Društvo

Napad zoljom, eksplozija bombe, ali i dalje u Srbiji „svaka poštena kuća“ ima oružje

FOTO: Ilustracija/Pixabay

FOTO: Ilustracija/Pixabay

Samo u poslednjih 10 dana u Srbiji su se desili &#8211; napad zoljom, dvostruko ubistvo iz vatrenog oružja i jedna eksplozija bombe sa smrtnim ishodom. I tu dolazimo do problema koji neće trajno rešiti nijedna akcija dobrovoljne predaje oružja, koliko god bila uspešna. <div class="article-banner"> <div id="div-gpt-ad-1620632716371-0" class=" div-gpt-ad-1620632716371-0-loaded"> <div id="/21876124292/N1-SRB/n1-srb-inText" data-google-query-id="CNSh86bekoEDFcOf_Qcd9zgCIw"></div> </div> </div>

Nema zvanične procene koliko je u Srbiji onih koji poseduju nelegalno oružje, ali je sasvim izvesno da je baš takvo korišćeno poslednja tri puta. Jer ne možete legalno posedovati ručni raketni bacač, a baš takav jedan projektil ispaljen je 26. avgusta na jednu kuću u Batajnici.

Samo dan pre, u Futogu su ispred osnovne škole ubijena dva mladića na koje su napadači pucali iz automatskog oružja za koje, kako je i potvrđeno, naravno nisu imali dozvolu.

Nekoliko dana kasnije, u centru Smedereva, eksplozivnom su razneta tri sprata jedne četvorospratnice. Po tome kako je zgrada izgledala dan posle, možda su tačni medijski navodi da je reč o industrijskom ekpslozivu koji se koristi za miniranje u rudarstvu ili u izgradnji puteva.

Policija međutim za N1 kaže da će se tek nakon veštačenja, koje se obavlja u centru za kriminilastičku forenziku MUP-a, znati o kom eksplozivu je reč. Koji god da je, usmrtio je onog koji ga je aktivirao. A on je, kažu komšije, bio dobar komšija. Da ima oružje, tvrde, nisu ni znali. Pa kako bi to onda mogla znati policija?

„Moramo da znamo da ne može policija da ide od kuće do kuće i pretražuje da li neko ima oružje ili ne, zna se kada je to moguće, moguće je samo uz naredbu suda, ali postoji drugi načini. Kada organi rade ispravno i reaguju na krivične prijave ili u krivičnim postupcima, to su onda situacije u kojima jeste potrebno da se rade pretresi i da se vidi koliko u takvim situacijama bude pronađeno oružja, da bi se znalo kakva je situacija“, rekao je Dragiša Ćalić, pravni zastupnik Jukoma-a.

Kakva je situacija dva meseca pošto je završena najuspešnija akcija dobrovoljne predaje oružja? Bila bi to dobra akcija, da je predat makar i jedan pištolj, a ne 108.883 komada oružja i minsko-eksplozivnih sredstava. Ostaje pitanje koliko ljudi ilegalno poseduje oružje i nema nameru da ga preda?

Na to pitanje odgovora nema, pa nam policija ponavlja da radi ono što jedino po zakonu može – protiv svih kod kojih pronađe nelegalno oružje podnosi krivičnu prijavu za krivično delo Nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja.

Neke bi policija lako mogla da pronađe, ali da li bi ko u zemlji Srbiji hapsio mladoženju kad puca u jabuku? Jer time slavljenik de facto čini krivično delo, ako ne nelegalno posedovanje oružja, a onda krivično delo izazivanja opšte opasnosti.

„Ja verujem da na tim venčanjima ima pripadnika policije i tužilaca u ulozi gostiju i mislim da se nikada ne bi setili da tako nešto prijave. Kad bi se takve stvari sankcionisale onda bi se verovatno i ljudi manje upuštali u takve događaje, treba da se menja svest, ali bi adekvatnom reakcijom države verovatno brže došlo do toga da se takve stvari ne dešavaju“, zaključio je Ćalić.

Uz takve svadbene običaje i oružje koje svaka „poštena kuća“ mora da ima – ne treba da čudi što je Srbija na trećem mestu u svetu po broju oružja u posedu građana.