Društvo

Bogavac o nasilju u školama: Na sceni je globalna katastrofa roditeljstva

Foto: Envato elements

Foto: Envato elements

Rediteljka Jelena Bogavac kaže, komentarišući učeničko nasilje u školama koje je posebno u fokusu u poslednjih nekoliko meseci, da smo „trenutno zatrpani aferama iz školskog dvorišta, verovatno je to mesto gde globalna društvena paranoja uzima svoj najači zamajac, jer tu su deca i tu je opšta društvena panika dovedena do tačke ključanja“. O tome kolika je uloga roditelja u svemu tome, ističe da je „globalna katastrofa roditeljstva na sceni“.

O merama kojima se može uticati na smanjenje vršnjačkog i učeničkog nasilja, a koje najavljuje ministar prosvete Branko Ružić, u Novom danu na TV N1 navodi da „ni represivni ni autoimuni sistem ponašanja u odnosu na nasilje u školama nije doneo dobro“.

„Postoje odgovorne socijalne politike u sređenijim društvima koje su pokazale da odgovorna politika u obrazovanju i socijalnom formiranju dece ne može da se radi kampanjski i od slučaja do slučaja“, ukazuje.

Upitana da li deca danas imaju preteranu slobodu, ocenjuje da „s jedne strane jeste u pitanju preterana sloboda, a sa druge strane prezaštićenost i ludilo nas roditelja, koji su razapeti između uloge slobodnog roditelja koji svom detetu ukazuje na sve moguće izvore informacija… i ogromnog straha da pustimo dete u dvorište ispred zgrade kad se upale svetla na ulicama“.

„Globalna je katastrofa roditeljstva na sceni“, zaključuje.

Na pitanje u kakvom društvenom trenutku danas živimo i da li znamo koji su naši nacionalni interesi, ona kaže da je „mnogo tužno da raspravljamo o našim nacionalnim interesima“.

„Toliko je mnogo tih ikseva u ovoj našoj nejednačini, sve više nepoznatih polja. Ako su naši nacionalni interesi nepoznanica, a jesu, uvek je vreme da svako za sebe i svi zajedno razmislimo o pozitivnom, zajedničkom koje mora da postoji u preseku svih skupova – da živimo sigurnije, bolje“, poručuje.

A na to kako komentariše izjavu reditelja Dina Mustafića da se „nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika“ i da je često u 21. veku fašizam kamufliran nečim drugim, ona ističe da ne postoji legitimitet fašizma.

„Moramo da ga prepoznajemo – to je naš zajednički interes – da ne završimo po logorima ili u getoiziranim plac bunkerima u kojima ćemo tavoriti obleženi, bez krivice krivi“, navodi.

Ukazujući da je „sve danas mnogo vidljivije, brže saznajemo“, dodaje da imamo „šizofreno stanje društvenog duha koje može da se spočita kao marketing neke ideologijice koja i sama postaje marketinška alatka“.

„Ali, to nas ne abolira od stalne prozivke da se trudimo da fašizam prepoznamo da ne bi otišli u mrkli mrak bez krika“, zaključuje.