Moj grad

Rock kultura nije mrtva, već se transformiše

U svetu koji se rapidno menja, pozicija rock'n'rolla u Srbiji se suočava sa brojnim izazovima, ali i prilikama. Branimir Lokner, poznati rok kritičar i Nenad Kuzmić, glavni muzički urednik Radija 202 na tribini, koja je održana u okviru gitarijade u Požarevcu, otkrivaju kako se ova muzička forma adaptira u novim okolnostima. Kažu da rock kultura nije mrtva, već se transformiše.

Lokner objašnjava da se status rock muzike značajno promenio od svojih zlatnih dana u 60-im, 70-im i 80-im godinama. Dok je ranije rock bio simbol pobune i političke svesti, danas se mnoge nove generacije više identifikuju s drugim muzičkim pravcima, poput hip-hopa i elektronske muzike.

 "Rok kultura više nije primarna kultura novih generacija, što je jedna od ključnih realnosti," dodaje Kuzmić.

Mislim da i pored svega toga što se dešava da rock'n'roll, ne samo kod nas nego u čitavom svetu uopšte, nije mrtav. Jeste možda izgubio tu neku vodeću ulogu koju je imao tokom 60-ih, 70-ih, 80-ih pa čak i 90-ih, i pored toga što je u 90-ih već počeo hip hop da dominira pre svega na tržištu Sjedinjenih država. Na to utiču jako mnogo i tehnologije i to što je danas mnogo lakše napraviti muziku, svaki klinac koji ima računar i nekoliko softvera može već da pravi nešto, a što će moći da prezentira nekoj publici. 

Rock'n'roll pre svega nije jednostavan, iako je većina rock'n'roll pesama napravljena od tri akorda. Za ta tri akorda potrebna je pre svega velika inspiracija, mnogo talenta i onda naravno i znanje koje se stiče godinama, i iskustvo i mislim da rock'n'roll i pored svega toga ima još mnogo da da. 

Daleko od toga da je rock'n'roll mrtav i pored toga što u ovom trenutku nije možda na nekim vodećim pozicijama kada je slušanost u pitanju. 

Prema Lokneru, rock'n'roll nije mrtav; naprotiv, prolazi kroz evoluciju. "Danas ne postoji onaj duh zajedništva koji je karakterisao ranije generacije. Mnogi mladi muzičari se suočavaju sa problemom kako da se povežu s publikom koja je sve više razasuta između različitih muzičkih žanrova," objašnjava. U prošlosti, rock je bio pokret koji je okupljao ljude, dok su se danas mladi više orijentisali ka pop kulturi i drugim muzičkim pravcima.

Rok Kultura je kad je nastajala od tih 50-ih godina pa kasnije, naročito 60-ih i 70-ih koji se smatraju zlatnim vremenima, je imala u sebi i kroz sebe nešto što nisu imale neke druge kulture. Stav, svest, sisteme vrednosti, socijalnu svest, političku svest i svi oni konzumenti koji su slušali rok muziku, glavna publika se identifikovala, ne samo sa muzikom i njihovim bićem već sa pesmama. To je bilo jedan kompletan pokret i politički i socijalni i svaki drugi, naravno dolaskom raznih žanrova i žanrovski pokret i sve ostalo. 

Više ne postoji onaj smisao koji je postojao ranijih godina, da se ljudi druže, da tu pripadaju ne samo članovi bendova, već recimo i ljudi koji pišu fanzine, ljudi koji objavljuju kasete, ljudi koji prave bedževe, majice. To je sve na neki način nestalo, jer novim generacijama to više ne predstavlja neki sistem vrednosti, odnosno dolazak interneta na neki način je sve to promenio. Međutim, paradoksalno će sad zvučati možda ono što budem rekao, ali ja mislim da je to zaista tako. Mi imamo danas i u samoj Srbiji, što je nama najvažnije, živimo ovde, ali i u celome svetu postoji jedan veliki kvantitet novih bendova. A kad postoji kvantitet, to znači da nešto nije umrlo ili da nije zamrlo, nego da i dalje postoji i da ima ko da nastavi. 

Tehnološki napredak igra veliku ulogu u ovoj transformaciji. Lokner naglašava da danas svaki mladi muzičar može lako snimiti i objaviti svoju muziku putem interneta, ali to stvara i novi izazov: kako dopreti do publike. Iako postoji veliki broj novih bendova, obojica sagovornika se slažu da je publika drastično smanjena. "To ne treba da obeshrabruje, jer je rock'n'roll uvek imao konkurenciju" ističe Lokner. Međutim, muzičari se moraju više posvetiti osvajanju publike kroz kreativne i inovativne pristupe.

"Nemamo publiku. Dakle, publika je drastično, drastično smanjena. Tako da su to neke nove stvari koje su nastale posle 2000. godine. Mi smo 90.-te godine, zbog veoma specifične situacije u kojoj smo se nalazili, ratnog okruženja, zatvorenosti i svega ostalog, te 90. godine na određen način drugačije doživeli i sa druge strane na drugačiji način smo prihvatali ono što je bilo. Znači, mi smo jednu čitavu dekadu možda i propustili i možda nismo uspeli da je istumačimo na onaj način na koja ona jeste. Mi smo je dobijali ad-hoc, preko piratskih diskova, koji su dolazili od nasnimljenih preko tih velikih hitova, nekih novih velikih bendova, preko vraćanja na nešto staro, ali nismo možda shvatili celu priču. A i te 90. godine su isto imale, uslovno rečeno, pored dolaska tih žanrova koji su, naročito u SAD što se tiče hip-hopa, a u Evropi što se tiče tehno i drugih varijacija acid muzike i dance tipa, dobijali sasvim jedan novi zamajac, novi zamah i na drugačiji način su se tretirali.  Nove generacije smatram i ove koje su jako, jako mladi i ove koje su malo starije. Način na koji one rade, na koji oni tretiraju svoju novu karijeru, svoje novo ubeđenje je sasvim drugačiji od onog što je bilo nekad. I mogućnosti plasmana karijere određenih sastava je sasvim drugačiji od onog koji smo nekad imali.

Savremeni muzičari moraju da nauče kako da se istaknu u moru sadržaja koji se svakodnevno objavljuje. "Promocija je postala ključna. Muzičari koji bolje savladaju društvene mreže imaju veće šanse za uspeh," kaže Kuzmić.

I mi ovdje imamo nešto što se zove nevladine organizacije, imamo nešto što se zove vladine organizacije, koje možda na neki svoj način glorifikuju neke sastave, bendove, daju im više prostora, daju im više mogućnosti da sviraju, da se bave onim čime se bave. Ali generalno, promocija svih bendova kod nas nije toliko centralistička u slučaju kao što je bilo nekad. I ono što je još važnije, više nego ikad je prisutno da sam kvalitet muzike nije na prvom mestu, već način na koji se određeni sastav i izvođač promoviše.

Dakle, promocija je ono što uzima, tako da kažem, uzima neki primat, neku prevagu nad svim tim i ko bolje uspe da se promoviše, a naročito bolje da se snađe na internet mrežama da promoviše svoje izdanje. Vidimo da se na internet mrežama stalno menjaju načini promocije, dolaska, bilo putem distribucije na streaming portalima koji se takođe menjaju, bilo putem tih društvenih mreža gde se stvari menjaju. Ko se tu bolje snađe i ko bolje komunicira sa publikom, ko bolje je uspeo da savlada jezik kojim danas pričaju nove generacije, onda ima bolju prednost.

"Ali svakako mora da, mislim da, posebno muzičari koji se, koji pretenduju na to i žele da se bave rock muzikom, moraju da ubuduće mnogo više pažnje posvete tom osvajanju publike, odnosno načinu da dopru do njih. Definitivno su se društvene mreže pokazale kao adut koji može da reši mnogo stvari. Govorim to zbog toga što danas dobar deo izdavača koji aktivno rade i koji su veliki izdavači, ne samo na našim prostorima, već i u svetu, odlučuju da se bave novim izdanjima tako što im se pojavi neko ko na nekom Tiktoku ili već nekoj društvenoj mreži, ili nekom kanalu Youtube-u, Instagramu, gde god, ima jako veliki broj pregleda. Njima je to parametar jer svaki izdavač mora da se vodi time da ono što objavi mora da mu donese prihod. Niko od njih to ne radi iz ljubavi prema muzici, rokenrolu ili ne znam čemu, nego zato što od toga žive i to je sasvim razumljivo. Tiktok preglede broji tako što vi skrolujeći samo pređete preko nekog snimka i on vam to već računa kao da je neko pregledao."

U svetu digitalizacije, zanimljivo je da se ponovo pojavila potražnja za fizičkim izdanjima, kao što su vinili. "Mlađe generacije žele da se povežu s muzikom na način koji je autentičan. Vinili su postali simbol kvaliteta i nostalgije," komentariše Kuzmić. Ovaj trend može doneti novu publiku i osvežiti interesovanje za rock muziku.

Mislim da treba da se spremamo, pričamo. Bendova ima zaista puno, dolaziće novi i novi, oni komuniciraju sa publikom na jedan drugačiji način. To jeste jedna realnost da to treba svi da budu spremni, oni koji nisu na to navikli da se privikavaju ali zime za budućnost, što se tiče nastavka, nema.

Rock'n'roll u Srbiji ne nestaje, već se prilagođava novim okolnostima. Dok se muzička scena suočava s izazovima, poput smanjenja publike i promene u promociji, postoji i mnogo novih mogućnosti. Kroz inovaciju i kreativnost, rock muzika može nastaviti da živi. Uz podršku zajednice, rock muzika može nastaviti da inspiriše i oblikuje nove generacije, čuvajući svoj duh i identitet. U ovoj borbi za opstanak, rock'n'roll ostaje simbol slobode i izražavanja, a njegova budućnost zavisi od sposobnosti da se prilagodi, inovira i osvoji novu publiku.

Projekat „Supermarket kulture” koji podržava Gradsko veće Grada Požarevca, a čiji je deo i ovaj medijski sadržaj ima za cilj da afirmiše teme iz umetnosti i kulture, a pogotovo u našoj lokalnoj sredini. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.