Društvo

„Poziv koji život znači“ čeka 2.000 ljudi: Počele transplantacije sa živog srodnika, ali ne i sa preminulih osoba

intenzivna nega /bolnički krevet Pixabay/ilustracija

intenzivna nega /bolnički krevet Pixabay/ilustracija

U poslednjih mesec dana obavljeno je nekoliko transplantacija bubrega sa živog srodnika, ali i dalje nema presađivanja organa sa preminule osobe. Poslednja kadaverična transplantacija obavljena je u oktobru prošle godine. Na „poziv koji život znači“ u ovom momentu čeka oko 2.000 ljudi.

Do zastoja u transplantaciji došlo je iz dva razloga – jedan je korona, a drugi pravni vakum nastao jer je Ustavni sud proglasio neustavnim dve odredbe Zakona o presađivanju organa koji kažu da su svi građani potencijalni donori ukoliko se za života ne izjasne drugačije.

Ministarstvo zdravlja prihvatilo je predlog nekoliko udruženja pacijenata koji čekaju na transplantaciju i svim koordinatorima (ima ih 14) u donor bolnicama prosleđeno je uputstvo na koji način da traže saglasnost porodice od preminule osobe (pacijenta koji ima moždanu smrt). Takva instrukcija bila je neophodna jer u pravnom vrtlogu koordinatori nisu znali da li mogu ili ne da pitaju porodicu da preminuli bude donor organa, tako da od oktobra prošle godine nije urađeno nijedno presađivanje organa.

Iz Ministarstva zdravlja više puta su ponovili da je porodica uvek pitana za saglasnost i pre usvajanja Zakona, ali i kasnije. Od živih srodnika transplantacije su počele. U poslednjih mesec i po dana obavljene su dve transplantacije od srodnih davaoca u VMA, tri u KC Vojvodina i dve u KC Niš. Međutim, kadaveričnih transplantacija i dalje nema.

Mladen Todić iz „Udruženja zajedno za novi život“ kaže da raduje vest da su krenule transplantacije sa živih srodnika i da su kao udruženje obavešteni da je u planu još nekoliko transplantacija bubrega od živih srodnika.

Dva razloga zastoja transplantacija

„Zastoj u transplantaciji bio je iz dva razloga – jedan je korona, a drugi je bio pravni vakum zbog odluke Ustavnog suda da su dva člana Zakona o presađivanju organa neustavna. Sada je to premošćeno i nadamo se da će program kadaveričnih transplantacije organa ponovo se vratiti na put iz 2018. godine“, naveo je on za Euronews Srbija.

Navodi da je za pacijente neshvatljiva odluka Ustavnog suda, da identičan Zakon o presađivanju organa kao Srbija ima i Hrvatska, ali i mnoge zapadnoevropske zemlje. Podseća da je Hrvatska u samom svetskom vrhu što se tiče transplantacija organa, da su prošle godine imali 268 kadaveričnih transplantacija, dok ih je u Srbiji bilo devet.

„Pravni vakum koji se desio je premošćen tako što je data instrukcija, pravna instrukcija koordinatorima na koji način će tražiti saglasnost od porodice preminule osobe. Oni sada imaju način kako će raditi posao koji im je bio otežan“, rekao je on.

A kako je čekati na organ Todić najbolje zna. Autoimuna bolest koju je imao dovela je ciroze jetre i jedini spas za njega bila je transplantacija. Dijagnoza mu je saopštena 2011. godine, a 2014. godine stavljen je na listu čekanja za organ. Tada je krenula trka sa vremenom. Za pacijente koji čekaju jetru ne postoji prelazno rešenje kao što je hemodijaliza kod bolesti bubrega ili ugradnja srčane pumpe kod bolesti srca. Četiri puta je pozivan i vraćen iz bolnice jer nije bio kompatibilan sa donorom ili je bilo hitnijih pacijenata od njega. Transplantacija je urađena oktobra 2016. godine.

„Sada normalno živim i radim, kao sve ostale zdrave osobe. Dočekao sam da prošle godine ispratim ćerkicu u prvi razred. Jedna porodica je ostala na okupu“, priča Todić.

Lista čekanja

„Poziv koji život znači“ u ovom momentu čeka oko 2.000 ljudi. Za transplantaciju srca, jetre, bubrega na listi čekanja je oko 820 ljudi, dok više od 1.000 čeka na transplantaciju rožnjače. Trenutno je na dijalizi 30 dece.

Ivana Jović iz Udruženja transplantiranih i pacijenata na listi čekanja „Donorstvo je herojstvo“ rekla je ranije za Euronews Srbija da je privremeno rešenje doneto kako se ne bi čekala korekcija Zakona, jer pacijenti već čekaju devet meseci. Izmene zakona moraju da sačekaju formiranje Skupštine Srbije, a dok dođu na red to može da potraje.

„Kordinatori su dobili uputstvo, jasne instrukcije da se porodica pita za saglasnost ukoliko postoji pacijent u stanju moždane smrti. Nama je to šansa, šta god porodica da odgovori“, rekla je Jović za Euronews Srbija.

Navela je da je imala uvid u predlogu izmene Zakona o transplantaciji organa, koji je radila Uprava za biomedicinu, gde su jasnije precizirane sporne odredbe.

„U prethodnom Zakonu o transplantaciji stajalo je da smo svi donori ukoliko se za života ne izjasnimo drugačije. Delovalo je kao da se odmah uzimaju organi. Međutim, lekari nikada nisu tako radili, uvek su pitali porodicu. Čak i ako je neko imao donorsku karticu, opet su pitali porodicu. To je sada precizirano u novom nacrtu Zakona“, rekla je Jović.

Šta je sporno u Zakonu?

U Srbiji se mnogo očekivalo od Zakona o presađivanju organa iz 2018. godine, gde je najveća novina bila da su svi građani potencijalni donori organa ukoliko se za života ne izjasne drugačije.

Mnogi su tada govorili da Srbija nije spremna za jedan takav zakon kakav, recimo, ima Hrvatska. Burna je bila rasprava i u parlamentu kada je zakon usvajan. Na inicijativu Srpske radikalne stranke pokrenuta je inicijativa za ocenu ustavnosti, a Ustavni sud je proglasio neustavnim  odredbe člana 23 Zakona o presađivanju ljudskih organa i člana 28 Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima. Ustavni sud je tada dao Skupštini Srbije, odnosno resornom Ministarstvu zdravlja rok od šest meseci da se izmeni propis, a kako to nije urađeno u predviđenom roku sporni članovi zakona su izbrisani.

U Srbiji se trenutno rade transplantacije solidnih tumora, ali i koštane srži. U Univerzitetskom kliničkom centru Srbije obavljaju se transplantacije bubrega, jetre i srca, U KC Vojvodina – bubrega i jetre, KC Niš  – bubrega, VMA – bubrega i jetre, a u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj – bubrega. Transplantacije matičnih ćelija obavljaju se u KCS, VMA, KC Vojvodina, Institutu za majku i dete.