BBC News

Budućnost humanitarne pomoći: Amerika odlazi, da li Kina dolazi

Deminer proverava teren u Kambodži, projekat za koji je Kina obećala podršku

Deminer proverava teren u Kambodži, projekat za koji je Kina obećala podršku

Ukidanje američke pomoći inostranstvu izazvalo je zabrinutost - ko će popuniti novonastalu prazninu.

Deminer proverava teren u Kambodži, projekat za koji je Kina obećala podršku
Getty Images
Deminer proverava teren u Kambodži, projekat za koji je Kina obećala podršku

Dok se glavna agencija američke vlade za pomoć inostranstvu povlači iz dugogodišnjih projekata, mnogi u sektorima politike i pomoći pitaju se da li će Peking, koji razvoj doživljava kao oruđe meke moći, uskočiti u upražnjeni prostor.

Kina je već bacila oko na Kambodžu, gde je decenijama međunarodna pomoć pomagala kambodžanskoj vladi da očisti nagazne mine zaostale iz ratnih vremena koje još uvek ubijaju i ranjavaju civile.

Samo nedelju dana nakon što je Trampova administracija obustavila pomoć inostranstvu, Kambodžanski akcioni centar za mine (CMAC), zadužen za čišćenje mina, objavio je da je Kina obećala 4,4 miliona dolara kako bi pomogla da se projekat nastavi još godinu dana, počev od marta 2025. godine.

Ovaj razvoj događaja odražava priliku da Kina iskoristi iznenadno povlačenje Amerike kako bi učvrstila vlastitu meku moć i poboljšala veze sa zemljama Globalnog juga širom Afrike, Latinske Amerike, Azije i Okeanije.

Heng Ratana, šef CMAC-a, kasnije je rekao da će SAD nastaviti finansiranje dok „sprovodi reviziju politike prema američkoj pomoći inostranstvu".

Iako je momentalna reakcija Kine u Kambodži značajna, ona ne ukazuje nužno na širu nameru da se preuzmu američke obaveze kad je u pitanju pomoć, niti na sposobnost Pekinga da popuni rupu koju su za sobom ostavile SAD, kažu eksperti.

Peking u svakom slučaju igra dugoročnu igru navijanja za propadanje Zapada, a odluka Donalda Trampa da ukine jedno od najprepoznatljivijih američkih stranih prisustava direktno ide na ruku Siju Đinpingu.

Drugačiji pristup Pekinga

Kina je veliki igrač u svetskom razvoju.

Prema EjdDejta, istraživačkoj laboratoriji na koledžu Vilijam i Meri u Virdžiniji, Kina je potrošila 1,34 biliona dolara između 2000. i 2021. godine, u poređenju sa američkih 1,24 biliona dolara između 2001. i 2023. godine, što je čini najvećim svetskim finansijerom razvoja.

Kinesko trošenje na pomoć eksponencijalno je raslo pod Inicijativom pojasa i puta (BRI), omiljenom inicijativom spoljne politike predsednika Sija Đinpinga, sa ciljem povezivanja Kine i sveta kroz ulaganja i infrastrukturu, pokrenutu 2013. godine.

Kina je finalizovala napore za davanje pomoći 2018. godine osnivanjem Kineske agencije za međunarodnu razvojnu saradnju (CIDCA), kineski ekvivalent USAID-a.

Međutim, pekinški model pomoći značajno se razlikuje od vašingtonskog.

Prema EjdDejta, od 2012. do 2021. godine, dok je oko 80 odsto američke pomoći davano u obliku grantova, bez očekivanja otplate, samo je 3 odsto kineske pomoći zasnovano na grantovima.

Kina nudi uglavnom kredite ili izvozne kredite, što je čini najvećim zvaničnim kreditorom zemalja u razvoju.

Za razliku od američke pomoći, koja se usredsređuje umnogome na zdravstvenu i humanitarnu pomoć, Kina je u prošlosti stavljala naglasak na ulaganje u masovne infrastrukturne, energetske i rudarske projekte.

BRI je najbolji primer ovog pristupa – stimulisanje ekonomskog rasta kroz infrastrukturu umesto kroz direktnu finansijsku pomoć.

Peking ovo naziva „saradnjom juga sa jugom", usredsređujući se na razmenu resursa i znanja među zemljama Globalnog juga.

On se ograđuje od Zapada u vlastitom modelu pomoći i optužuje Zapad da koristi pomoć za mešanje u unutrašnje poslove drugih zemalja.

Kritičari, međutim, tvrde da kineska pomoć često zanemaruje istorijat ljudskih prava, jedan od kamena temeljaca američkog finansiranja.

Rusija je, na primer, pod sankcijama Zapada zbog invazije na Ukrajinu, a opet je jedan od najvećih korisnika kineskih razvojnih fondova.

Slično tome, Kina nastavlja da ulaže u infrastrukturu Šri Lanke, čak i nakon što je Vašington obustavio pomoć tokom krvavog građanskog rata u zemlji.

Da li je Kina spremna da preuzme ulogu američke pomoći

Tri volontera istovaruju brašno za interno raseljene u kampu Zanzalima u Etiopiji
Getty Images
Brašno za interno raseljene u kampu Zanzalima u Etiopiji donirao je ranije USAID

Mnogi eksperti tvrde da je malo verovatno da će Kina zameniti USAID.

