Društvo

Zašto se uvodi nacionalna čitanka

Boom93/N.Stojićević

Boom93/N.Stojićević

Jasna Janković iz Unije sindikata prosvetnih radnika i Ana Dimitrijević iz Foruma beogradskih gimnazija govorile su u Danu uživo o najavi nacionalne čitanke i o tome kako bi to trebalo da izgleda. Janković je skeptična da to može da bude gotovo do školske 2024/25, dok Dimitrijević ističe da joj udžbenik deluje kao „nekakav kompleks“.  

Janković objašnjava da „neće imati više knjiga, odnosno udžbenika kako je to bilo najavljivano, već će sve biti obuhvaćeno jednim udžbenikom koji će se zvati nacionalna čitanka“.

„Imaćemo četiri, za prva dva razreda, za druga dva, za više razrede i četvrta za srednjoškolce. Predmeti koje će obuhvatati su brojniji nego oni koje smo do sad čuli da će biti. To je udžbenik koji bi trebalo da se završi do 1. septembra 2024/2025“, kaže ona.

Dimitrijević misli da oni koji rade na tom udžbeniku, koji su došli na tu ideju, nisu bili sigurni kako to treba da izgleda.

„Šarčević je pričao o udžbeniku koji će biti obavezan za profesore, a ne za učenike. Nisam sigurna koliko nam je to uopšte potrebno, s obzirom na količinu udžbenika od raznih izdavača i s obzirom da naša deca ne koriste mnogo udžbenike, da se dosta oslanjaju na beleške, na ono što profesori pričaju, neki udžbenici završe potpuno novi, neotvoreni, mirišu na knjižaru, što je dodatni trošak za roditelje“, kaže ona.

Janković kaže da je najavljeno da će biti besplatni, „ukoliko Vlada ima dovoljno sredstava da izdvoji“.

„Bojim se da će biti teško da budu besplatni“, kaže ona.

Dimitrijević ističe da „čak i da su beplatni, planovi i programi su inače preopterećeni“.

„Deca imaju previše predmeta, još ne postoje kompletni udžbenici koji će pokrivati zahteve na primer državne mature“, kaže ona.

Janković kaže da se u zakonu navodi da je to „obavezno nastavno sredstvo“.

„To u stvari znači da će u praksi morati biti korišćeno. Na koji način i kome, da li će biti obavezno za nastavnike ili za đake, ili i za jedne i za druge. Šta to znači, da li će to nastavnik koristiti pa deci iz toga nešto čitati, pričati, ili će i učenici to imati kod sebe, to zaista ne znam“, kaže ona.

Dodaje da se u jednom momentu kaže, ukoliko država bude kupila te čitanke, da će one biti nasleđivane“.

„Ja sam očekivala da u ovom zakonu država decidirano da mogućnost da bar nešto prihvati besplatno. Najmanje imamo časova maternjeg jezika u Evropi pa nam to nije dovoljno, jer ne znamo ni sa ovim časovima kako da implementiramo plan i program, nego ćemo da dodajemo još sadržaja“, kaže ona.

Dimitrijević kaže da sa kolegama razmenjuje mišljenja o tome.

„Bar sa srednjoškolske tačke gledišta, smatramo da deca uopšte nisu nacionalno neosvešćena, naprotiv. Mislimo da se možda i trude da budu previše nacionalno osvešćeni. To liči na kompleks malog naroda, mislim da broj stanovnika i uticaj naš i značaj u svetu, svetskoj politici, u ovom trenutku, ali i inače. Ne možemo se porediti sa nekim nacijama, nama to može da se sviđa ili ne. To može da sklizne u nacionalizam, nama nacionalnih sadržaja ne manjka, deca nisu zalutala, vrlo su svesni sebe, meni i ovaj udžbenik isto deluje kao kompleks nekakav“, kaže ona.

Janković kaže da će to, operativno gledano, biti jako teško.

„Finansijski gledano, opet će biti teško, po roditelje“, kaže.

Dimitrijević kaže da ne zna čemu pridev „nacionalna“ ispred.

„Ako je suština korelacija, da li mi treba da pravimo korelaciju samo kad su u pitanju teme koje su od nacionalnog značaja, ili ne“, pita ona i dodaje da oni inače decu uče da znanja koja stiču povezuju.

Janković ističe da očekuje da neko shvati i čuje „da smo poslednji u Evropi po broju časova maternjeg jezika“.

„Potrebno je zaista sesti i napraviti nove planove i programe, neophodno je, ali jako teško, pa je verovatno ovo lakše, pa ćemo pričati da smo ipak nešto uradili sa udžbenicima, ali na lakši način. Pretpostavljam da će zadatak dobiti Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, koji inače radi na timovima za naše udžbenike, moja pretpostavka je da će biti oni, raspisaće javni konkurs, ljudi će se javiti, oni će po nekom kriterijumu ljude izabrati, onda će nastati i čitanka. Mislim da je izuzetno kratak rok, oni koji pišu udžbenike kažu da je dve godine izuzetno kratak rok. Vrlo je upitno da li to može da dođe i u kom kvalitetu“, kaže ona.

Dimitrijević na to kaže da je moguće „jedino ako to podele na jako veliki broj ljudi“.

„Pa podele na manje segmente, ali to će onda biti neka papazjanija“, kaže ona.