Bruto minimalna zarada u zemljama Evropske unije kretala se u januaru od 399 evra u Bugarskoj do 2.387 evra u Luksemburgu, pokazuju najnoviji podaci Zavoda za statistiku EU (Eurostat).
Minimalne plate na nacionalnom nivou 1. januara nisu odredile Danska, Italija, Austrija, Finska i Švedska, a Eurostat je po visini bruto minimalca ostale 22 države članice EU klasifikovao u tri različite grupe.
U prvoj grupi su zemlje sa nacionalnom minimalnom zaradom iznad 1.500 evra mesečno: Luksemburg, Nemačka, Belgija, Holandija, Irska i Francuska. Njihove nacionalne minimalne plate kretale su se od 1.709 evra u Francuskoj do 2.387 evra u Luksemburgu, piše Biznis.rs.
Drugu grupu čine države članice sa nacionalno propisanom minimalnom zaradom većom od 1.000 evra, ali nižom od 1.500 evra mesečno. Tu spadaju Slovenija sa 1.203 evra i Španija sa 1.167 evra.
U trećoj grupi su članice EU sa nacionalnom minimalnom zaradom ispod 1.000 evra mesečno: Kipar, Portugal, Malta, Litvanija, Grčka, Poljska, Estonija, Češka, Slovačka, Hrvatska, Letonija, Rumunija, Mađarska i Bugarska. Njihove nacionalne minimalne plate kretale su se od 399 evra u Bugarskoj do 940 evra na Kipru.
Takođe, sve zemlje kandidati i potencijalni kandidati za članstvo u EU su se po visini propisanih nacionalnih minimalnih plata našle u trećoj grupi, sa rasponom od 298 evra u Albaniji do 532 evra u Crnoj Gori.
Eurostat je, poređenja radi, dao i visinu minimalnih zarada u Sjedinjenim Američkim Državama, koje sa 1.178 evra mesečno na saveznom nivou spadaju u drugu grupu.
Prosečna godišnja stopa rasta od januara 2013. do januara 2023. godine bila je najveća u Rumuniji (+14,4 odsto). Slede Litvanija (+11,2 procenta) i Bugarska (+9,7 odsto). Najniže prosečne godišnje stope rasta među državama članicama EU zabeležene su na Malti (+1,7 procenata), pa u Francuskoj (+1,8 odsto) i Grčkoj (rast od dva procenta).
Minimalne zarade izražene u standardima kupovne moći
Razlike u minimalnim zaradama znatno su manje nakon prilagođavanja razlikama u nivoima cena. Korišćenjem pariteta kupovne moći (engl. purchasing power parity – PPP) za izdatke za finalnu potrošnju domaćinstava, smanjuju se razlike među zemljama. U tom smislu, države članice se po nacionalnoj minimalnoj zaradi mogu klasifikovati u dve različite grupe.