BBC News

Misija Apolo-Sojuz: Rukovanje u svemiru koje je svetu donelo nadu


                    Komandant sovjetske posade Sojuza, Aleksej Leonov (levo), i komandant američke posade Apola, Tomas Staford (desno), rukuju se 17. jula 1975. u svemiru, negde iznad Zapadn

Komandant sovjetske posade Sojuza, Aleksej Leonov (levo), i komandant američke posade Apola, Tomas Staford (desno), rukuju se 17. jula 1975. u svemiru, negde iznad Zapadn

Pre tačno 50 godina, činilo se da se pojavila mala pukotina u ledenom oklopu u koji se pretvorio Hladni rat.

Komandant sovjetske posade Sojuza, Aleksej Leonov (levo), i komandant američke posade Apola, Tomas Staford (desno), rukuju se 17. jula 1975. u svemiru, negde iznad Zapadne Nemačke
NASA/AFP via Getty Images
Komandant sovjetske posade Sojuza, Aleksej Leonov (levo), i komandant američke posade Apola, Tomas Staford (desno), rukuju se 17. jula 1975. u svemiru, negde iznad Zapadne Nemačke

Koliko jedno rukovanje može da promeni tok istorije?

Pre tačno 50 godina, činilo se da se pojavila mala pukotina u ledenum oklopu u koji se pretvorio Hladni rat.

Za to je bilo potrebno da se dve ruke iz dve svemirske letelice spoje negde iznad tadašnje Zapadne Nemačke, 17. jula 1975. godine.

Jedna letelica, Apolo, bila je iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a druga, Sojuz, iz Sovjetskog Saveza - iz dve zemlje koje su do tada već više od decenije vodile žestoku svemirsku trku.

Dva dana pre istorijskog susreta, na suprotnim stranama planete, Sovjetski Savez je poslao dvojicu kosmonauta u orbitu, a samo nekoliko sati kasnije, i američka posada je krenula u svemir.

Dva člana posade američko-sovjetskog projekta Apolo-Sojuz tokom misije, jul 1975. To su Donald K. „Dik“ Slejton (levo), američki pilot priključnog modula, i Aleksej Arhipovič Leonov, sovjetski komandant misije.
Space Frontiers/Getty Images
Američki astronauti i sovjetski kosmonauti su se mogli fizički sresti posle spajanja dve svemirske kapsule

Ovaj precizno usklađen redosled doveo je do vrhunca misije - simboličnog rukovanja posade iz spojenih letelica Apola i Sojuza u okviru prvog zajedničkog međunarodnog svemirskog leta sa posadom, koji su zajedno izvele dve suprostavljene strane u Hladnom ratu.

Samo nekoliko minuta pre samog spajanja, komandni centar u Hjustonu, u američkoj državi Teksasu, poslao je jednostavne instrukcije.

„Moskva daje zeleno svetlo za spajanje.

„Hjuston daje zeleno svetlo za spajanje.

„Sad je sve na vama, momci.

„Zabavite se!”.

Milioni ljudi širom sveta su sa izvesnom dozom strepnje pratili kako se prvi put u istoriji dva različita tipa letelica spajaju u svemiru.

Kada su se vrata otvorila i rukovali komandiri, američki astronaut Tomas Staford, i sovjetski kosmonaut Aleksej Leonov, mnogi na Zemlji nisu mogli da poveruju sopstvenim očima.

Tu su bila dvojica zakletih neprijatelja koji su se prijateljski odnosili jedan prema drugom, šalili se i bili dobro raspoloženi usred bojišta koje je daleki svemir postao.

Misija je zahtevala tri godine pažljivog planiranja i intenzivne obuke, i za milione ljudi na Zemlji postala je simbol popuštanja napetosti između dve supersile koje su do tada razmenjivale uglavnom uvrede i pretnje nuklearnim ratom.

Istoričari ističu da je odluka o zajedničkoj misiji u svemiru proizašla iz teške geopolitičke situacije u svetu.

I SAD i Sovjetski Savez su bili iscrpljeni brojnim posredničkim sukobima, od kojih je najznačajniji bio Vijetnamski rat koji se okončao svega nekoliko meseci pre svemirske misije, a u kome su SAD pretrpele velike gubitke.

