BBC News

Rusija i Ukrajina: Prkosni Rusi govore o ratu uprkos strahu i pretnjama zatvorom

Getty Images Ukrajincima je od samog početka ruske invazije bilo jasno da to nije nikakva „specijalna operacija“ za oslobađanje Donbasa, kao što je tvrdio Vladimir Putin. Bio je to pravi pravcati rat. Ali u Rusiji je zločin nazivati ga tako. Desetine ljudi već su krivično gonjeni prema zakonu o „lažnim vestima“, kako je poznat. Njih […]

Uhapšeni muškarac na protestu na Trgu Manežnaja ispred Kremlja
Getty Images

Ukrajincima je od samog početka ruske invazije bilo jasno da to nije nikakva „specijalna operacija“ za oslobađanje Donbasa, kao što je tvrdio Vladimir Putin.

Baner Boom93 Android aplikacija

Bio je to pravi pravcati rat.

Ali u Rusiji je zločin nazivati ga tako.

Desetine ljudi već su krivično gonjeni prema zakonu o „lažnim vestima“, kako je poznat.

Njih čeka i do 15 godina iza rešetaka zato što su osporili zvaničnu verziju o ruskoj invaziji ili kritikovali vojsku.

To je drastično pooštravanje cenzure u Rusiji, gde je Vladimir Putin proveo dve decenije na vlasti uklanjajući protivnike, gušeći slobodu govora i ućutkujući nezavisne medije: rušeći demokratiju, što je imalo katastrofalne posledice ovde u Ukrajini.

Vladimir Kara-Murza pokušao je da upozori na tu opasnost.

Vladimir Kara-Murza
Reuters
Aktivista Vladimir Kara-Murza je u pritvoru u Rusiji posle govora koji je održao u Sjedinjenim Američkim Državama

U govoru u SAD u martu, ruski opozicioni aktivista oštro je kritikovao zapadne lidere zbog stalnih „resetovanja“ odnosa sa Putinom, omogućavajući njihovim zemljama da služe kao utočišta za prljavi ruski novac i gledajući na drugu stranu dok je Rusija postajala sve manje slobodna.

„Čitav svet sada vidi šta Putinov režim radi u Ukrajini“, rekao je Kara-Murza u Donjem domu savezne države Arizone, dve nedelje posle početka rata.

„Bombardovanja porodilišta, bolnica i škola. Ratni zločini. To su ratni zločini.“

Ali u Rusiji je sada zločin samo izgovoriti te reči.

Mesec dana posle tog govora, Kara-Murzu je uhapsila policija u Moskvi i kasnije ga optužila za „širenje lažnih informacija“ o ruskoj vojsci.

On se još uvek nalazi u pritvoru. Zakon za čije je kršenje optužen usvojen je u martu, ubrzo nakon početka invazije.

A opet su ukrajinski tužioci već zabeležili više od 11.000 osumnjičenih ratnih zločina.

Jedan ruski vojnik je priznao na sudu da je otvorio vatru na civila.

A BBC je sakupio dokaze, a među njima je i snimak sa sigurnosne kamere kako ruske snage otvaraju vatru na dva civila.

Oni koji su se vratili da spasu ono što se spasti može u ruševina u Andrivki imaju mnogo upečatljivije svedočanstvo.

Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, mnoge porodice pobegle su iz Kijeva u obližnja sela kao što je ovo, misleći da će biti bezbednije ako budu bile dalje od prestonice.

Umesto toga proveli su nedelje krijući se po vlažnim podrumima dok su okupatorski vojnici proterivali tenkove kroz njihova dvorišta i iskopavali rovove u njihovim povrtnjacima.

Nakon što su se Rusi povukli, u aprilu, seoske starešine kažu da su tu pronašli tela 13 stanovnika.

„Ruke su im bile vezane na leđima i pucano im je u glavu“ kaže Anatolij Kibukevič. On potom navodi imena svih žrtava.

Duž glavnog puta – kojim su se kretali ruski tenkovi koji su dobili naređenje da zauzmu Kijev – nižu se kuće u ruševinama: hrpe osmuđenih cigala sa metalnim okvirima od kreveta ili šerpama i loncima neobično nasukanim među njima.

Ispisane molbe koje glase: „Deca!“ ili „Ljudi!“ na baštenskim kapijama izbušene su šrapnelima.

Poruke iz Andrivke
BBC
Ispisane molbe u Andrivki: „Ovde žive ljudi“ (levo) i „Ovde žive ljudi – deca“

„Istina je najveći neprijatelj režima“, poručuje Evgenija Kara-Murza, Vladimirova supruga, iz Vašingtona, gde živi iz bezbednosnih razloga.

„Zato verujem da režim koristi ovaj zakon da slomi svaki otpor u Rusiji i da zaplaši ljude da ćute.“

„Sigurna sam da je Vladimir bio svestan da su rizici visoki. Za njega oni nikad nisu bili niski“, kaže ona, podsećajući da je njen muž već dvaput bio otrovan u prošlosti i da je jedva preživeo.

Ali on je nastavljao da se vraća u Rusiju i da diže glas.

„On veruje da nastupi trenutak kad više ne smete da se plašite i morate da pokažete drugima da ni oni ne smeju da se plaše.“

Short presentational grey line
BBC

Kad je započeo rat u Ukrajini, Lilija Japarava osećala je da je njena dužnost da izveštava o njemu.

