Društvo

Lekar Marko Stevanić: Najveća nagrada osmeh ljudi kojima ste pomogli

FOTO:Boom93/R.Momirović

FOTO:Boom93/R.Momirović

Marko Stevanić, <a href="https://boom93.rs/info/drustvo/jos-jedna-nagrada-za-lekara-iz-pozarevca-marka-stevanica/" target="_blank" rel="noopener">lekar u požarevačkoj Medicini rada, u prethodnom periodu</a> <a href="https://boom93.rs/info/drustvo/nagrade-za-lekare-iz-pozarevca/" target="_blank" rel="noopener">nagrađen je sa nekoliko nagrada za svoj rad</a>, a u razgovoru za Boom93 kaže da mu je najveća satisfakcija, osmeh pacijenata kojima je u nekom trenutku pomogao.

“Najveća satisfakcija koju lekar dobije su ljudi koji vas posle sretnu, to je taj osmeh na njihovom licu kada nekog obezbolite na bilo koji način. Da li je to duševno, kada dođe pa mu kroz sam razgovor bude bolje ili morate da mu date neke lekove ukoliko je to neki telesni bol, pa mu posle toga bude bolje”, počinje svoju priču za Boom93 Stevanić.

Kako dodaje, poslednje dve godine ljudi su bili malo svesniji šta je to život i zdravlje, jer je nažalost bio i određeni broj mladih ljudi koji su preminuli, što zbog kovida što zbog posledica korone ili pak zbog pridruženih bolesti.

Baner Boom93 Android aplikacija

“Pored tih zadovoljstava imate i stresne situacije koje mogu da se podele u dve grupe. To su uobičajene stresne situacije od nervoznih pacijenata koje mi razumemo, pogotovo kada su bolesni i čekaju sat ili dva na pregled. S druge strane, stresnih situacija je bilo u smislu da sam imao pacijente koji su jako mladi, a imaju problem koji nekada ne možemo da rešimo, e onda se čovek slomi. Kada dođe čovek sa analizama koje nisu dobre i vi to morate da mu saopštite. E to su ti stresovi kada sumnjate da ćete dobiti tu bitku sa životom i sa zdravljem. To su te neke strašne stvari”, kaže on.

Pored lekara koji su podneli najveći teret tokom pandemije koronavirusa i bili na prvoj liniji fronta, veliki pritisak osetile su i njihove porodice.

FOTO:Boom93/R.Momirović

“Kao lekari stradali smo i fizički i umno, a mislim da su naše porodice najviše stradale zato što nismo bili kod kuće. Imali smo smene i po 36 sati, jedna smena u zelenoj, jedna u crvenoj zoni, a ljudi su jednostavno tražili pomoć. Mislim da su nažalost posledice svega toga i dan danas vidljive i da će tek biti vidljive, jer su se ljudi dosta otuđili”, kaže ovaj Požarevljanin.

Prema njegovim rečima, zdravstvene ustanove bi trebalo da prime veći broj mladih ljudi i na taj način pomognu lekarima koji su dve godine bez prestanka radili i istrošili se.

“Ovakvim tempom gde su lekari, sestre i bolničari, ali i vozači koji su bili preopterećeni jer su transportovali pacijente, pitanje je vremena koliko će nam trebati da uđemo u normalne tokove, da nadoknadimo sve ono što nije bilo urađeno u redovnim ambulantama i da tek krenemo danas za danas da radimo”.

Stevanić dodaje da sa lekarskom platom koju danas ima i porodicom iza sebe, lekar zaista nije dovoljno plaćen za svoj posao.

„Da bi određene osobe funkcionisale u bilo kojoj sferi moraju da imaju uslove na radu, uslove za napredovanje i jednu zadovoljavajuću materijalnu nadoknadu za taj svoj rad. Svedok sam da veliki broj zdravstvenih radnika i vozača odlazi u inostranstvo zbog većih primanja. Smatram da položaj lekara može biti bolji ukoliko se svi potrudimo”.

Marko je trenutno na specijalizaciji iz medicine rada na Institutu za medicinu rada u Beogradu, a kako kaže i on je u jednom trenutku razmišljao o mogućem odlasku.