Film

Poslednji film Marka Živića uskoro pred publikom, inspirisan Tijanom Jurić

Foto: YouTube printscreen/MegaComFilm

Foto: YouTube printscreen/MegaComFilm

Svečana premijera domaćeg filma "48 sati i 1 minut“ rediteljke Sanje Rajičić, poznate i kao Sonia Alexe, održaće se 21. marta. Film se bavi temom nestale i otete dece i inspirisan je slučajem Tijane Jurić, koja je oteta i ubijena pre deset godina. U filmu, između ostalih, glumi i Marko Živić, kome je to bila poslednja uloga u karijeri.

Film je okupio velika glumačka imena među kojima su Nataša Ninković, Radivoje Raša Bukvić, Vanja Ejdus, Marko Živić, koji je preminuo 2021. godine. Rame uz rame s njima glumi i mlada glumica Klara Hrvanović, koju publika pamti po ulozi u filmu „Leto kada sam naučila da letim“.

U trenutku snimanja Klara je imala samo devet godina, a kaže da je i tada bila veoma svesna važnosti projekta.

„Takođe sam bila svesna da smo mi karika u lancu koja promišlja veoma važnu temu. Za mene sada kao tinejdžerku, glavna poruka filma, a možda i života, je namenjena roditeljima – pričajte sa svojom decom, volite ih i pazite“, kazala je mlada glumica.

Rediteljka Sanja Rajičić ističe da je velika čast raditi sa velikim glumcima, posebno na filmu koji ima za cilj da umetnost iskoristi kao sredstvo za podizanje svesti o nestaloj i otetoj deci.

„U tome su pomogli naši briljantni glumci Nataša Ninković, Radivoje Raša Bukvić, Vanja Ejdus, Marina Ćosić, Klara Hrvanović, kao i preminuli glumac Marko Živić. Nebojša Glogovac nije doživeo da učestvuje u ovom ostvarenju, međutim, on je i dalje deo ove velike borbe za sigurnost naše dece“, kazala je rediteljka.

Psihološka drama „48 sati i 1 minut“ prati Aleksandru koja se vraća u Srbiju, dve decenije posle rata, u želji da u duhu srpske kulture odgoji ćerku. Porodična idila, međutim, biva uništena otmicom njene petogodišnje ćerke Lene, a izjava dežurnog policajca da se deca obično pojave do jutra, kao opravdanje za nepokretanje istrage dok ne prođe 48 sati nagoni Aleks da se sama uputi na ulice Beograda, u lavirint straha i nepoznatog.

„Ogromna je odgovornost bila da istinski prikažemo bol, patnju i agoniju kroz koju jedna porodica prolazi, i verujem da će publika dugo pričati o ovom filmu, nakon napuštanja sale. To i jeste poenta ovog projekta, da se pokrene priča o bezbednosti dece i da svi mi preduzmemo bar jedan korak zarad promene, a to je, za početak, da podržimo da Amber Alert (pronađi me) sistem zaživi u Srbiji, i da svim snagama spasimo i sačuvamo našu decu“,zaključila je rediteljka.