Društvo

Hrane u Srbiji ima dovoljno, ali je skupa i ljudi će gladovati

Foto: PIxabay/Ilustracija

Foto: PIxabay/Ilustracija

Domaća proizvodnja hleba, ulja, stočne hrane je najmanje dvostruko veća od potreba.

U međuvremenu, znatno slabija ponuda na svetskom tržištu toliko je povećala cene osnovnih prehrambenih proizvoda da su za mnoge postali nedostupni.
Vladi Srbije je bilo potrebno dva meseca da precizno utvrdi bilanse prehrambenih sirovina i odobri izvoz za ne tako male viškove sa zaliha. Tako će u narednom periodu mesećno moći da se izvozi po 150.000 tona pšenice i kukuruza, 20.000 tona brašna, te osam miliona litara jestivog ulja.
Prethodno je država privremeno zabranila inoplasman ovih roba želeći da malo pregleda poprilično neubičajene ponude iz inostranstva, ali i da pred izbore velikim zalihama kod stanovništva izgradi osećaj sigurnosti i odagna strah od potencijalne gladi. Sada kada su izborni rezultati poznati, može se izvoziti.
Rast cena hrane odgovara seljacima i proizvođačima. Naravno, interesi kupaca su upravo suprotni, niže cene, pa ih je aktuelni trend doveo u neugodnu situaciju. Osim pšenice, ulja i kukuruza, poskupljenje je zahvatilo i druge namirnice. U odnosu na prošlu sezonu, povrće je u proseku skuplje za 43, krompir za čak 95, meso 33, pojedine prerađevine i za 45 odsto.

Siromašni zaboravljeni
Reč je o osnovnim namirnicama koje čine veći deo uobičajene ishrane, naročito kod siromašnijih građana. Skok cena je ovaj sloj pogodio drastično žešće nego imućnije. Tim pre što su naglo poskupeli i energenti. Upravo na ove dve stavke siromašni izdvajaju i do 80 odsto porodičnih prihoda.
Srbija je zemlja u kojoj se 23,7 odsto zarada kreće oko minimalca, 35.000 dinara, dodatnih 26,8 odsto su do medijane, 48.750, a još 26,9 do prosećnih 67.650 dinara. Čak tri četvrtine stanovnika zarađuje ispod, u evropskim razmerama sasvim skromnog, proseka. Svi oni moraju da vode računa kako utroše svaki dinar. Oni po primanju u donjoj polivini teško da mogu da prežive ukoliko dodatno ne zarađuju.
Svakako su u najtežoj situaciji oko 250.000 građana starijih od 65 godina, a bez penzije. Rast cena hrane je po njih, ali i po sve koji zarađuju oko minimalca, ubitačan. I do sada je bilo mišljenja da država ne vodi dovoljno računa o ovim i sličnim siromašnim skupinama stanovništva.
Pravi stampedo cena hrane i energenata je upravo prilika da vlast popravi utisak. Čini se da bi prvi potez mogao biti izrada socijalnih karti pomoću kojih se stiče veoma precizna slika o materijalnom statusu svakog građanina, a što je i prvi korak u vođenju odgovorne socijalne politike.

Baner Boom93 Android aplikacija