Društvo

Poljska se bori

Foto: Sanja Đorđević

Foto: Sanja Đorđević

Naši građani, kada mogu da putuju, biraju more, planine ili neko popularno turističko mesto kako bi imali čime da se hvale poznanicima. Varšava nema ništa od toga.

Konačno mi je jasno zašto se Poljska tako zove. Ona se može opisati kao nepregledno ravno polje gde brda nema ni za lek. Bar u ovom, severnom delu. Biće da Poljaci vole svoju infrastrukturu. Putevi su puni, posebno kamionima, uredni, bez Kraljević Marka koji će drumove da im ore. Pored puteva -poljane, veštačke šume, prave šume i prelazi za životinje preko auto-puta, vetrenjače i solarne ploče.

Sviće i autobus prolazi kroz Poznanj, stvoren po opisu pesme Idola “Majčiki”. Gužva u tramvajima, sivilo postsocijalizma, dim iz fabrika i beskonačna saobraćajna kolona uz koju iluziju poput tržnog centra koji je ujedno autobuska i železnička stanica.

Nakon osmočasovne vožnje od Berlina, usledilo je polučasovno čekanje u gužvi na ulazu u Varšavu. U daljini se naziru megalomanske poslovne zgrade, nešto što se previdi očekivati u jednoj slovenskoj, postsovjetskoj zemlji.

Foto: Sanja Đorđević

“Dworzec zahodni” predstavlja zajedničku autobusku i železničku stanicu, nešto van grada. Osobi balkanske krvi lede se uši pri izlaganju surovom vremenu severa, dok neki Poljaci nose kratke rukave. Socijalističke stambene zgrade ogledaju se o staklo visokih poslovnih zgrada.

“Następny przystanek- Centrum” čuje se sa razglasa u javnom saobraćaju arogantno i prefinjeno glasom nalik Predraga Ejdusa. Karta za dvadesetominutnu vožnju staje oko 85 dinara. Kroz grad se može orijentisati prema Palati kulture i nauke. Zgrada, zajedno sa ostalim oblakoderima podseća na maketu Njujorka.

Slučajno nailazim na Łazienki Park, prvo mesto za posetiti na turističkim listama. Oaza mira uprkos vikendu i lepom vremenu koje je Poljake izmamilo u porodičnu šetnju ovim urbanim rajem. Veverice gotovo ispod svakog drveta, labudovi, patke i ribe u jezercima, travnjaci nepogaženi, nigde papirića. Traži se mesto viška pod suncem.

Stari deo grada sličan je svim evropskim prestonicama. Počev od 13. veka, pored reke Visle, bogati graditelji stvarali su istoriju i gradili svoj dom. Mnogo puta rušene i ponovo sastavljene cigle prefarbane šarenim fasadama sada predstavljaju mamac za turiste. Između svojih zidova skrivaju restorane sa naduvanim cenama i po koji muzej. Međutim, tu pored Sigismundovog stuba mesto je gde se okupljaju građani da iskažu svoje mišljenje.

Prolaznicima opčinjenih šarenilom pažnju privlače troje ljudi koji meditiraju. Falun Gong je je kineska duhovna praksa koja kombinuje meditacijske vežbe s filozofijom istinitosti, saosećanja i strpljenja. S obzirom da ima više pristalica od Komunističke partije Kine, ova stranka ovu praksu prepoznaje kao pretnju. Na flajerima su fotografije brutalnog mučenja, pristalica sa podlivima u kavezima. Opšte je poznato, a o tome se ćuti, da organi ovih vernika, bez njihovog pristanka završe u telima bogatih ljudi.  Kako je druga po redu ekonomska sila, Kina prihvata saradnju sa zapadom samo pod uslovom ćutnje o narušavanju ljudskih prava. Ovo je način kako mogu da privuku pažnju javnosti, objašnjava mi jedan od pristalica.

Dvadesetak metara niže, petnaestak žena sa transparentima na engleskom i poljskom dižu glas za radna prava medicinskog osoblja. Neuslovi njihovog rada u pandemiji došli su na videlo. Niska plata je najmanji problem, kažu. Žele da imaju više vremena da posvete pacijentima, više vremena za dijagnostiku, rasterećenje posla, manje prostora za greške prilikom tretmana.

Njihovu borbu nadglašava grupica ljudi sa vezanim zastavama Poljske i Evropske unije. Pevaju pesmice i uzvikuju parole. Tu su i novinari koji uveliko istražuju javno mnjenje. S mrakom se broj ljudi koji tu nisu slučajno došli povećava. Ispod nebeskog svoda vijore se tamno plave zastave sa zvezdicama. Ova grupa ljudi koja je sada postala gužva kroz koju je nemoguće proći, predstavlja 80% građana koji su protiv Polegzita, taktike koju zagovara vladajuća stranka.

Iako je protest koji je bio samo u starom delu grada odavno završen, grad su blokirale kolone policijskih vozila kao da je premijer ubijen, praveći galamu i blokirajući rute javnog saobraćaja, otežavajući zbunjenim turistima da stignu na svoj cilj.