Kultura

‘’Moj svet – moj teatar’’ – intervju sa Tinom Leposavić

U <em>Supermarketu</em> <em>kulture</em> autor emisije Goran Jovanović razgovarao je sa slikarkom i kostimografkinjom Tinom Leposavić, čija izložba ‘’Moj svet – moj  teatar’’ obilazi gradove Srbije.

Boom 93: Trenutno je što se tiče Vašeg slikarskog predstavljanja aktuelna izložba ”Moj svet – moj teatar”. U kojim gradovima odnosno mestima ste izlagali i kakve su bile reakcije ljudi koji su izložbu posetili?

Tina Leposavić: Izložba je do sada održana u Zrenjaninu, Pančevu, Žagubici i Kučevu. Bila je u planu i Bačka Palanka, ali zbog situacije sa koronom to je otkazano. Za sada se oko toga ništa dalje ne zna. Utisci ljudi su bili super. To je zavisilo od grada do grada. Ako su manje sredine, manje je i ljudi koji su prisutni. Ali, generalno, bila je dobra posećenost i ljudima su bili zanimljivi radovi.

Boom 93: Vi ste najpre našoj kulturnoj javnosti poznati kao profesionalni kostimograf. Što se kostima tiče, opremili ste mnoge predstave, prevashodno one u produkciji Centra za kulturu Požarevac, ali kada se formirala Vaša ljubav prema slikarstvu i kada se to uobličilo u nešto što ste smatrali da je vredno prezentovanja?

Tina Leposavić: U suštini ljubav prema slikarstvu je došla pre nego ona prema kostimografiji. Oduvek sam razmišljala, a najviše kao učenica srednje škole, da bih volela jednog dana da imam svoju samostalnu izložbu, što se, na kraju, i ostvarilo. Nekako taj koncept koji je dobio naziv ”Moj svet – moj teatar”, je zapravo skup svih mojih razmišljanja, emotivnih preživljavanja i doživljavanja, uopšte nekog unutrašnjeg emotivnog stanja. Slike nisu bazirane na društvenoj angažovanosti,  već su odraz nekog mog emotivnog stanja i meni su u nekim situacijama u životu  bile spas. To mi je tada više  značilo od kostimografije. Jednostavno, to je uvek bilo u mojim mislima, pa je onda polako krenulo kroz crteže, kroz neke male zapise, i nekako je na kraju došlo do tih slika.

Boom 93: Naziv Vaše izložbe dosta govori i veoma je upečatljiv, ali kako likovni stručnjaci i kritičari definišu Vaš rad? Koje su to opsesije, koja zapažanja, i kom pravcu bi Vaše slikarstvo moglo da se pripiše?

Tina Leposavić: Oni to gledaju kao neki totalni teatar, pošto je ta moja prva izložba podrazumevala i bend i povezanost sa nekim vidom performansa, ali ja to ne mogu uvek da izvedem i organizujem. Ja se jednostavno krećem u pozorištu i uvek sam smatrala da smo mi ljudi deo nekog pozorišta, da smo figure koje treba da odigraju neke svoje uloge. Jednostavno, slike su dosta čitljive, ali posetilac može da nađe možda i neku svoju ličnu priču.

Boom 93: Rekli smo da ste Vi i usko profesionalno vezani za pozorište, ali dosta pratite i filmsku umetnost. Koliko su neki filmski autori uticali na Vas, bilo klasični reditelji ili oni iz novije istorije kinematografije?

Tina Leposavić: Ima puno nekih uticaja. Volim film, autorski pre svega, a od autora Tima Bartona, Pedra Almodovara. Neka njihova estetika mi baš prija. Recimo, likovnost u Almodovarovim filmovima. Postoje, naravno, i drugi autori, koji su totalno drugačiji. Volim takođe film Bagdad Kafe, koji je na mene ostavio snažan utisak, ta neka praznina, samoća. Slikarstvo, na kraju krajeva, i podrazumeva neko osamljivanje i odlazak u svoju dušu.

Boom 93: Kako ocenjujete dinamiku likovnog života u Požarevcu? Koliko stižete da posetite izložbe van grada i možda van zemlje?

Tina Leposavić: Za Požarevac ne može da se kaže da postoji neka velika dinamika jer imamo samo jednu Galeriju savremene umetnosti. Ali, dobre su tamo izložbe. Volim da posećujem izložbe i pratim likovni svet. Naročito izložbe po Beogradu, sve što je novo i aktuelno, u zavisnosti šta me zanima. Bila sam na izložbi Fride Kalo u Budimpešti. To je stvarno ostavilo veliki utisak, jer je ona svetski značajna i poznata slikarka.