Politika
Da li studenti mogu da pobede Vučića na izborima na kartu patriotizma?

Zastave Srbije, naše države, jedine su na studentskim protestima protiv režima Aleksandra Vučića.
Takođe, studenti ne propuštaju priliku da otpevaju ili izvedu srpsku himnu na kojoj god lokaciji da izražavaju bunt protiv režima Aleksandra Vučića.
Na repertoaru su uvek i tradicionalne, srpske pesme.
Apsolutno se odriču svih vrednosti koje se nameću kao načelna priča, a kamoli sa onima koje su u suprotnosti sa njihovim zahtevima. Da u državi funkcionišu institucije po zakonima i Ustavu.
Njihova misija da, nakon što su proteklih meseci prošli kroz svako selo u Srbiji, u pokušaju da razbiju medijsku blokadu koju na brutalni način sprovodi režim Aleksandra Vučića, prođu i kroz niz država Evropske unije i ukažu na promašaje i podršku koju režim dobija od pojedinih funkcionera Unije, govore o njihovim namerama.
Pogotovo u susret zahtevu da režim Aleksandra Vučiča raspiše vanredne parlamentarne izbore.
Sagovornici Danasa ističu da je studentski pokret izveo na blokade i ulice najveći broj ljudi u istoriji ove zemlje, ujedinio najrazličitije grupacije građana, leve i desne, mlade i stare, vernike i nevernike, četnike i partizane. Takođe, ističu da je studentski patriotizam daleko od onog kakvog ga Vučić doživljava a da je itekako zbog uspešnosti objedinjavanja više nacionalan nego režimski.
Može li David protiv Golijata, mogu li studenti da pobede Vučića? Naravno da mogu, na poštenim, da tako kažemo sportskim i fer izborima, na kojima se normalno glasa, ko kako želi, slobodno, bez pritisaka i ucena. Jednostavno, svima je jasno odavno, pa i vlastima, da studentski pokret u Srbiji podržava većina građana – kaže za Danas Oliver Tošković, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Takođe, dodaje, vlast je praktično i na prošlim izborima izgubila u velikim gradovima, Beogradu i Nišu, iako su „magijom“ trećerazrednog mađioničara, „sad ga vidiš sad ga ne vidiš“ uspeli da ostanu na vlasti.
– Dakle, pošto izbori u Srbiji nisu ni fer a ponajmanje sportski, već više šibicarski, pravo pitanje glasi, mogu li studenti da pobede Vučića za toliku razliku da on neće biti u mogućnosti da ukrade i izmenipuliše dovoljnim brojem glasova da tu razliku preokrene u svoju korist. Odgovor na ovo pitanje naravno nije jednostavan i teško je dati dobru prognozu, ako ništa drugo, niko od nas ne zna koliko glasova vlast može da ukrade ili „izšibicari“ – kaže Oliver Tošković.
Niti će na budućim izborima učestvovati studenti niti Vučić, jer će to biti, ako ih uopšte bude, parlamentarni izbori, na kojima studenti neće biti kandidati jer su studenti, a neće ni Vučić jer je predsednik države a ne SNS-a, napominje.
– Sama činjenica da govorimo o predsedniku države u kontekstu parlamentarnih izbora već govori o nameštanju, manipulaciji i šibicarenju, gde je predsednik kao ona kuglica koju premeštaju od kutije do kutije a mi treba da pogodimo gde je (a kuglice naravno nigde nema, pa ni predsednika države). Bilo kako bilo, ako do izbora dođe, lista koju bude podržao studentski pokret će imati najveću šansu do sada da preokrene politički i društveni sunovrat Srbije i vrati nas u neke iole normalne koloseke, ako ništa drugo da na nekim budućim izborima glasamo za realne kandidate, slobodno i fer, bez „lača“ nad glavom i bez jurenja kuglice ispod kutije šibica – ističe Tošković.
Kao prvo, ističe, taj pokret je do sada uradio puno, doveo je do pada Vlade, izveo na blokade i ulice najveći broj ljudi u istoriji ove zemlje i ono verovatno najvažnije, suštinski i realno ujedinio najrazličitije grupacije građana, leve i desne, mlade i stare, vernike i nevernike, četnike i partizane.
– Studentski pokret je na najvećem skupu okupio oko šest puta više građana nego vlast na svom najvećem skupu, uz dodatak da su na studentski skup ljudi dolazili sami, na jednostavan poziv, a da je vlast svoje „podržavaoce“ dovozila, plaćala, primoravala… Dakle i uz tu razliku u načinu dolaska ili dovođenja, studentski pokret je pokazao šest puta veću snagu od vlasti. Ta snaga najvećim delom verovatno leži upravo u ujedinjavanju različitih grupacija ovog društva. Studenti su poslali poruku svima i većina građana je tu poruku razumela i prihvatila kao poziv na borbu protiv kriminala i korupcije, čime je prilično oslabljena glavna taktika vlasti, „zavadi pa vladaj“ – smatra naš sagovrnik.
Prema njegovim rečima, izborna lista koju bude podržao studentski pokret će možda imati šansu, ne zbog nacionalnih ili verskih simbola, već upravo zbog jedinstva koje nudi.
– Ta lista i sam studentski pokret nam pokazuju da suština patriotizma ne leži u nacionalnim ili verskim simbolima, već u borbi za bolje društvo, u borbi protiv korupcije i kriminala, borbi za jačanje institucija i sistema. Ako sve patriote, u tom suštinskom smislu, podrže ovu listu, čak i ako misle da će teško pobediti zbog manipulacije i krađe na izborima, ona možda ima šanse. A svakako treba razmišljati o narednom koraku ukoliko razmere krađe glasova budu tolike da nadmaše 6 puta veću podršku, kako nas šibicari ne bi opet nasamarili. U krajnjem slučaju, to jeste patriotski – zaključuje Oliver Tošković.
„Studenti neće igrati na kartu nacionalizma“
– Ne mislim da će studenti igrati značajno na kartu patriotizma, bar ne u onom smislu u kojem ga shvata Aleksandar Vučić i SNS – kaže za Danas Dejan Bursać, istraživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.
Kako dodaje, studenti će ići na kartu patriotizma u smislu toga da oni vole ovu zemlju i da žele da ona bude normalna.
– Izborne teme će biti korupcija, kriminal, ispunjavanje studentskih zahteva, autoritarni režim. To jeste u suštini patriotska tema ali nije u onom nekom striktnom smislu nacionalnih interesa. Dobra stvar je to što su studenti uspeli da odbrane od tih nekih napada SNS, da su izdajnici, separatisti, i slično – ističe sagovornik Danasa.
Koliko vidim, ističe dalje, SNS više ni ne pokušava to, iako su dobrih par meseci to činili, „da im prikače te razne epitete za koje se pokazalo da ne rade“.