Društvo

Pripadnici LGBT zajednice u Srbiji koji su se ostvarili kao roditelji pričaju za Danas: „Brinemo o detetu, radimo, družimo se…“

FOto: Pixabay/ilustracija

FOto: Pixabay/ilustracija

Ako su dve mame, onda pitanja ko je tu tata, a ako su dvojica tata, onda pitanja ko je tu mama.

LGBT porodice kod nas nisu pravno vidljive, ali itekako postoje.

Na primer, bivša premijerka, a odnedavno predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić živi u istopolnoj vezi i ima dete sa svojom partnerkom. Ali to je Ana Brnabić, ona nije obična građanka i ne suočava se sa brojnim izazovima kao ostale “dugine porodice”.

Puno truda i međusobne podrške je potrebno da bi LGBT porodice u Srbiji, koja u 21. veku dovodi u pitanje roditeljstvo istopolnih parova, a žmuri na sirotišta prepuna napuštene dece i nasilje u tradicionalnim porodicama, bile koliko-toliko prihvaćene.

Okruženi predrasudama, neznanjem, strahom, “dugine porodice” su pre svega ljubav.

List “Danas” razgovarao je (anonimno) sa nekoliko istopolnih parova iz Beograda koji imaju decu o tome kako su se oslučili da se ostvare u roditeljstvu, kakav je jedan običan dan njihove porodice, šta bi poručili LGBT osobama koje razmišljaju da postanu roditelji…

Ovo su njihove priče.

Sandra i njena partnerka imaju troje dece. Po zakonima Srbije, ona je samohrana majka.

“Ja sam jako rano osvestila svoju želju da budem mama. Imala sam jako blizak odnos sa svojom majkom, ispunjen ljubavlju i podrškom. I to je bilo nešto što sam i ja želela da dam i izgradim u odnosu sa svojom decom”, počinje Sandra.

Ali, dodaje, kako sam postajala svesna svoje seksualne orijentacije činilo se da rastu i prepreke da to roditeljstvo ostvarim.

“Nisam imala primere oko sebe drugih mama koje su lezbejke, njihova iskustva, dalje zakon u našoj zemlji nije tada prepoznavao moj i partnerkin odnos (što je i danas slučaj), a tada nije postojao ni zakon o biopotpomognutoj oplodnji u našoj zemlji. Ono što me je osnažilo bila je velika podrška porodice i prijatelja. Kao i rad na sebi i osnaživanje kroz psihoterapiju. Sve to dalo mi je snagu da se upustim u taj put ka roditeljstvu”, kaže Sandra.

Sve informacije je uglavnom morala sama da potraži po Internetu i stranim forumima gde je mogla da čita o iskustvima drugih žena, a ceo proces inseminacije morao je da se desi u inostranstvu jer to tada nije bilo moguće uraditi bez muškog partnera u Srbiji.

Vipe na LINKU: