Društvo
Novi zakon o dobrobiti životinja – napredak ili obmana?

FOto: S.Lisac
U gotovo svakom gradu i selu u Srbiji prizori napuštenih, gladnih i uplašenih životinja postali su svakodnevnica. Psi lutalice umiru na ulicama, zlostavljani ili u nehumanim uslovima preživljavaju u prihvatilištima, bez odgovarajuće nege i kontrole. Upravo zbog toga, izrada novog Zakona o dobrobiti životinja, koji je pokrenulo Ministarstvo poljoprivrede, dolazi kao hitna potreba – kako bi se uspostavio sistem koji štiti životinje. Međutim, profesorka Pravnog fakulteta Vanja Bajović smatra da iza ovog Nacrta stoje sumnjivi interesi, i da ne postoji stvarna politička volja za rešavanje problema.
Zakon o dobrobiti životinja postoji više od 16 godina, ali njegova primena u praksi je vrlo ograničena. Pojedine odredbe se ne primenjuju dosledno ili se čak zloupotrebljavaju, dok je broj procesuiranih slučajeva zlostavljanja životinja izuzetno mali.
Time je, ocenjuje profesorka Pravnog fakulteta Vanja Bajović, narušena osnovna svrha zakona – efikasna zaštita životinja i sankcionisanje nehumanog postupanja.
Naizgled svesno svih dosadašnjih propusta, Ministarstvo poljoprivrede je pokrenulo izradu novog Nacrta zakona, uz objašnjenje da se time nadograđuju postojeće odredbe i zakon usklađuje sa pravnim tekovinama Evropske unije — posebno u oblasti bezbednosti hrane, veterinarske politike i zaštite životne sredine.
Kako iz nadležnog mistarstva kažu, novi Nacrt Zakona predviđa obavezno zapošljavanje osobe zadužene za dobrobit životinja u klanicama, primenu standardnih procedura radi sprečavanja bola i stresa kod životinja, kao i uvođenje 3R principa u radu sa oglednim životinjama.
Takođe, propisana je obavezna retrospektivna procena eksperimenata i angažovanje stručnjaka za dobrobit životinja. Zakon se usklađuje sa propisima EU i međunarodnim standardima, a javna rasprava traje do 22. avgusta.
Sporna procedura izrade zakona
Sagovornica Insajdera, profesorka krivičnog prava Vanja Bajović, kritikuje i način na koji je Nacrt predstavljen javnosti. Ministarstvo je tekst objavilo usred letnjih odmora i dalo samo dve nedelje za komentare, što, kako kaže, ozbiljno kompromituje demokratski karakter javne rasprave.
“Ne znamo ni ko su bili članovi radne grupe za izradu ovog zakonskog teksta, i plašim se da iza njega ponovo ne stoje istinski ljubitelji životinja, već interesne grupe koje zakon koriste kao sredstvo za profit – na račun stradanja životinja,” kaže Bajović.
Takođe podseća da je i ranije bilo pokušaja da se kroz izmene zakona proguraju sporna rešenja, poput proširenih mogućnosti za ubijanje napuštenih životinja ili njihovo intenzivnije korišćenje u eksperimentima — što su zaštitnici životinja uspeli da zaustave.
Neregulisane odgajivačnice i loša kontrola
Jedan od najvećih problema u postojećem sistemu jeste nedostatak kontrole odgajivačnica. Bajović ističe da mnoge rade bez dozvola, bez ikakvog nadzora, dok se nelegalna prodaja štenaca i mačića preko interneta i društvenih mreža odvija potpuno nesmetano.
Paralelno s tim, inspekcijske službe koje bi trebalo da nadgledaju rad prihvatilišta, odgajivačnica i poštovanje propisa — ne rade redovno i nisu efikasne, pa čak izostaju i u slučajevima kada postoji osnovana sumnja na zlostavljanje ili zanemarivanje životinja.
CNR programi – mrtvo slovo na papiru
Još jedan ozbiljan problem jeste neprimenjivanje CNR programa (hvatanje, sterilizacija, čipovanje i vraćanje napuštenih pasa i mačaka).
Iako je zakon propisao ovu meru kao obaveznu za jedinice lokalne samouprave, ona se u praksi sprovodi površno, selektivno ili nikako.
“Mnoge opštine nemaju kapacitete, ali često ni volju da sistematski rešavaju problem napuštenih životinja. Umesto da osnivaju sopstvene službe i prihvatilišta, novac se često troši na privremene i neefikasne mere,” upozorava Bajović.
Poznata rešenja - bez volje za sprovođenje
Bajović smatra da se rešenja već znaju, ali da institucije godinama izbegavaju njihovu primenu.
Kao ključne korake navodi doslednu kontrolu čipovanja pasa, uz obavezno sankcionisanje onih koji to ne poštuju — što bi omogućilo i kažnjavanje onih koji napuštaju životinje, uslovljavanje izdavanja rodovnika (u nadležnosti Kinološkog saveza), obavezivanje lokalnih samouprava da osnuju sopstvene zoohigijenske službe i prihvatilišta, umesto da poslove prebacuju privatnim kompanijama, ali izmene Zakona o komunalnim delatnostima kako bi komunalna policija dobila ovlašćenja da proverava da li je pas čipovan, ulazi u prihvatilišta i odgajivačnice i kontroliše uslove u kojima se životinje nalaze.
Podsetimo, u junu su u 13 gradova u Srbiji održani protesti aktivista i građana "Minut do 12 za primenu zakona" i "Srbija uz šapice", kojima traže primenu Zakona o dobrobiti životinja, Zakona o veterinarstvu i Krivičnog zakonika u delu koji se odnosi na zlostavljanje i ubijanje životinja.
Protesti su održani u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu, Nišu, Subotici, Kikindi, Sremskoj Mitrovici, Požarevcu, Pirotu, Boru, Kraljevu, Čačku i Kragujevcu ispred sedišta 12 okružnih veterinarskih inspekcija i Uprave za veterinu u Beogradu, koji su nadležni za sprovođenje propisa o dobrobiti životinja.