„Kina neće popuniti nastalu rupu u pomoći dolar za dolar koristeći iste alate kao zapadne vlade", rekla je Samanta Kaster, direktorka političke analize u EjdDejta.

„Postoji fundamentalna filozofska razlika."

Pored filozofije, ključni izazov je logistika.

SAD su decenijama gradile ekstenzivnu svetsku mrežu pomoći kroz partnerstva sa nevladinim organizacijama, vladama i lokalnim zajednicama.

Kina nema tu infrastrukturu.

„Za gradnju te mreže potrebne su godine, ako ne i decenije", kaže doktor Džingdong Juan sa Stokholmskog instituta za istraživanja mira.

Druga prepreka su ekonomska ograničenja.

Kinesko godišnje trošenje dostiglo je 2016. godine vrhunac sa 125 milijardi dolara, podržano njenom jakom privredom.

Ta privreda je u međuvremenu opala, vrativši se 2021. godine na nivoe iz 2008, delom zbog usporene ekonomije.

Uz ekonomske nedaće kod kuće, Peking bi mogao da ima problema da opravda vlastitom narodu zašto bi pojačavao humanitarnu pomoć u inostranstvu kad se domaće stanovništvo pati.

„Prosto nema domaće inicijative za tu vrstu trošenja u ovom trenutku", kaže Debora Brautigam, profesorka sa Univerziteta Džons Hopkins.

Učešće Kine i SAD u svetskoj pomoći nije naprosto igra klackalice, gde se povlačenje jedne automatski prenosi na veći doprinos druge.

Ako ništa drugo, istorija nas je naučila da je malo verovatno da će Kina značajnije pojačati humanitarnu pomoć.

Godine 2023, na primer, kad je USAID obustavio pomoć u hrani Etiopiji iz zabrinutosti zbog korupcije, Kina nije značajno pojačala vlastite doprinose u hrani za Etiopiju da bi popunila tu rupu, uprkos jakim infrastrukturnim vezama.

„Bilo je mnogo prilika da Kina uskoči", kaže Salvador Santino Regilme, docent na Univerzitetu Lejden.

„Ali ona je uglavnom bila retorička i u smislu materijalnih projekata, Kina nikad nije stvarno popunila tu veliku rupu."

Igra na duge staze

Iako Kina možda neće popuniti prazninu humanitarne pomoći koju je za sobom ostavio USAID, ona postojano pojačava svetski uticaj preko dugoročnih strategija.

USAID je uvažio pekinški pristup i prethodno osnovao specijalizovani tim koji bi se bavio neutralisanjem kineskog uticaja.

Upozoravajući na dugoročne posledice ukidanja pomoći, Fransisko Benkozme, bivši viši savetnik USAID-a po kineskim pitanjima, istakao je da je narušen „čitav ekosistem" i da se Kina već obratila partnerima USAID-a kao što su Nepal i Kambodža.

„To nije prekidač za svetlo koji samo možete da uključite ili isključite", dodao je on.

Njegova zabrinutost može da se oseti u čitavom Vašingtonu.

Eksperti kažu da nagla obustava ključne pomoći od koje zavisi toliko toga u svetu direktno ide na ruku Kini.

To omogućuje Pekingu da pojača vlastiti narativ da Kina nije samo bilo koji partner – ona je preferirani svetski partner.

„Kina je to već iskoristila ne preduzevši ništa", rekla je Kaster iz EjdDejte.

„Gradnja pozitivnog imidža potiče samo od dovođenja u pitanje američke pouzdanosti."

Pored narativa, ozbiljno trošenje Kine na infrastrukturni razvoj u poslednje dve decenije osvojilo je mnoga srca na Globalnom jugu.

Predstavivši sebe kao „partnera koji se ne upliće", Peking je uspešno prodao vlastiti razvojni model mnogim zemljama.

Od mahnite posvećenosti „stadionskoj diplomatiji", u kojoj Kina gradi i finansira gradnju stadiona širom Afrike, do gradnje mega luka u Latinskoj Americi, Peking se pozicionirao kao željeni partner za krupne razvojne projekte.

Ključni uslov koji Kina nameće za razvojno finansiranje, međutim, jeste njeno insistiranje na principu „Jedne Kine", prema kom Peking tvrdi da ima suverenitet nad Tajvanom.

Prema nedavnoj analizi, 70 zemalja, uglavnom na Globalnom jugu, podržalo je to.

Analitičari sugerišu da ova finansijska diplomatija doprinosi prebacivanju lojalnosti sa Tajvana na kopnenu Kinu.

„Multipolarni svet koji su kineski lideri odavno priželjkivali izlazi na videlo, a Trampova administracija ga samo ubrzava", kaže profesor Brautigam.

Možda će proći čitave godine nakon ukidanja USAID-a pre nego što Peking počne ozbiljno da razmatra pokušaj da zameni SAD kao globalnog pružaoca pomoći.

Sve do tada, međutim, stalna dugoročna strategija Kine dovodi je u položaj da požanje neke nagrade.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]