„Nisam mogla da spavam zato što su ljudi ginuli… i morala sam da budem tamo“, rekla mi je ona u Kijevu, gde je neko vreme bila jedina ruska novinarka na terenu u oblastima pod kontrolom Ukrajinaca.

Svega ih je troje čak i sada – i to sve žene iz nezavisnih medija.

To je veoma mali kontingent u poređenju sa dopisnicima ruske državne televizije koji se šetkaju istočnom Ukrajinom u vojnoj odeći sa oznakama „Z“ na rukama u podršci ruskim vojnicima, govoreći o „denacifikaciji“ i „oslobađanju“ gradova kao što je Marijupolj.

Japarova je želela makar malo da okrnji taj čvrsti zid propagande.

Lilija Japarova
BBC
Lilija Japarova jedna je od troje ruskih novinara iz Rusije koji izveštavaju iz zona koje kontroliše ukrajinska vojska

„Jedina stvar koja mi je važna sada je da se rat zaustavi i da ljudi iz Rusije vide šta se stvarno dešava“, kaže ona.

Ali to je bitka za sebe, pored opasnosti samog rada na prvoj liniji fronta u Ukrajini.

Meduza, informativni sajt za koji piše Japarova, zabranjena je u Rusiji, kao i skoro svi drugi nezavisni mediji.

Ti novinari i mediji su obeleženi kao „strani agenti“, dok su Fejsbuk i druge društvene mreže blokirani.

Za to vreme, državni televizijski kanali su se prebacili na opsežno izveštavanje o ruskoj „specijalnoj operaciji“.

„Za sada smo izgubili rat sa propagandom“, priznaje Japarova, opisujući kako su čak i ljudi koje lično poznaje potpali pod uticaj zvanične verzije.

Ona oseća odgovornost za to, iako su izgledi unapred bili namešteni protiv nje.

A ona sada zna da svaka reč koju napiše iz Ukrajine – istinite priče o otvaranju vatre na civile, masovnim grobnicama, jezivom razaranju – dovodi nju u opasnost od krivičnog gonjenja za „lažne vesti“.

„Spremna sam na to. Ne zatvaram oči. Vidim ja šta je taj zakon“, kaže novinarka.

„Ali nisam mogla sebi da dozvolim da ne budem tamo.“

To je, međutim, ne sprečava da se brine.

„Neprestano. Ponekad me boli da pišem zato što ne mogu da sakrijem činjenice, ali zar ću zbog toga završiti u zatvoru? Sve je moguće.“

Short presentational grey line
BBC

Za Majkla Nakija opasnost je već i te kako stvarna.

Ovaj mladi novinar napustio je Rusiju još pre rata, pobegavši iz okruženja koje je postajalo sve represivnije.

On je sada čovek za kojim je raspisana poternica zato što je govorio istinu.

„Upotrebio sam reč ‘rat’ umesto ‘specijalna operacija'“, kaže on za njegov „zločin“, kako su ga definisali ruski istražitelji u iskazu ispisanom na 91 strani.

„Nije važno koji će zakon upotrebiti protiv vas, oni samo žele da vas ućutkaju.“

Optužnica je zasnovana na epizodi na njegovom Jutjub kanalu u kojoj on govori o tome kako su ruski tenkovi otvorili vatru na nuklearnu elektranu u Zaporožju.

Incident je naširoko osuđen, čak i na hitnoj sednici Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Ali Moskva tvrdi da su ukrajinske snage same podmetnule požar, što znači da je u Rusiji izveštavanje o bilo kakvoj drugoj verziji protivzakonito.

„Jedna stvar koju sam uvideo nakon svega ovoga je da je rad koji obavljam stvarno važan“, kaže Naki o krivičnom slučaju protiv njega.

„Stalno sam se pitao: ‘Da li je moj rad efikasan u zaustavljanju rata?’ Sada vidim da on ima smisla.“

Short presentational grey line
BBC

Rizici i posledice ovog rata mnoge su ozbiljniji po Ukrajince, kao što pokazuje svaki uništeni centimetar Andrivke.

„Prošli smo kroz toliko toga. Strah i užas“, kaže mi Alina Petrovna, dok njen sin prikiva ceradu preko rupa u njihovom krovu koje su napravili udari od teškog granatiranja.

Ova postarija žena živela je u porodičnom podrumu za povrće 29 dana pošto su ruske trupe zauzele njeno selo.

Bila je prestravljena.

Tim iz Velike Britanije u Andrivki
BBC
Sakupljanje dokaza: istražitelji UN-a za ratne zločine ispituju stanovnike Andrivke

Na vratima su rupe od metaka gde su pucali vojnici kako bi provalili unutra i opljačkali kuću. Jedino što su ostavili netaknuto su njene ikone.

„Neka ruski narod dođe ovamo i vidi šta su nam uradili!“

Oči joj se ispunjavaju suzama od besa.

„Strah i užas“, ponavlja ona.

Ali većina u Rusiji nikad neće čak ni čuti za takvu patnju.

Zato što Vladimir Putin nije samo pokrenuo rat protiv svog ruskog suseda, već je i objavio rat istini.


Možda će vas zanimati i ovaj video:

Kineski jutjuber označen kao izdajnik zbog snimaka iz Ukrajine
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk