Društvo

Vernici danas slave Ognjenu Mariju

Foto: Boom93/MMV

Foto: Boom93/MMV

Sveta velikomučenica Marina − Ognjena Marija bila je hrišćanska rimska svetiteljka iz trećeg veka. Slavi se u pravoslavnoj, katoličkoj, i u anglikanskoj crkvi.

Dan njenog pomena po gregorijanskom kalendaru je 30. jul.[Budući da je svetkovana usred leta, u srpskoj tradiciji ubraja se u red ognjevitih svetaca, zajedno sa Svetim Ilijom, Blagom Marijom i drugima za koje se verovalo da pale ognjem i ubijaju gromovima.

Verovanje kaže da se na ove dane ne sme raditi u kući ili u polju, kako se na letinu ne bi navukao njihov gnev.

Kao devojčica zavetovala se da se neće udavati

Marina je rođena u Antiohiji, u porodici mnogobožačkog sveštenika Jedesije. O Isusovom životu slušala je od svoje dadilje, pa se još kao devojčica zarekla da će mu zavetovati život i da se neće udavati.

Njena odluka razbesnela je Jedesiju, koji zatim ćerku odvodi kod lokalnog namesnika Olimvrija na pokoru. Marina odbija Olimvrijevo naređenje da prinese žrtvu idolima i da se odrekne Hrista. Odbila je i njegovu ponudu da mu bude supruga.

Podvrgnuta je raznim mučenjima, ali je još neko vreme ostala u životu. Izbavila se od davljenja u vodi, a rane od spaljivanja na vatri tajanstveno su se iscelile dok je ležala u tamnici. Olimvrije je na kraju naredio da joj odseku glavu mačem. To se desilo oko 270. godine, kada je svetiteljka imala samo šesnaest godina.

Njeno stradanje preobratilo je u hrišćanstvo oko 15.000 ljudi. Danas se njena ruka čuva u svetogorskom manastiru Vatopedu. Jedan deo njenih moštiju čuva se i u Albaniji, u selu Langa, iznad Ohridskog jezera, u manastiru Svete Marine. Posvećen joj je manastir Klisina, i mnoge druge crkve (Crkva Svete Velikomučenice Marine u Skorici, Crkva Svete Marine u Marini…).

Narodna tradicija
Ognjena Marija uživa strahopoštovanje kod Srba. Nevelikom broju domova ona je krsna slava, najčešće uzeta kao zavet, zbog izbegavanja nesreće ili zbog zaštite od letnjih oluja.