Društvo

Strateški sporazum Srbije i SAD: Šta Amerikanci mogu da grade u srpskoj energetici?

Foto: Pixabay/Ilustracija

Foto: Pixabay/Ilustracija

Od kako je juče potpisan sporazum o strateškoj saradnji u oblasti energetike između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država, u javnosti se spekuliše šta bi on tačno mogao doneti Srbiji.

Tekst sporazuma nije objavljen, a kako se prema izjavi Džefri Pjata, pomoćnika državnog sekretara SAD za energetiku može zaključiti, radi se o krovnom sporazumu u kom se može naći više projekata.

Na primer, u javnosti se mnogo govori o diversifikaciji izvora snabdevanja prirodnim gasom, s obzirom da skoro sav gas kupujemo od Rusije.

Srbija ima gasni interkonektor sa Bugarskom preko kog smo priključeni na gasovod koji doprema gas iz Azerbejdžana. Prema izjavama zvaničnika, imamo ugovorenih 400 miliona kubnih metara gasa, ali to je svega 13 odsto od ukupno tri milijarde koliko godišnje potrošimo.

Međutim, ovim gasovodom smo povezani i sa gčkim terminalom LPG (utečnjeni naftni gas) u Aleksandropulosu, gde smo rezervisali 300 miliona kubika godišnje. U ovom terminalu američka kompanija ima udeo od 25 odsto.

Ovo ima itekako veze sa Amerikom, pošto je od rata u Ukrajini, američki LPG preuzeo dobar deo evropskog tržišta.

Ono što je problem je što je taj gas znatno skuplji od gasa koji pravo sa izvora dolazi gasovodima.

Energetičar Miloš Zdravković objašnjava da je tečni gas koji stiže iz SAD oko 2,4 puta skuplji od onog koji stiže gasovodima i to za zemlje koje izlaze na Atlantik. Za one koje se nalaze istočnije, razlika je još veća.

„Taj gas se vadi u pustinjama Teksasa ili neke druge američke države, zatim se trasnportuje cevima do terminala na obali. Tu se u fabrici pretvara iz gasa u tečno stanje i tovari na brodove. Brodovi prelaze Atlantik, dolaze u terminale u Evropi gde se ponovo pretvaraju u gas i šalju cevovodina do krajnjeg korisnika. Te priče o diversifikaciji lepo zvuče, ali taj gas je mnogo skuplji od onog koji sada dobijamo“, objašnjava Zdravković.

Ovome treba dodati i tranzitne takse koje bismo plaćali Grčkoj i Bugarskoj za taj gas koji bi dolazio kod nas.

Treba reći i da Srbija u martu treba da pregovara o novom ugovoru sa Rusijom o nabavci gasa. Zdravković ukazuje da bi ovi naši pokušaji da se diversifikujemo mogli odraziti i na te pregovore.

„Prijateljstvo je prijateljstvo, ali gas je biznis. Ako oni mogu da ga prodaju negde drugde, onda ćemo morati da platimo više. Dok je Evropa diversifikovala izvore snabdevanja, Rusija je diversifikovala pravce snabdevanja, pa su izgradili gasovode ka istoku, za snabdevanje Kine, Indije…“, napominje Zdravković.

Još jedan projekat koji bi mogao biti deo saradnje SAD i Srbije u energetici mogao bi biti gradnja Đerdapa 3.

Naime, još pre dve godine tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović razgovarala je sa američkom kompanijom Behtel o izgradnji reverzibilne hidroelektrane koja u energetskim strategijama figuriše kao projekat od ključne važnosti.

Pre mesec dana moglo se čuti da je američka kompanija već uradila prethodnu studiju izvodljivosti ili bar njene delove.

Đerdap 3 je projekat čija se cena gradnje procenjuje na više od tri milijarde evra.

 
Treći kapitalni energetski projekat u Srbiji na kom bi mogle da se angažuju američke kompanije mogla bi biti gradnja nuklearne elektrane. Iako deluje da ozbiljno pregovaramo sa Francuskom o nuklearkama, da je to bila jedna od najvažnijih tema prilikom dolaska francuskog predsednika Emanuela Makrona, kompanije iz SAD-a kao što su Vestinghaus, Dženeral elektrik ili Dženeral dinamik su među najvećim proizvođačima nuklearnih centrala u svetu.

Stručnjaci spekulišu da bi amerike firme mogle da preotmu posao francuskom EDF-u, ili bar da podele posao ukoliko bi se gradilo više blokova u Srbiji.

Međutim, u zvaničnim izjavama datim u vezi sa potpisivanjem ovog sporazuma uglavnom se pominjala saradnja u oblasti obnovljivih izvora energije.

Marko Đurić, ministar spoljnih poslova i potpisnik sporazum au ime Srbije izjavio je da će ovaj dokument olakšati zelenu tranziciju u Srbiji i obezbediti bolji pristup čistoj energiji.
Podsekretar SAD za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu Hoze Fernandez, potpisnik sporazuma u ime Amerike takođe je pomenuo čistu energiju.

„Naša sposobnost da radimo na čistoj energiji, kao i mogućnost da američke kompanije investiraju u tehnologije iz te oblasti u Srbiji, jeste nešto što izuzetno cenimo“.

I nekoliko dana uoči potpisivanja sporazuma ministarka energetike Dubravka Đedović Handanović je izjavila da veruje „da će ovaj sporazum otvoriti vrata za nova ulaganja u oblasti energetike, što će doprineti većoj energetskoj sigurnosti i održivoj tranziciji ka čistim izvorima energije“.

Dakle, od svih ovih oblasti saradnje deluje najizglednije da bi to moglo biti u izgradnji obnovljivih izvora energije.

Zdravković se tome ne raduje, jer smatra da je za Srbiju znatno važnija gradnja kapaciteta za proizvodnju bazne energije.

„Bojim se da će ovaj sporazum biti vezan uglavnom za obnovljive izvore, a ne i baznu energiju. U teoriji jedan megavat bazne energije može da zameni sedam megavata obnovljivih izvora. U praksi je to 14 do 17 megavata. Sunce ne sija uvek, vetar stane, suša može da smanji vodostaj i onda nema struje. Bojim se da se ne vodi računa o balansu. Pitam se da li radimo u korist svoje štete, a za račun stranih investitora“, napominje Zdravković.

Američke kompanije već učestvuju u jednom velikom energetskom projektu u Srbiji koji bi mogao biti na mreži već 2028. godine. Njega je pomenula i ministarka Đedović handanović u razgiovoru sa američkim ambasadorom.

„Strateški cilj je da do 2030. godine svaki drugi megavat-sat bude iz OIE, kroz investicije javnog i privatnog sektora. Jedan od projekata koji će povećati „zelene“ kapacitete EPS-a je izgradnja jednog gigavata solarnih elektrana, zajedno sa baterijskim skladištima, koji će biti realizovan sa strateškim partnerom, konzorcijumom koji predvodi južnokorejska kompanija „Hyundai Engineering“, navela je Đedović Handanović.

U konzorcijumu za izgradnju solarne elektrane od jednog gigavata sa baterijama od 200 megavata špred Hjundaia nalaze se i Hjundai Amerika i američka firma UGT renjuabls (UGT Renewables). Jedan od finansijera projekta je američka US eksim banka.
Ovaj konzorcijum bi trebalo da izgradi solarnu elektranu i da je zatim preda na upravljanje EPS-u.