Društvo

Profesorka: Plastika je korisna, problem je nepravilno odlaganje

FOTO: Pexels

FOTO: Pexels

Plastika je veoma značajna i korisna, ali je problem u njenom nepravilnom odlaganju i degradaciji, rekla je profesorka Hemijskog fakulteta Jelena Mutić.

Ona objasnila da je mikroplastika u poslednje vreme izazvala veliku pažnju javnost, pogotovoi posle istraživanja da je pronađena u snegu na Mont Everestu.

Prema njenim rečima, podatak da je mikroplastika nađena u placenti već je ozbiljno zabrinula javnost, koja se pita i otkud mikroplastika u svim sverama životne sredine, zemljištu, vodi i vazduhu.

Mutić podseća su plastični materijali počeli da se proizvode početkom prošlog veka i da su opravdano doživeli ekspanziju, jer je plastika lak materijal, hemijski inertan i prilično mehanički izdržljiv.

“Ja sam ona generacija koja se seća kako smo nekada kupovali deterdžent u platnenim vrećicama, koje su kasnije korišćene kao kuhinske krpe”, rekla je Mutić.

Kako je istakla, plastika je umnogome olakšala ljudima svakodnevno funkcionisanje i poboljšala životni standard.

Nepravinim odlaganjem plastike došlo je, međutim, do njene degradacije na mikročestice.

“Mikroplastika nastaje zato što se nepravilno odložena plastika nađe na zemljištu ili u vodi i pod dejstvom sunca, UV zračenja, toplote i mikroorganizama razlaže se na sitnije čestice i otpušta komponente od kojih je izgrađena”, ukazala je Mutić.

Objasnila je da se među metodama za degradaciju mikroplastike nalazi i fitoremediacija, koja se uveliko koristi za uklanjanje toksičnih elemenata iz životne sredine.

“Međutim, korišćenje biljaka za uklanjanje mikroplastike je tek u povoju, biljka neće da usvoji mikroplastiku, dok verovatno usvaja nanoplastiku, znači manje čestice”, rekla je Mutić.

Ona ističe i da se korišćenje mikroorganizama za degradaciju plastike pokazalo kao zanimljivo rešenje, kao i korišćenje gljiva i insekata.

Ipak, kako je predočila, svi ti procesi degradacije moraju biti strogo kontrolisani.

“Proizvodi koji se dobijaju moraju biti netoksični, što znači da je jedino degradacija mikroplastike do ugljen-dioksida i vode zapravo eko-frendli degradacija”, ocenila je Mutić.

Mutić je napomenula da je istraživanje sadržaja mikroplastike u zemljištima Bora, Beograda, Vršca i Sremske Mitrovice, pokazalo veliki broj čestica po kilogramu zemljišta.

Plaatični materijal koji je pronađen u tim zemljištima uglavnom potiče od plastike za jednokratnu potrebu, koja je u zemljište dospela neodgovornim odlaganjem, rekla je Mutić.

Prema njenom tumačenju, „mikroplastika nije zagađivač, ona je zagađajuća supstanca, a zagađivači smo mi”.

Naučnici još nisu sigurni koliko mikroplastika utiče na zdravlje ljudi, napomenula je Mutić, koja radi na istraživanjima o izlučivanju mikroplastike iz organizma, koje ima i toksični efekat.

Ona smatra da će biti potrebno mnogo vremena da se dođe do konkretnih informacija o tome.