Sovjetski Savez se takođe suočavao sa političkim i ekonomskim pritiscima na više frontova.

Tri godine ranije, tadašnji američki predsednik Ričard Nikson potpisao je niz sporazuma sa sovjetskim premijerom Aleksejem Kosiginom u cilju poboljšanja odnosa dve zemlje.

Svemir se smatrao neutralnom arenom u kojoj može da se ispolji određena meka moć i pokuša smirivanje napetosti.

Ali kakav dugoročni uticaj je ima ovaj događaj?

Sovjetska letelica Sojuz snimljena iz prozora američke letelice Apolo u Zemljinoj orbiti
Bettmann/Getty Images
Spajanje u svemiru, kao što je to bilo Sojuza (vidljivog sa prozora Apola) nikada ranije nije pokušano

„Bili smo u prilici da odškrinemo vrata između Istoka i Zapada za vreme Hladnog rata”, rekao je pre pola veka Vens Brand, jedan od astronauta posade Apola.

Tomas Staford, koji je preminuo 2024. godine, a koji je bio komandir Apola i učesnik u istorijskom rukovanju, smatrao je da je moć tog trenutka bila njegova simbolika, a ne njegova sposobnosti da pokrene bilo kakvu dugoročnu promenu.

„Nisam razmišljao kuda niti koliko daleko vodi taj put”, rekao je Staford 2015. godine.

„Više sam mislio da svetu možemo da pokažemo da dve zemlje, u kojima se govore različiti jezici, koje imaju različite merne jedinice i svakako veoma različite političke sisteme, mogu da sarađuju na zajedničkom cilju”.

Američki predsednik Džerald Ford sedi za stolom u Ovalnom kabinetu i razgovara telefonom sa astronautima na brodu Apolo 1975. godine. Dok govori, gleda u monitor ispred sebe.
Universal History Archive/Universal Images Group via Getty Images
Tadašnji američki predsednik Džerald Ford bio je optimističan u pogledu buduće saradnje sa Sovjetskim Savezom zbog misije iz 1975. godine

I vođe obe zemlje su brzo iskoristili ovu simboliku i javno uputili poruke podrške.

Sovjetski lider Leonid Brežnjev je rukovanje u svemiru opisao kao početak „novih mogućnosti”.

Video ga je kao početak buduće naučne saradnje „u interesu mira”.

I tadašnji američki predsednik Džerald Ford je naglasio značaj misije za dva stara neprijatelja koji će sarađivati u budućnosti.

„Trebalo nam je mnogo godina da otvorimo ova vrata”, rekao je tada.

„Uveren sam da nije daleko dan kada će svemirske misije, na krilima ovog prvog zajedničkog napora, postati manje-više uobičajene”.

Ako se osvrnemo na tadašnje okolnosti, ovakva očekivanja su možda bila previše optimistična.

Iako se misija smatrala političkim i tehničkim uspehom, nije prošlo mnogo vremena, a pukotine u ledenom oklopu Hladnog rata su se ponovo zamrznule, jer su se odnosi dve zemlje ponovo zaoštrili krajem 1970-ih.

Stručnjaci ističu da je tome umnogome doprinela invazija Sovjetskog Saveza na Avganistan, kao i pogoršanje političke situacije u mnogim sovjetskim republikama.

Sa druge strane, administracija američkog predsednika Ronalda Regana je pokazivala vrlo malo ineresovanja za saradnju sa Moskvom, naročito tokom njegovog prvog mandata.

To je značilo da je bilo kakva buduća saradnja u svemiru Vašingtona i Moskve stavljena na čekanje.

Ipak, rukovanje 1975. godine je uspostavilo obrazac saradnje koji je koriščen u budućim projektima kako su se odnosi Amerike i Rusije poboljšavali nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.

„Ono što danas radimo na Međunarodnoj svemirskoj stanici, vrsta radnih grupa koje imamo i način na koji pristupamo stvarima zasniva se na onome što smo razradili od nule u misiji Apolo-Sojuz”, rekao je Staford.

„To je otvorilo vrata budućim međunarodnim istraživanjima u svemiru”.

Zasnovano na epizodi BBC serijala „Witness History” (Svedoci istorije).

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]