Društvo

Detaljna pravila bezbednosti luna-parkova postoje i u Srbiji, ali je njihova primena – dobrovoljna

FOTO: Boom93/N. Stojićević

FOTO: Boom93/N. Stojićević

Bezbednost vozila i uređaja u zabavnim parkovima precizno je definisana kroz tri standarda u Srbiji, počev od projektovanja i proizvodnje, preko održavanja i upotrebe, pa sve do zahteva za kontrolu. Ovi standardi identični su evropskim. Jedini problem je što nijednim tehničkim niti bilo kojim drugim propisom, od zakona do podzakonskog akta, nije propisano da je njihova primena - obavezna. A to znači da se sve svodi na - dobru volju vlasnika luna-parkova.

Nesreća u Kuršumliji u kojoj je povređeno trinaestoro dece, od kojih jedno teško, ponovo je u javnosti pokrenula pitanje bezbednosti korišćenja ringišpila i drugih uređaja u luna-parkovima u Srbiji.

Postavljanje ringišpila na javnim površinama u nadležnosti je lokalnih samouprava.

Pitanje je, međutim, ko prvi daje „zeleno svetlo“ da je ringišpil tehnički ispravan za upotrebu? Postoje li tehnički uslovi koje ringišpil mora da ispuni da bi uopšte smeo da se javno koristi i da li je propisana obaveza kasnijeg posedovanja atesta – potvrde da uređaj ima zahtevane tehničke karakteristike?

Sami vlasnici zabavnih parkova kažu da „ne postoji zakon koji direktno reguliše rad luna-parkova„, navodeći da se na njihov rad odnosi „Zakon o radu i Zakon o bezbenosti i zdravlju na radu“.

Na Mašinskom fakultetu u Beogradu su nam rekli da ne izdaju ateste za ringišpile, niti za bilo koje druge uređaje koji se koriste u luna-parkovima u Srbiji.

Takođe, nisu mogli ni da nas upute na instituciju koja se time bavi.

Na nivou EU postoje utvrđeni standardi koji definišu bezbednost vozila i uređaja u zabavnim parkovima. Zakone donosi svaka pojedinačna zemlja – članica, precizirajući da li su i koji standardi obavezni.

I u našoj zemlji postoje srpski standardi o bezbednosti vozila i uređaja u zabavnim parkovima – identični evropskim.

Ali, naši propisi ne predviđaju primenu ovih standarda, što znači da njihova primena nije obavezna, već – dobrovoljna.

Srbija: Standardi postoje – propisi ne postoje

Naš Zakon o standardizaciji predviđa da je „primena srpskih standarda i srodnih dokumenata dobrovoljna“, te da se „tehnički ili drugi propis može pozivati samo na objavljene srpske standarde“.

Ako nema objavljenog srpskog standarda u odgovarajućoj oblasti, u tehničkom ili drugom propisu Republike Srbije „može se vršiti pozivanje na međunarodni, evropski ili nacionalni standard drugih država“.

Srpski standard je, po zakonu – standard koji je donelo nacionalno telo za standardizaciju u Republici Srbiji.

U Institutu za standardizaciju Srbije za portal N1 pojašnjavaju da je, u skladu sa Zakonom o standardizaciji – primena srpskih standarda dobrovoljna „izuzev u slučaju kada se tehnički propis poziva na srpski standard„.

U slučaju kada je standard citiran u tehničkom propisu, ispunjenje zahteva propisa se, kako nam objašnjavaju u Institutu za standardizaciju Srbije –  vrši pomoću citiranog standarda.

Institut kao član evropskih organizacija za standardizaciju, CEN i CENELEC, „ima obavezu da preuzima sve evropske standarde, dok se preuzimanje međunarodnih standarda vrši na osnovu zahteva od strane zainteresovanih strana“.

Postoji serija međunarodnog standarda ISO 17842 koja se odnosi na bezbednost zabavnih parkova.

To su:

ISO 17842-1:2023, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova – Deo 1: Projektovanje i proizvodnja

ISO 17842-2:2022, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova – Deo 2: Rad, održavanje i upotreba

ISO 17842-3:2022, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova – Deo 3: Zahtevi za kontrolisanje tokom projektovanja, izrade, rada i upotrebe

Ovi međunarodni standardi, kako nam je potvrđeno u Institutu za standardizaciju Srbije – nisu preuzeti kao srpski standardi.

„Pošto Institut ima obavezu da preuzima sve evropske standarde, pored prethodno navedenih međunarodnih standarda, postoje i srpski standardi koji su identični evropskim standardima i koje je Institut preuzeo kao srpske standarde“, potvrđuju za portal N1 u Institutu za standardizaciju Srbije.

To su sledeći standardi:

SRPS EN 13814-1:2019, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova ─ Deo 1: Projektovanje i proizvodnja,

SRPS EN 13814-2:2019, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova – Deo 2: Rad, održavanje i upotreba,

SRPS EN 13814-3:2019, Bezbednost vozila i uređaja zabavnih parkova – Deo 3: Zahtevi za kontrolu tokom projektovanja, proizvodnje, rada i upotrebe.

„Svi prethodno pomenuti standardi nisu citirani u propisima u našoj zemlji, što bi značilo da je njihova primena – dobrovoljna“, ističu u Institutu.

Učestalost nesreća u zabavnim parkovima
Prema podacima sa sajta evropske organizacije za standardizaciju CENELEC iz 2020, u Evropi je broj nezgoda na sajamskim atrakcijama relativno nizak: 5,7 povreda na milion posetilaca, od toga je 72 odsto nezgoda rezultat ponašanja posetilaca, 19 odsto su operativni uzroci, dok je devet odsto uzrokovano tehničkim razlozima.

U Srbiji ne postoje precizni podaci koliko je do sada bilo nesreća na ringišpilima.

Poslednja u nizu u Krušumliji je jedna od onih sa najtežim posledicama i najvećim brojem povređene dece.

Pre dva meseca je došlo do incidenta u zabavnom parku u Lazarevcu, kada je vlasnik naglo ukočio ringišpil „zbog neodgovornog ponašanja jednog mladića koji je skinuo lanac i nagao se da uhvati korpu ispred sebe“.

U avgustu prošle godine je troje mladih povređeno u Grockoj kada je na njih pao deo konstrukcije ringišpila.

U somborskom selu Kolut je povređeno osmoro dece kada je u julu 2020. pukao centralni stub ringišpila, dok se u Sokobanji se 2013. godine raspao ringišpil u parku Borići, kada je na njemu bilo 17 đaka prvaka kruševačke osnovne škole, pri čemu je povređeno devetoro dece.