Društvo

Da li Grčić rudare vodi na Vučića ili na ekologe?

Foto: Boom93/M. Veljković – Milorad Grčić, V.D. direktor EPS-a

Foto: Boom93/M. Veljković – Milorad Grčić, V.D. direktor EPS-a

Samo što su ekološki protesti počeli da stiču popriličnu masovnost, stižu najave da će rudari Kolubare i Kostolca krenuti peške u marš na Beograd, ako im predsednik Srbije Aleksandar Vučić pismeno ne garantuje da će ih „sačuvati od neprijatelja u zemlji i inostranstvu koji žele da zatvore naše rudnike i otmu koru hleba našoj deci“, kako je juče poručio vršilac dužnosti direktora EPS-a Milorad Grčić.

U njegovom pismu kaže se da je povod za ovakvu pretnju čak 15.000 rudara EPS-a zahtev „poslanice Evropskog parlamenta iz redova Zelenih i glavne lobistkinje za nezavisnost Kosova u Evropskom parlamentu Viole fon Kramon da se zatvore rudnici i termoelektrane u Srbiji“.

U autorskom tekstu evroparlamentaraca Viole fon Kramon i Petrosa Kokalisa poziva se EU da natera zemlje Zapadnog Balkana da smanje emisije štetnih gasova i zatvore termoelektrane na ugalj.

„Kao predstavnici građana EU, verujemo da EU mora da pojača insistiranje da zemlje smanje zagađenje i da ispune zahteve u vezi s emisijama. To što su zemlje Zapadnog Balkana trebalo da se pripreme za primenu Direktive o velikim postrojenjima za sagorevanje od 2005. kada su se pridružile Energetskoj zajednici je jedna stvar, ali to što EU preduzima vrlo malo da obeshrabri tako flagrantno nepoštovanje je zaista hitno pitanje – pitanje javnog zdravlja i životne sredine“, napisali su poslanici Evropskog parlamenta.

Ovaj poziv na gašenje termoelektrana podigao je rudare na noge, ali ostaje nejasno zašto im je potrebna pisana garancija predsednika, kao da mu ne veruju na reč kada im je 6. avgusta na Dan rudara poručio „da im je posao siguran i za deset, i za dvadeset i za trideset godina“.

„Da znate da Srbija neće da beži od svojih kapaciteta uglja, od svojih termo kapaciteta i da neće da ih se odriče“, poručio je tada Vučić predstavnicima rudara koji su došli na prijem u Predsedništvo.

S druge strane, sigurno ih brine to što je premijerka Ana Brnabić pre godinu dana u Sofiji potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi kojom se obavezala da će do 2050. godine Srbija u potpunosti izbaciti ugalj iz upotrebe, pa je pitanje zašto se ne obraćaju njoj.

I ministarka rudarstva Zorana Mihajlović do sada je podržavala zelenu agendu, obnovljive izvore energije i borbu protiv klimatskih promena, ali juče je izdala saopštenje povodom teksta poslanice Evropskog parlamenta Viole fon Kramon i Petrosa Kokalisa.

„Čini mi se da poslanica u Evropskom parlamentu Viola fon Kramon ni u Nemačkoj ne može da zatvara rudnike i uređuje energetski sektor, a tek to neće moći da radi u Srbiji, dok je ove Vlade i predsednika Srbije. Dalje ruke od rudnika i rudara i puna podrška EPS-u i njegovim radnicima“, navela je ministarka u saopštenju. Dodala je da je cilj da Srbija u energetskoj tranziciji ostane energetski bezbedna, da ne zavisi od uvoza električne energije, a da EPS bude još jači nego danas i važan „igrač“ i u regionalnim okvirima.

Milan Đorđević, dosadašnji predsednik Sindikata EPS-a, ističe da su rudari zbunjeni i uplašeni što tekstom evroparlamentaraca, što pismom Grčića.

