Društvo

Zločini nad novinarima bez kazne, sloboda govora na meti

FOTO: Ilustracija/Pixabay

FOTO: Ilustracija/Pixabay

Serijal tekstova o nerešenim slučajevima napada na novinare nastavljamo tekstom o ubijenim i otetim novinarima na Kosovu u periodu od 1998. do 2005. godine i inicijativi za osnivanje Međunarodne ekspertske komisije koja bi istražila ove zločine.

Prošlo je 22 godine od kada je novinar Marjan Melonaši žrtva koju opisujemo terminom – nestao.

Imao je 24 godine. Bio je visok 179 centimetara, talasaste braon kose, zelenih očiju, studirao je engleski jezik na Univerzitetu u Prištini, planirao je da se oženi. Bio je jedinac, imao je puno prijatelja.

U dva sata po podne, 9. septembra 2000. godine, završio je polučasovnu emisiju u srpskom desku Radio Kosova. Izašao je iz studija u centru Prištine i ušao u narandžasti taksi. Videli su ga ljudi koji su radili preko puta.

To je poslednje što porodica zna o Marjanu Melonašiju.

Marjan je prethodno bio zaposlen u švajcarskoj organizaciji „Medija ekšn internešenal“ (Media Action International). Malo do njegovog dolaska, u toj organizaciji radio je još jedan novinar čije će ime dve godine biti na listi nestalih, a zatim će se saznati da je ubijen.

Novinar i prevodilac Aleksandar Simović Sima, kidnapovan je zajedno sa prijateljem Albancem 21. avgusta 1999. godine u Prištini. Oteli su ih „ljudi u crnim uniformama sa crvenim oznakama na rukavima i odveli ih u nepoznatom pravcu”, zabeležiće UNMIK.

Uoči rata, Aleksandar je studirao na Elektrotehničkom fakultetu, a potom radio u Centru za mir i toleranciju. Pored muzike i šaha, obožavao je da čita, bio je talentovan pisac. Posthumno su objavljene dve njegove knjige.

Posmrtni ostaci Aleksandra Simovića Sime pronađeni su 8. juna 2001. godine u šumi kod Glogovca.

Imena dva mlada novinara su deo tragične liste zločina koji nikada nisu istraženi. Dok su obavljali novinarski posao, između 1998. i 2005. godine – 20 Albanaca i Srba, novinara i medijskih radnika, kao i tročlana ekipa nemačkog magazina Štern su ubijeni, kidnapovani ili nestali na Kosovu.

Samo jedan od tih zločina, ubistvo profesora i prevodioca Šabana Hotija, koji je zarobljen kao deo ruske novinarske ekipe, procesuiran je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Novinar Ismailj Berbatovci nestao je 23. jula 1998. godine, kada je otišao na novinarski zadatak.

Đura Slavuj i Ranko Perenić, novinarska ekipa Radio Prištine, nestali su kada su otišli na novinarski zadatak 21. avgusta 1998. kod Velike Hoče.

Novinar Nebojša Radošević i fotograf Vladimir Dobričić, kidnapovani na radnom zadatku 18. oktobra 1998. godine kod Prištine. Pušteni su 41 dan kasnije.

Novinar Afrim Malići, ubijen je 2. decembra 1998. godine u Prištini.

Novinar i šef Kosovskog informativnog centra (KIC) Enver Maljoku ubijen je 11. januara 1999. godine u Prištini.

Dopisnik dnevnog lista „Politika“ i novinar „Jedinstva“ iz Prištine, Ljubomir Knežević, nestao je 6. maja 1999. u Vučitrnu.

Dvojica novinara nemačkog „Šterna“ Gabrijel Griner, Folker Kremer i prevodilac Senolj Aljiti ubijeni su 13. juna 1999. godine kod Prizrena.

Novinar Medija ekšn internešenal Aleksandar Simović Sima kidnapovan je 21. avgusta 1999 u Prištini, a potom ubijen.

Urednik u RTV Priština, Krist Gegaj, ubijen je 12. septembra 1999. godine u Istoku.

Fotoreporter Momir Stokuća, ubijen je 21. septembra 1999. godine u Prištini.

Novinar srpske redakcije Radio Kosova, Marjan Melonaši nestao je 9. septembra 2000. godine u Prištini.

Novinar “Rilindje”, Šefki Popova, ubijen je 10. septembra 2000. godine u Vučitrnu.

Novinar lista „Bota sot“, Džemailj Mustafa ubijen je 23. novembra 2000. godine u Prištini.

Novinar lista „Bota sot“, Bekim Kastrati, ubijen je 19. oktobra 2001. godine kod Prištine.

Na novinara i kolumnistu lista „Bota sot“, Bardulja Ajetija, izvršen atentat 3. juna 2005. godine kod Gnjilana, a preminuo je 25. juna 2005. godine u Italiji.

„Više od dve decenije porodice su ostavljene u mraku, a odgovorni za ubistva, kidnapovanja i nestanke naših kolega nikada nisu odgovarali. Ipak, do danas, uprkos nizu rezolucija, zalaganja i izjavi da se stane na kraj nekažnjivosti, nije sprovedena efikasna istraga. Vreme je da Međunarodna komisija eksperata istraži ubistva, otmice i nestanke novinara i medijskih radnika na Kosovu između 1998. i 2005. godine“, podvlači Entoni Belendžer, generalni sekretar Međunarodne federacije novinara (IFJ).

Više informacija možete pročitati OVDE.