Društvo

Nisu samo žene „domaćice“: Koliko muškaraca u Srbiji obavlja samo kućne poslove?

Foto: Pixabay ilustracija

Foto: Pixabay ilustracija

Neplaćene kućne poslove u Srbiji kao jedino zanimanje obavlja gotovo 460.000 ljudi, od kojih je svaki osmi muškarac (njih ukupno 73.485), ukazuju podaci iz poslednjeg popisa stanovništva. Iako se broj žena „domaćica“, kako se kolokvijalno kaže i kako se zvanično vodilo u prethodnom popisu, smanjio za četvrtinu u odnosu na 2011. godinu (sa 528.932 na 385.859), broj muškaraca s ovim zanimanjem porastao je za za više od 3.000.

Rezultati popisa iz 2022. godine pokazuju da je najveći broj muškaraca koji se bave isključivo kućnim poslovima u starosnoj grupi od 60 do 64 godine, njih 11.886, potom u grupi između 55 i 59 godine (tačno 9.720), piše Nova ekonomija.

Najviše žena koje se bave ovim poslom u Srbiji, njih 55.666, ima između 55 i 59 godine života.

Beograd kao najveći grad broji najviše „domaćina“, skoro 9.500 njih, potom slede Novi Pazar sa oko 3.000 muškaraca koji rade na kućnim poslovima, pa Novi Sad i Bujanovac sa po oko 2.200 njih, te Leskovac sa 2.071.

Više od 1.000 muškaraca u ovoj kategoriji zaposlenih imaju i gradovi Subotica, Sombor, Šabac, Kruševac, Kraljevo, Tutin, Kragujevac, Niš, Preševo i Loznica.

Žena koje se bave ovom vrstom neplaćenim poslovima takođe najviše ima u Beogradu gde ih je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 53.802. Sledi Novi Sad sa 12.514 „domaćica“, pa Novi Pazar sa 11.568 njih, odnosno Niš sa skoro 10.000 žena.

Mario Rejanović iz Instituta za uporedno pravo kaže za Novu ekonomiju da se pod neplaćenim, kućnim poslovima podrazumevaju četiri grupe poslova, kao što su održavanje domaćinstva, briga o deci, staranje o starim i nemoćnim osobama i održavanje gazdinstva koje ne prodaje svoje proizvode, odnosno ruralni poslovi.

Prema njegovim rečima, svi ovi poslovi su podeljeni između muškaraca i žena i tu „ne postoje neke razlike“.

„U nekim poslovima prepoznajemo više žene, a negde više muškarce, ali ako tako posmatramo to se onda uklapa u rodne stereotipe. Postoje, međutim, domaćinstva sa samohranim roditeljima, a u tim slučajevima zvanični podaci pokazuju da je više žena, odnosno da svi ovi poslovi padaju na majke. Zato se češće priča o ženama koje obavljaju neplaćene, kućne poslove. Pravilnici, ipak, ne prave razliku među polovima“, objašnjava Reljanović.

U Srbiji osobe koje obavljaju isključivo neplaćene poslove nemaju nikakva prava, dodaje sagovornik Nove ekonomije, iako se prema Zakonu o rodnoj ravnopravnosti predviđa zdravsteno osiguranje za njih.

Više pročitajte na LINKU.