„Ono što je gospođa fon Kramon izjavila je strašno i rudari Kolubare i Kostolca su u pravu što reaguju. To nije problem samo rudara, već i svih građana Srbije, jer dok god imamo svoj ugalj imamo domaći resurs i imaćemo jeftinu struju. Međutim, šokiran sam i pismom Grčića u kom kaže „rudari će krenuti u marš na Beograd“. Zašto marš na Beograd. To je moj Beograd, ja sam iz Lazarevca, to je beogradska opština. Drugo, šta znači da se traži od predsednika pismena garancija. On je pre nekoliko meseci rekao jasno šta misli. Da li to možda Grčić vodi rudare na Vučića? Ovo pismo mi više deluje da ima političku konotaciju nego rudarsku i bojim se da se rudari ne zloupotrebe. Plašim se da Grčić kupovinom nekih sindikata pravi sebi štit“, kaže Đorđević dodajući i da je spreman da protestuje i traži odgovore šta će biti sa rudnicima i termoelektranama. On je primetio i da je ministarka rudarstva dala sličnu izjavu kao i Grčić i da „sve više liči da ministarka i direktor EPS-a rade na istoj stvari“.

Ekonomski analitičar Bogdan Petrović ističe da se vodi kampanja za gašenje termoelektrana i to odmah ukazujući na bilborde po Beogradu uz natpis „struja ubija“ i da je to usklađeno i sa nastupom evroparlamentaraca.

„Rudari su opravdano zabrinuti, jer se potpisuju sporazumi i ministarka energetike je nedavno potpisala sa Energetskom zajednicom da pristajemo na karbonske takse što faktički znači zatvaranje termoelektrana. LJudi hoće da znaju da li će ostati bez posla i kada“, ističe on.

Zoran Stoiljković, profesor na FPN-u, podseća da su u Rumuniji rudari već korišteni u organizovanju protesta u podršci vlastima, tako da je to već viđeno.

„Kao prvo ova vrsta problema, energetske tranzicije i strategije energetike nije tip problema koji se može rešiti ovakvim protestima. Na koga se tu vrši pritisak? Drugo, sumnjivo je što direktor, dakle rukovodeća struktura najavljuje protest i to problematizuje karakter spontanog protesta koji bi trebalo da ima. Na kraju, sumnjivo je i vreme najave takvog protesta u trenutku drugih protesta, mada ne verujem da postoji neka ideja konflikta, već samo vlast želi više manevarskog prostora“, smatra Stojiljković dodajući da je ovo problem koji se mora rešiti u širokom socijalnom dijalogu i gde niko ne može sam doneti odluku.

„To je pitanje smanjenja zagađenja, ali to mora ići postepeno, jer je pitanje i radnih mesta tih ljudi i pitanje energetske bezbednosti, jer dovoljno obnovljivih izvora energije nemamo“, ističe on.

U svakom slučaju prekosutra će biti treća subota kako građani širom Srbije izlaze na ulice u protestu za zaštitu životne sredine i mada je direktan povod kopanje litijuma u Jadru, i veliko zagađenje vazduha je jedan od najvažnijih ekoloških problema.

Ukoliko bi se rudari odlučili da krenu u Beograd baš jedne subote to bi onda faktički značilo da imamo miting i kontramiting, kao pre ravno 25 godina. Tada su građani, doduše drugim povodom protestovali protiv vladajućeg režima, a 24. decembra 1996. simpatizeri vladajućeg SPS-a organizovali su kontramiting pa je došlo i do sukoba ove dve grupe građana.

Nešto pre toga, 1990. godine baš su rumunski rudari krenuli put glavnog grada u vreme demonstracija građana u Rumuniji. Nakon svrgavanja i ubistva Čaušeskua, građani i studenti protestovali su protiv Jona Ilijeskua tadašnjeg predsednika države i vladajuće stranke Nacionalni front spasenja tražeći brže reforme, a na poziv predsednika 10.000 rudara je krenulo u kontramiting.