BBC News

Rusija i Ukrajina: Čudesna preživljavanja i tragični gubici posle raketnog napada na Dnjepar

REUTERS/Yan DobronosovFotografija stana zgrade u Dnjepru čiji je spoljni zid srušen – ovo je bio dom poznatog ukrajinskog bokserskog trenera Mihaila Korenovskog i njegove porodice Popodne 14. januara u Dnjepru, gradu u centralnoj Ukrajini sa skoro milion stanovnika, oglasila se sirena za vazdušnu opasnost. Stanovnici ovog grada, kao i većine, posle 325 dana rata, već […]

The yellow kitchen seen with its wall blown off

REUTERS/Yan Dobronosov
Fotografija stana zgrade u Dnjepru čiji je spoljni zid srušen – ovo je bio dom poznatog ukrajinskog bokserskog trenera Mihaila Korenovskog i njegove porodice

Popodne 14. januara u Dnjepru, gradu u centralnoj Ukrajini sa skoro milion stanovnika, oglasila se sirena za vazdušnu opasnost.

Stanovnici ovog grada, kao i većine, posle 325 dana rata, već su se navikli na zvuk sirene.

Tog jutra, međutim, ukrajinski zvaničnici izdali su upozorenje:

„U toku je pretnja od raketnih napada. Pozivamo vas da ne ignorišete ova upozorenja i da ostanete u skloništima.“

U vreme ručka, predsednik regionalnog odbora Dnjepropetrovske oblasti Nikolaj Lukašuk rekao je novinarima da su ukrajinski sistemi protivvazdušne odbrane već oborili nekoliko raketa.

„Kategorički zahtevam da ne emitujete snimke protivvazdušnih sistema pre okončanja trajanja uzbune ili – ne daj Bože – da mu prilazite“, upozorio je Lukašuk lokalne novinare.

„Dnjepropetrovsk se nalazi na frontu. Okupator uvek traži naše protivvazdušne sisteme i napašće ih kad god mu se za to ukaže prilika.

„Protivvazdušna odbrana je slamka spasa za naše ljude.“

Sirene su se oglasile nad gradskim Raketnim parkom, u kom se nalaze makete prvih sovjetskih balističkih raketa.

One su pravljene u fabrikama iz Dnjepra.

Zatvoren za posete stranaca sve do 1990-ih, Dnjepar je bio strateški važan grad za vojnu, odbrambenu i svemirsku industriju u Sovjetskom Savezu.

Sirena se čula i u gradskom naselju Pobeda.

Ovo naselje u Dnjepru izgrađeno je pre pedeset godina, na isušenom močvarnom terenu.

Arhitekte koje su projektovale Pobedu su 1983. dobile Državnu nagradu Sovjetskog saveza, a naselje je proglašeno arhitektonskim spomenikom od nacionalnog značaja.

Ovo naselje se i dalje smatra jednim od najboljih u Dnjepru – puno zelenila, prostrano i na svega deset minuta vožnje od centra grada.

Nalazi se blizu reke i novog trga sa fontanama, gde se uveče pale svetlosni efekti.

Zgrade u Pobedi imaju po devet, dvanaest ili šesnaest spratova.

Uobičajeni stambeni blok od devet spratova ima 16 ulaza i u njemu živi oko 1.700 ljudi.

Glavne ulice u ovom naselju su Avenija Heroja, Bulevar Slave i Nasip Pobede.

Sva imena se odnose na pobedu Sovjetskog Saveza nad nacističkom Nemačkom u Drugom svetskom ratu.

dnjepar

Valentyn Reznichenko via Telegram/Handout via REU
Stambena zgrada u Dnjepru pogođena u subotu, 14. januara

Preživeli iz Drugog svetskog rata

Četrnaesti januar je bila subota i mnogi ljudi su se bili kod kuće.

Jedan od njih je bio devedesetogodišnji Galič, koji je kao dete preživeo Drugi svetski rat.

Živeo je sa ćerkom, majkom troje njegovih unuka, od kojih je jedan na frontu.

U subotu je ona otišla poslom u grad.

On je gledao televiziju i pristavio je vodu u čajniku.

Za to vreme, u Rusiji – prema saopštenju ukrajinskih snaga – bombarder Tu-22 uzletao je iz vazduhoplovne baze u Kursku.

Lansirao je jednu od pet krstarećih raketa Kh-22 kojima će Rusija toga dana napasti Ukrajinu.

Projektil težak hiljadu kilograma putovao je oko 450 kilometara pre nego što je udario u devetospratni blok u naselju Pobeda.

Ukrajinske snage su kasnije potvrdile da Ukrajina nema protivvazdušni sistem odbrane koji može da obori ovakvu metu.

Oko 16.15, odjeknula je zaglušujuća eksplozija.

Galič je ostao bez svesti i probudio se u bolnici, sa povredama glave i ruku.

Njegovi unuci Maksim i Jevgen su ga slikali i postavili fotografiju na Instagram.

„Ovo je moj deda, ima skoro 90 godina, preživeo je rat i sada mora ponovo da prolazi kroz njega“, napisao je Jevgen.

„Neka ljudi vide ovo i shvate da nijedan neprijatelj ne zaslužuje patnju kroz koju sada prolaze obični penzioneri.“


Pogledajte video o ranijem napadu na gradove širom Ukrajine:

Kiša ruskih raketa zasula gradove širom Ukrajine
The British Broadcasting Corporation

Bokserski trener

Projektil je uništio čitavo krilo stambene zgrada, od vrha do dna, sa 72 stana u kojima je prijavljeno skoro 200 ljudi.

Fotografija jednog stana postala je viralna – spoljni zid je potpuno srušen i vidi se kuhinja za žutim kuhinjskim elementima i zdela sa jabukama na stolu.

Ovo je bio dom poznatog ukrajinskog bokserskog trenera Mihaila Korenovskog i njegove porodice.

„Mihail Korenovski je bio sjajan čovek“, glasila je posveta njemu na kanalu na Telegramu „Dnjeparska oblast“.

„Bio je legenda, trenirao je mnoge od najboljih sportista, šampiona…“.

U subotu, posle njegovih jutarnjih mečeva, trener je skoknuo do stana dok ga je porodica čekala napolju u dvorištu.

Petnaest minuta kasnije, njegove dve male devojčice ostale su bez oca, a njegova žena bez muža.

Sada nemaju kome da se vrate – i gde da odu.

Stan im je uništen.

dnjepar

Reuters/CLODAGH KILCOYNE
Ovako je izgledao stambeni blok u Dnjepru u nedelju, 15. januara

Stoji u tišini, snima ruševine u dimu

Sestre Korenovski nisu bile jedina školska deca koja su bila kod kuće u zgradi toga dana.

Bili su tu i četrnaestogodišnja Karolina i devetogodišnji Maksim.

Šest meseci ranije, njihovi roditelji Irina i Maksim Ševčuk preselili su se sa decom u Dnjepar sa oboda, pobegavši od stalnog granatiranja.

Iznajmili su stan u naselju Pobeda.

U subotu je njih četvoro izašlo u šetnju.

Deca su već bila dole na ulici i čekala mamu i tatu da im se pridruže.

Ali njihovi roditelji nikad nisu stigli.

Među poginulima je bilo šestoro dece

Reuters
Među poginulima je bilo šestoro dece

Bilo je još mnogo ljudi koji su stajali ispred devetospratnice u subotu kad je udario projektil.

Majke su zapomagale, muškarci su psovali, a deca su plakala.

Među njima je stajala i jedna od komšinica porodice Korenovski, samohrana majka.

Izašla je u šetnju sa četvoromesečnom bebom.

Posle eksplozije, sve što joj je ostalo bila su kolica i zimska jakna.

Roman i njegova trudna žena Lena takođe su bili napolju.

Pola godine ranije, živeli su u Torecku.

Kad je bombardovana fabrika hleba u ovom gradu, Romanova pekara obezbedila je ljudima pogače i vekne, redeći u tri smene da bi namirili sve.

Ali kad se granatiranje pojačalo, porodica se preselila u Dnjepar.

Četrnaestog januara, Roman i njegova žena i deca izašli su u crkvu, ostavivši sedamdesettrogodišnju majku za sobom.

Kad se vratio kući, ostao je da stoji u tišini, snimajući telefonom ruševinu u dimu.

U blizini je stajala rodbina Irine Solomatine i Olge Usove.

Obe su stradale u ruševinama, zubarke, volonterke i prijateljice mnogima.

Solomatina i njena deca od 13 i šest godina živeli su kratko u Poljskoj u proleće, ali su se posle toga vratili u Ukrajinu.

Usova, majka trogodišnjeg dečaka, rođena je u Donjecku.

Zajedno su radile u zubarskoj „volonterskoj jedinici“, putujući specijalno opremljenim autobusom da bi lečile vojnike.

Četrnaestog januara prolazile su pored zgrade kad je udario projektil.

Olgin rođak joj je napisao posmrtnu posvetu:

„Nažalost, nema načina da zauzmem tvoje mesto – učinio bih to da mogu, dok trepneš.“

Majka i brat petnaestogodišnje Marije Lebed takođe su bili napolju.

Majka je bila na poslu kad se zgrada srušila u raketnom napadu, dok je njena ćerka tinejdžerka ostala unutra.

Marija je pohađala školu u odeljenju 9A, išla na časove plesa i bila predsednica školskog saveta.

Sahranjena je 16. januara posle podne.

A tu su bili i roditelji sedamnaestogodišnjeg Maksima Boguckog.

On je maturirao prošle godine.

Bolničari nose preživele iz ruskog napada u Dnjepru

Getty Images
Bolničari nose preživele iz ruskog napada u Dnjepru

Porodica iz Marijupolja

U oktobru 2022, u devetospratnicu u naselju Pobeda uselila se jedna nova porodica – majka, baka i mlađa sestra Rusane Babkine.

One su sve bile iz Marijupolja.

Prvog dana rata, Rusanini roditelji i njen verenik su se prijavi u odbrambene snage grada, gde su ostali do poslednjeg.

Rusana i njena baka su pobegle iz okupiranog Marijupolja u Dnjepar krajem marta.

Njena devetnaestogodišnja sestra im se pridružila iz opkoljenog Harkova.

Putovala je stojeći u vagonu voza, gubeći svest od iscrpljenosti, pošto je „zamoljena da napusti“ hostel u kom se krila.

Njeni roditelji su se predali Rusima u maju, a ukrajinske snage su dobile naređenje da napuste železaru Azovstal i predaju oružje – napisala je Rusana na Fejsboku.

Njena majka je oslobođena u sklopu „razmene žena“ pre četiri meseca, u oktobru.

Ona je putovala do ćerki u Dnjepru i već se bila prijavila u ukrajinsku vojsku.

Porodica je iznajmila dva stana u istom delu devetospratnice na nasipu u naselju Pobeda.

Četrnaestog januara, Rusanina majka se prehladila i ostala kod kuće umesto da ode u vojnu jedinicu.

Mlađa ćerka je čistila stan, dok je baka pekla čeburek u kuhinji.

Rusana, koja je bila poslom u Odesi, zvala je kući u tri posle podne.

„Poslednji put sam pričala sa mamom telefonom u 15:07. Sve je mirno ovde, rekla je, opusti se“, napisala je Rusana na Fejsbuku.

Telefon od tada nije zvonio – tri žene se vode kao nestale.

Više od 1.000 ljudi ostalo je bez doma posle raketnog napada

Getty Images
Više od 1.000 ljudi ostalo je bez doma posle raketnog napada

Anastasija Švec

Dvadesettrogodišnja Anastasija Švec takođe je živela u zgradi.

Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru, ona je upravo stekla master na Fakultetu za carinu i finansije.

U septembru je već izgubila verenika.

On je stradao na frontu.

„Nisam živela, sve to vreme sam samo egzistirala, pokušavala sam da se pomirim s tim da mog hrabrog Vlada više nema“, napisala je Anastasija na svom Instagram nalogu.

U subotu je bila kod kuće sa roditeljima Natalijom i Maksimom Švecom.

Njena majka je bila volonterka u dobrotvornoj organizaciji „Mačke traže dom“; kolege je opisuju kao „briljantnu osobu“ koja je spasila mnoge „mačje živote i sudbine“.

Subota je bio dan rezervisan za porodicu.

„Sećam se tatinih šašavih šala, kako smo mama i ja fotografisale štence“, napisala je Anastasija. „Jeli smo mamine udon nudle.“

Potom je udario projektil.

„Vrata spavaće sobe su pala na mene, odjednom se deo kuhinje našao u istoj sobi sa mnom.

„Nije bilo kupatila, nije bilo kuhinje, nije bilo hodnika, nije bilo ostave – sledio je ambis posle koga sam mogla da vidim ulaz u nečiji tuđi stan“, kaže Švec.

Ona je uspela da preživi eksploziju i pobegne, što je bilo zabeleženo fotografskim objektivom.

Čitav svet ju je video kako sedi sama visoko na ruševinama svog stana, pre nego što su je spasioci spustili na bezbedno.

Švec je stiskala igračku dinosaurusa i komadić folije sa novogodišnje jelke.

„Vlad me je spasao, ostala sam čitava, sem rane na glavi i ogrebotina na mojim golim nogama.

„Sigurna sam da su moji roditelji bili u kuhinji, koja više nije tamo gde je bila.

„Nisam želela da budem spasena, želela sam da nađu moje roditelje.

„Znam da je naš mačak Ričard pokojni, on sigurno nije mogao da preživi. Patim.

„Jesam li stvarno još živa?“.


Pogledajte video o ranijem napadu na Zaporožje:

U napadu na Zaporožje život izgubilo troje ljudi
The British Broadcasting Corporation

Anton i Eva

Dvadesetjednogodišnji Anton je zaprosio Evu za Novu godinu.

Odlučili su da se venčaju u proleće.

Četrnaestog januara je vozio do Evine kuće, pričajući sa njom preko telefona.

Mladić je bio 300 metara od ulaza kad je raketa udarila u zgradu.

Telefonska veza se prekinula. Anton je nervozno utrčao unutra.

„Kad sam stigao, video sam betonski krš. Sve se srušilo, uključujući osmi sprat gde je ona živela.

„Popeo sam se kroz ruševine ne čekajući spasioce. Zid je nestao, frižider je još bio tamo“, napisao je on na ukrajinskoj internet stranici 056.ua.

„Sve se zapalilo, došlo je do curenja gasa. Spasioci su mi vikali da siđem, dok sam ja golim rukama pomerao betonske blokove, tražeći je.

„Potom su me vojnici uhvatili za okovratnik, rekavši da bi gas mogao da eksplodira“, kaže Anton.

Proveo je narednih pet sati pomažući spasiocima da pronađu druge preživele.

„Zatekli smo povređenog čoveka pored kola, zakopanog ispod komada betona; podigli smo ga sa njega i sačekali bolničare.

„Bliže ulazu, uspeli smo da evakuišemo jednu baku, a posle toga sam nailazio samo na mrtva tela i posmrtne ostatke“, rekao je ovaj mladić.

Kad je pao mrak, počeo je da posustaje.

Izašao je iz ruševina, a pola sata kasnije primio je poziv – Eva je bila živa.

„Nalazila se pod ruševinama pored puta, u zoni zabrane prilaska jer su tamo eksplodirali automobili.

„Nije bilo načina da se dopre do nje, jer je prolaz blokirala mašinerija“, objasnio je Anton.

Devojka je odvezena na odeljenje za intenzivnu negu.

Njen verenik veruje da je Eva preživela zato što je pala sa osmog sprata, gde je pregradni zid zadržao najveći deo udara eksplozije, a bila je zaštićena odozgo betonskim pločama iz ruševina.

„Sada je na intenzivnoj nezi, njeno stanje je stabilno, ali ozbiljno“, poverava se Anton.

„Pri svesti je, ali ne dozvoljavaju nikom da je vidi. Pustili su me na samo dva minuta.“

dnjepar

OLEG PERTASYUK/EPA-EFE/REX/Shutterstock
Potraga za preživela pod ruševinama stambeog bloka u Dnjepru

Tridesetjednogodišnji vojnik Maksim Omeljanenko je kopao po ruševinama rame uz rame sa Antonom.

Pre invazije on je radio kao trener u Dnjepru, potom se borio u Hersonu, a sada – prema ukrajinskom informativnom mediju Hromadske – brani najveće žarište na frontu, Bahmut.

Nekoliko meseci pre granatiranja Dnjepra, govorio je o svojoj službi.

„Ako umrem mlad, obećavam da će sve biti u redu – niko ne živi doveka i nadam se da ću, kad dođe moje vreme, otići sa osmehom.

„Ovo je samo jedno putovanje i zahvalan sam na prilici da živim i učim iz patnje.“

Čuvši za tragediju u rodnom mestu, požurio je nazad u Dnjepar.

Njegova majka Ljudmila našla se pod ruševinama, zajedno sa svojim psom i mačkom.

Ljudmila je spasena iz stana na poslednjem spratu, zaštitio ju je deo kuhinje, zatočena ispod betonske ploče.

Prema poslednjim izveštajima, u raketnom napadu na Dnjepar poginulo je 45 ljudi, petoro od njih deca. Trideset devetoro je izvučeno iz ruševina živo.


Pogledajte video

Rusija i Ukrajina: Bitka za Bahmut
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk