Kultura

Predstava ‘’Zločin i kazna’’: Svakom svoj krst

FOTO: Centar za kulturu Požarevac

FOTO: Centar za kulturu Požarevac

U Centru za kulturu Požarevac premijerno je izvedena predstava ‘’Zločin i kazna’’ u produkciji ove kuće, a u adaptaciji i režiji Miloša Jagodića.

Da se i u okrilju amaterskog pozorišta može napraviti relevantna dramska inscenacija takvog gigantskog štiva kakvo je roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog „Zločin i kazna“, pokazao je ugledni reditelj Miloš Jagodić.

Zahvalne saradnike imao je u glumcima Pozorišta „Milivoje Živanović“ i produkciono- tehničkom potencijalu požarevačkog Centra za kulturu. Predstava je odigrana na sceni u bliskom okruženju same publike, koja popunjava ostatak prostora i ima posebnu privilegiju da dublje uđe u dešavanja i dramu protagonista.

U minimalističkom ruhu, gde jedino svojom višestrukom simbolikom odskače ogroman krst, kojim defiluju mahom tragični likovi Dostojevskog, Jagodić nam donosi dinamičnu psihološku dramu o bolnom otkrovenju mladog Rodiona Romanoviča Raskoljnikova, koji je usmrtio staricu zelenašicu i njenu sestru, bez želje da se okoristi, ali sa spoznajom i ličnim ubeđenjem da se usudio nešto da učini u životu, pa makar to bio i ovako gnusan zločin. Raskoljnikova, u punoj snazi svog talenta i raskoši glumačkog raspona, donosi Valentino Oljača, dinamično, dijabolično i strasno ulazeći pod kožu svog podjednako zbunjenog i rešenog ali i otresitog i nepomirljivog antiheroja, sa gotovo naivnim i romantičarskim pogledima na tegobne izazove života, sa potrebom dokazivanja u društvu ogrezlom u stereotipima i beznadežnosti.

Porfirija Petroviča, istražitelja koji, sugestivnim sredstvima prekaljenog profesionalca, mami potencijalnog ubicu da se sam otvori, donosi jedini profesionalni glumac u ansamblu, Slobodan Stepić, obogativši ga perfidnom metodikom i talogom iskustva, uz cinizam ali i neku dozu saživljenosti i intimnog razumevanja za zločinca. Porfirije Petrovič kroz sučeljavanje sa Raskoljnikovim, kao da i sam doživljava katarzu, plivajući u kalu tuđih i vlastitih grehova, na stranu što je on državni službenik koji treba da uspešno privede zakonu i pravdi još jedan slučaj.

Nadgornjavanje između Porfirija Petroviča i Raskoljnikova, u vibrantnoj okršajnoj igri dve snažne individue sa različitim pogledima na moralne uzuse, doprinosi jednoj od najzanimljivijih partnerskih relacija ikada viđenih na ovoj sceni.

Jedini ženski lik u komadu je Sonja Marmeladova, koju na potresan, topao i prisan način, uz imanentni tragizam, donosi mlada Sara Trailović. Sonja je tragično mlado biće koje se na razne načine dovija da preživi tegobnu sudbinu i siromaštvo. Ona, bez obzira na surovi životni usud, nije izgubila svoju bogobojažljivost i spontanu nadu u dobrotu ljudi, ali pod uslovom da svako ponese svoj krst i plati cenu dobrog ili lošeg što čini. Njena skrušena i blaga pojava uticaće na neverujućeg Raskoljnikova da doživi promenu i okaje ono što je učinio.

Funkcionalni udeo i ubedljiv ton Jagodić pronalazi i kroz vrlo koloritne i zanimljive epizodiste koje donose Zoran Živković (Zamjotov), Petar Beban Jovanović (Razumihin), Bojan Nikolić (Koh), Dušan Radovanović (stolar) i Miloš Mijailović (Mikoljka).