Društvo

Sara Trailović, talentovana recitatorka i glumica (VIDEO)

Foto: M.V.

Foto: M.V.

<span class="tojvnm2t a6sixzi8 abs2jz4q a8s20v7p t1p8iaqh k5wvi7nf q3lfd5jv pk4s997a bipmatt0 cebpdrjk qowsmv63 owwhemhu dp1hu0rb dhp61c6y iyyx5f41">Sara Trailović, učenica završnog razreda u Požarevačkoj gimnaziji zavolela je recitovanje i velikim trudom postigla uspeh. Zahvaljujući svom recitatorskom umeću i pesmi “Ispovest glumice” Elizabete Georgiev osvojila je drugu nagradu na Republičkom takmičenju recitatora u Valjevu.</span>

Sara Trailović kaže da je druga nagrada u Valjevu za nju velika pobeda, jer je ušla u super finale, gde su izabrani najbolji od najboljih.

Za mene je to bila pobeda, ući u super finale. Na takmičenju nas je bilo 35. Izabrano je nas osam, najbolji od najboljih. Na takmičenjima su bitna i druženja, razmena iskustava o pripremama, recitovanju. Još uvek sam u kontaktu sa mnogima, srećemo se iznova na takmičenjima. Svake godine ste sve zreliji i uspešniji, samim tim što neka nova znanja usvajate i primenjujete na pripremu.

Baner Boom93 Android aplikacija

Foto: M.V.

Još od osme godine bavila se glumom u pozorištu i uvek je zanimala scena. Već tada je rešila da će upisati Fakultet dramskih umetnosti, odsek glume u Beogradu i ide ka tome da tu svoju najveću želju i ostvari.

Takmičenjem i pobedom u Valjevu sam ispunila još jednu svoju želju i time zaokružila negde i moje školovanje u gimnaziji.

Za govorenje poezije potrebna je pre svega zrelost i velika ljubav prema tome, kaže ona.

Kako bi se bavili recitovanjem pre svega je potrebna ljubav prema tome. Velika ljubav, trud uložen u to, rad i upornost daju rezultate  da ostvarite nešto što zamislite. Naravno da je potreban talenat, ali i veliki rad, trud i napredovanje. Drago mi je što sam možda dala i podstrek mlađim generacijama da se bave govorenjem poezije i glumom i samim tim i scenom, javnim nastupom. Sve se može kad se hoće.

U početku se nije zanimala za recitovanje, ali u osnovnoj školi kada je, kako kaže, malo stasala, profesor je izabrao nekoliko njih da recituju i tako je krenulo njeno zanimanje za recitovanje. Prvi put je tada na nagovor profesora  prihvatila da ide na takmičenje u recitovanju.

Takođe,  glumi u požarevačkom amaterskom pozorištu “Milivoje Živanović” u Centru za kulturu. Velika joj je čast što je najmlađa u ansamblu. Zadovoljstvo joj je da igra u svim predstavama i raduje se svakom viđenju i svakoj probi.

Kaže da joj je Požarevačka gimnazija velika podrška. Uvek je bila tu za podstrek, pomoć i bodrenje da se bavi onim što voli. Velika podrška joj je razredna Snežana Milišić.

Koja god to sfera bila, uvek su bili tu. I drago mi je što sam bila đak Požarevačke gimnazije.Velika podrška u mom napredovanju i sazrevanju su bili moji profesori, profesorka Milena Anđelković, moj mentor za tamičenje recitatora, a takođe i jedan od reditelja naše predstave koju smo igrali  u prvoj godini, i sa kojom smo osvajali nagrade.

Vodim se i uvek ću se voditi jednom rečenicom Duška Radovića “Ko u čuda veruje, taj čuda stvara”, ističe Trailović.

Milena Anđelković, profesorka srpskog jezika i knjiženosti već 22 godine radi u Požarevačkoj gimnaziji, a pored nastave srpskog jezika vodi recitatorsku i dramsku sekciju. Kaže da su najvažniji talenat, rad i trud, i jako je važna podrška, a Sara je uvek najpre imala podršku roditelja.

Foto: M.V.

Uvek su bili uz Saru i to je neverovatna podrška, i mame, i tate i brata. I brat se bavi recitovanjem, sad je VII razred.

Profesorka Anđelković kaže da je najteži put proći Okružno takmičenje koje se održava u Žagubici. Godinama deca to nisu uspevala i onog trenutka kada je Sara prošla u Žagubici, to je bio dobar start. U Valjevu je onda bilo nešto neopisivo, kaže.

Sari je samo to nedostajalo, sve ostalo je imala, i talenat, rad, trud i neverovatnu želju i ljubav.

Profesorka trenutno bodri Saru da upiše glumu i veruje da će uspeti. Do sada je bilo pobedićemo, a sad će biti upisaćemo.

Nema odustajanja, put nikad nije ravan, kaže Anđelković.

Za neke prepreke ćemo biti sami odgovorni, neke sami sebi postaviti, neke će nam biti nametnute. Na nama je da ih savladamo. Sami su kovači svoje sreće i treba da se bave onim  čime oni budu želeli, dodaje.

Profesorka kaže da je to jako teško, ali treba da istraju u svojoj želji, da budu ono što jesu, jer najlakše je završiti ono što se voli.