Društvo

Kako prvaku objasniti pojam nacionalnog identiteta

Foto:S.Lisac

Foto:S.Lisac

O Kosovu, kao delu srpske istorije i tradicije, biće reči i u nacionalnim čitankama, koje bi đaci u Srbiji trebalo da dobiju tokom ove godine. Najavljenih čitanki još nema, a spekulacije o potencijalnom sadržaju, podelile su javnost. Da li je srpski nacionalni identitet ugrožen, pa ga je neophodno braniti u školskim klupama učenika prvih i drugih razreda osnovne škole?

Da li ste svom detetu u školsku torbu spakovali i nacionalnu čitanku? Niste, ali to nije vaša krivica. Iako definisana kao obavezno nastavno sredstvo za sve učenike osnovnih i srednjih škola, čitanku niko ne može ni da vidi, a kamoli pročita.

„Od vas saznajem da treba da postoji ta nacionalna čitanka. Nisam ispratio, znam da treba čitanka koju smo mi imali kada smo kretali u školu, ali u svakom slučaju – ako je propisano da treba da imaju, onda treba da imaju.“

Iako je propisano, đaci je nemaju. Zavod za udžbenike, kom je poverena izrada nacionalnih čitanki, nije završio posao pa čitanke nisu ni ušle u štampu iako je školska godina počela. Samim tim, ne zna se ni šta će u čitankama pisati.

Prema zakonu, nacionalna čitanka imaće ulogu u razvijanju nacionalnog identiteta, pripadnosti državi, kao i poštovanje i očuvanje srpskog jezika, tradicije i kulture.

A šta zapravo u čitankama piše, uskoro će saznati, zasad, samo oni najmlađi.

„U septembru mesecu biće podeljena učenicima prvog i drugog razreda. Mislimo da dobro poznavanje nacionalnog bića sopstvenog naroda je preduslov da se razume i neko ko pripada drugoj naciji, drugoj veri, drugoj kulturalnoj sredini i kulturalnim obrascima“, kaže Slavica Đukić-Dejanović, ministarka prosvete.

Kako deca koja tek uče da napišu slovo „A“ mogu da se upoznaju sa filozofskim konceptom nacionalnog bića?

„Ne znam koji je to način da vi detetu od šest, sedam ili osam godina uopšte objasnite koncept nacionalnog identiteta, osim da to zaista bude jedna vrsta indoktrinacije ili dresure za to kako se postaje Srbin“, kaže istoričar Srđan Milošević.

Odakle je ideja o nacionalnoj čitanci potekla? Od filma „Dara iz Jasenovca“.

Pre pet godina, ministar Aleksandar Vulin, kivan na reakcije hrvatskih nacionalista na pomenuto ostvarenje, zašao je u domen spekulacija da srpskim đacima neko podmeće iskrivljenu sliku istorije.

„Udžbenik istorije mora da napiše država Srbija, i samo država Srbija sme i može, ili bi barem trebalo da ima jasan i određen udžbenik iz kog će učiti naša deca. U tom udžbeniku će biti bar stranica o Jasenovcu, neće biti tri rečenice u kojima nam strani izdavači objašnjavaju šta je bio Jasenovac, u kom nam strani izdavači objašnjavaju šta je Kosovo, a šta Srebrenica“, rekao je 2021. godine Aleksandar Vulin, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Iz usta jednog Aleksandra u uši drugog. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ubrzo je najavio da će podneti inicijativu da samo država može da pravi udžbenike iz srpskog jezika, istorije i geografije. Rečeno – učinjeno, pa je tako premijer Miloš Vučević deo svog inauguracionog govora posvetio, kako kaže, očuvanju identitetske socijalizacije dece.

„Nema igranja oko najvažnijih tema iz ove oblasti, jer od ovog bukvalno zavisi naša budućnost. Mi kao država moramo da jačamo svoj koren i svoje utemeljenje“, rekao je Miloš Vučević, predsednik Vlade Srbije.

Temelj je počeo da se gradi, ali ne pisanjem pojedinačnih udžbenika, već se rodilo nešto što se zove nacionalna čitanka. Ona će, po mišljenju istoričara, voditi samo gajenju osvetničke kulture u Srbiji zbog frustracija izazvanih ratovima devedesetih.

„Onog trenutka kad vi celu kulturu ograničite samo na ono što je nacionalno prihvatljivo, što se uklapa u nekakve političke ideje šta bi trebalo da predstavlja nacionalna kultura, vi više ne gradite inkluzivan identitet, nego vrlo ekskluzivan, koji ima sadržaj od kog, ukoliko odstupate, vi ste zapravo izopšteni iz te zajednice“, kaže Srđan Milošević, istoričar.

Prema njegovim rečima, srpskom nacionalnom identitetu nije potrebna odbrana ni od koga, osim onih koji žele da ga svedu na puko parolašenje.