Društvo

Nova hapšenja, a optužnice za stara se još čekaju

FOTO: Pixabay ilustracija

FOTO: Pixabay ilustracija

Posle nekoliko nedelja mirovanja, društvo je juče zahvatio novi talas borbe protiv korupcije, sa informacijom da je naloženo hapšenje više od 20 vlasnika firmi u Srbiji. Iako se navedene firme bave različitim delatnostima i smeštene su u različitim gradovima, zajednički imenitelj im je delo za koje se sumnjiče njihovi zakonski zastupnici. Lajtmotiv ove nove akcije je pranje para korišćenjem fantomskih firmi.

Kako je saopštilo Više javno tužilaštvo u Beogradu (VJT), po nalogu Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije u toku dana privedeno je 18 odgovornih lica više privrednih društava zbog sumnje da su u prethodnom periodu simulovanim poslovima izvlačili novac sa računa svojih privrednih društava preko takozvanih peračkih firmi, koji su nakon tako neosnovano izvršenih plaćanja podizali i vraćali taj novac uz zadržavanje provizije u iznosu od 5 do 10 odsto, piše Insajder.

Kako su dodali, osam lica trenutno nije dostupno pravosudnim organima i za njima će biti raspisane potrage. Paralelno, krivična prijava u redovnom postupku biće podneta protiv još pet lica, od kojih se jedno lice već nalazi u zatvoru na izvršenju kazne, a jedno je u pritvoru u drugom predmetu.

Grupa privedenih, kao i četvoro nedostupnih organima gonjenja, se terete da su od septembra 2021. godine, do jula 2023. godine lažno prikazali činjenice o imovini koja je potekla od kriminala, a koja je iznosila više od 1,5 miliona dinara.  

U zvaničnom saopštenju tužilaštva se nigde ne spominju privredna društva o kojima su brojni mediji u toku dana pisali pozivajući se na izvore iz istrage, navodeći da su njihovi zakonski zastupnici bili obuhvaćeni istragom. Među tim privednim društvima, su firme u vlasništvu ministra Novice Tončeva, ali i restoran “Savanova“ i klub “Fristajler“.  

I ova akcija tužilaštva, medijski je uokvirena u širu akciju borbe protiv korupcije koja je pokrenuta u febuaru ove godine. Pre samih hapšenja, akciju je početkom godine najavljivalo više najviših državnih zvaničnika, tvrdeći da neće biti zaštićenih.  

Dokaz za takve tvrdnje pronađen je u spisku osoba koje su uhapšene u prvom talasu, a među kojima su se našli i predsednik opštine Obrenovac i nekadašnji generalni direktor EPS-a Milorad Grčić, kao i Aleksandar Papić, biznismen sa navodnim poslovnim vezama sa pojedincima iz vlasti.  

Ipak, kako su za Insajder naveli iz Višeg suda u Beogradu, Papić je 11. juna ove godine pušten iz pritvora. Drugostepeno veće Apelacionog suda mu je pritvor zamenilo merom zabrane stana uz primenu elektronskog nadzora.  

I dok se Papić brani iz kućnog pritvora, Milorad Grčić se brani sa slobode, imajući u vidu da mu je Viši sud 24. aprila ukinuo pritvor.  Za

Insajder u sudu kažu da je pritvor ukinut uz obrazloženje da su sva lica koja su od strane Javnog tužilaštva za organizovani kriminal bila određena za svedoke, u međuvremenu ispitana, te da više ne postoji opasnost od uticaja na svedoke.  

Sama sudbina krivičnog postupka koji se protiv ove dvojice i još 13 osoba vodi zbog izvlačenja novca iz EPS-a nije poznata, niti da li bi se u dogledno vreme moglo očekivati podizanje optužnice.

Ista stvar može da se kaže i za ostale predmete koji su proistakli iz akcija koje su brendirane kao državna borba protiv korupcije. Tako se ne zna ni šta se dešava sa postupkom koji je pokrenut protiv bivše gradonačelnice Niša Dragane Sotirovski, koja se sumnjiči da je sa grupom osoba oštetila budžet grada za 460 miliona dinara. Prema poslednjoj javno dostupnoj informaciji, njoj je u maju produžen pritvor, ali dokle je stigla istraga se i dalje ne zna.  

Antikorupciona akcija tužilaštva pokrenuta je u februaru u jeku studentskih protesta koji su javno iznosili sumnju da iza pada nadstrešnice stoje koruptivni poslovi države. Četiri meseca kasnije, stručna javnost nije uverena da je cilj cele akcije stvarno suzbijanje korupcije.  
 
Simulacija borbe protiv korupcije

Radovan Lazić iz Udruženja tužilaca Srbije za Insajder kaže da mu cela akcija i dalje deluje kao simulacija borbe protiv korupcije.
“Za ova četiri meseca nije procesuiran nijedan od velikih korupcionih slučajeva, koje su u prethodnom periodu otkrili mediji. U onim slučajevima u kojima se obuhvataju pojedinci povezani sa vlastima, deluje mi više kao obračunavanje sa ‚mangupima u svojim redovima‘ nego kao ozbiljna akcija na suzbijanju korupcije“, ističe Lazić.

On dodaje da nije toliko neobično što nakon četiri meseca nema optužnica za koruptivna dela, ali da ističe vreme za njihovo podizanje.  
“Istrage korupcije obuhvataju izvođenje velikog broja dokaznih radnji i veštačenja. Rano je za izvlačenje zaključka o epilogu tih hapšenja, ali u pritvorskim predmetima tužilaštvo ima rok od šest meseci da podigne optužnicu ili mora osumnjičene da pusti iz pritvora“, navodi Lazić.

Da aktuelna akcija tužilaštva ne predstavlja istinsku borbu protiv korupcije smatra i Siniša Janković iz Instituta za istraživanja korupcije Kareja.  

“Slučaj Grčić se odnosi na dela koja su počinjena pre više godina, što opet implicira da je taj predmet držan u fioci, a sada po potrebi izvučen ne bi li se javnosti bacio u lice. Te fioke se pune godinama i nadam se da ćemo jednog saznati koliko je takvih predmeta zatureno i sklonjeno“, kaže Janković.

Iako se u javnosti stvara utisak da je aktuelna akcija tužilaštva prekid sa ranijom praksom, zvanični podaci pokazuju suprotno. Kako se može videti iz Godišnjeg izveštaja Evropske komisije za Srbiju, prethodnih godina tužilaštva su procesuirala više stotina koruptivnih dela.  

Tako je su recimo tužilaštva u 2021. godini istraživala 22 lica zbog sumnje da su učestvovali u visokoj korupciji. Iste godine, optužnica je podignuta protiv 22 osobe, dok je pravosnažno osuđeno njih 19. Naredne godine brojevi su porasli, pa je tako 34 osobe istraživano, 12 optuženo, a 21 osuđeno. Opet, 2023. godine, istraživala su se 39 lica, optuženo je 59, a pravosnažno osuđeno 30.  

Problem sa ovim brojevima je što se visoka korupcija odnosi na iznos koji je nezakonito pribavljen. Ono što uporno izostaje u Srbiji je procesuiranje onoga što je u javnosti prepoznato kao najveći slučajevi korupcije, kao i najviših državnih zvaničnika. A isto to, za sada, nedostaje i aktuelnoj borbi protiv korupcije.