Kako podstaći mlade da ostanu u zemlji?

Starosna grupa koja se najčešće odlučuje za mogućnost privremenog boravka u inostranstvu su mladi od 20 do 30 godina i to najviše zbog očekivanog kvaliteta života u inostranstvu, socijalne sigurnosti, uslova rada i mogućnost karijernog napredovanja, pokazalo je istraživanje Srpske asocijacije menadžera.

Migracije stanovništva, pre svega u zemlje Zapadne Evrope, su deo svakodnevne realnosti, ali je situacija poslednjih nekoliko godina takva da sve više mladih koji završe fakultet, ali i starijih koji ovde imaju niske zarade, odlučuje da ode u inostranstvo.

Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u inostranstvo je otišlo 150.000 građana Srbije prosečne starosti 28,7 godina od kojih je svaki peti imao fakultetsku diplomu.

Prema istraživanju o migracijama studenata, trećina studenata planira da nakon završetka školovanja napusti Srbiju kako bi se zaposlila u inostranstvu. Većina studenata ima podršku roditelja za ovu odluku, dok jedan deo računa na pomoć rodbine i prijatelja koji već rade u inostranstvu.

Međutim, situacija je čak i lošija, jer prema podacima OECD-a od 2000. do 2016. godine iz Srbije je ukupno otišlo put inostranstva, a najviše u Nemačku, 416.946 ljudi, a ako ovome dodamo i 35.000 koji su zemlju napustili u 2017. godini onda dolazimo do brojke od 451.346 ljudi. Najveći broj mladih odlazi put Nemačke, a daleko manji broj oko 30.000 je otišao u Austriju. Treće mesto drže Švajcarka i Slovenija, dok je broj mladih koji je otišao u Skandinavske zemlje, a pre svega u Švedsku oko 15.000.

Iz Srbije je samo u periodu između 2012. i 2016. otišlo 245.000 ljudi, pokazuju podaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, što je u proseku godišnje 49.000 ljudi.Većina odlazi u razvijene zemlje, a od ukupno 964.000 koliko ih je pre šest godina živelo van granica naše zemlje, dve trećine je život nastavilo u Zapadnoj Evropi.

Nakon istraživanja došlo se do zaključka da postoji potreba za promenom okolnosti koje teraju mlade ljude da odlaze, odnosno povećanje njihove motivacije da ostanu u Srbiji. Ovo se može postići stvaranjem povoljnog ambijenta za život, uslovima za ostvarivanje uspešne profesionalne karijere, kao i stvaranjem mogućnosti da mladi mogu pre svega u svojo zemlji da žive od svog rada.

Kada se stvari postave ovako, predstavljaju ideju koja može da se ostvari, ali  dok se do ovog stepena ne dođe, preovlađivaće odluke mladih da od svog rada ipak žive negde drugde.

„Jedino zajednički – kompanije, fakulteti, država – možemo da kreiramo ambijent koji stimuliše mlade da ostanu u Srbiji ili da se nakon studiranja i rada u inostranstvu vrate. Trajni odlazak mladih iz zemlje ne predstavlja samo nedostatak za privredu, već pre svega za društvo u celini. Ono što daje prostor za optimizam je činjenica da su mogućnost za profesionalni razvoj i napredovanje u karijeri posebno važni za mlade ljude, a čak 65 odsto ispitanika već ima programe za mlade talente i nude različite mogućnosti ne samo za razvoj karijere, već i rad u multinacionalnim timovima, mogućnost privremenog rada u inostranstvu u okviru kompanjie, kao i rada na aktraktivnim projektima“, izjavila je Jelena Bulatović, izvršna direktorka Srpske asocijacije menadžera.

U ranijem razgovoru sa sugrađanima, mladi, ali i oni stariji nisu se mnogo razlikovali u mišljenju da li ostati ovde ili otići I sreću potražiti u nekoj od razvijenijih zemalja.

Nakon završetka škole mladi uglavnom sebe vide u inostranstvu, što im i polazi za rukom s obzirom da je požarevački kraj poznat po gastarbajterima, pa skoro svaka porodica ima nekoga u inostranstvu ko je voljan da pomogne mladima da se snađu. Oni stariji, koji nisu uspeli na vreme da odu kažu da mladima treba dati motivaciju da ostanu I rade u svom gradu, ali da nakon brojnih prepreka sa kojima se suočavaju možda je najbolje da bar oni odu i na neki način urade nešto od svog života.

Prema njihovom mišljenu mladima treba pomoći upravo kada završe školu ili fakultet, da svoje znanje iskoriste na najbolji mogući način i da žive od svog rada. Međutim u okolnostima u kojima žive, mladima se zatvaraju gotovo sva vrata i pokazuje da njihovo društvo u stvari ne brine o njima, pa otud I česte odluke da svoje parče hleba potraže u inostranstvu.

Više od 90 odsto mladih upitanih da kažu zbog čega odlaze reklo je da je razlog ekonomske prirode – nemogućnost da nađu posao u struci, ali i posao uopšte, ali i slabo plaćen posao ili nizak životni standard.