Kultura

Predstavljen roman „Rudnik’’ Miodraga Majića

FOTO: Goran. Jovanović

FOTO: Goran. Jovanović

U maloj sali Centra za kulturu u Požarevcu promovisan je najnoviji roman jednog od najčitanijih domaćih pisaca i sudije Apelacionog suda u Beogradu.

Miodrag Majić je doktorirao krivično pravo, specijalizujući se za međunarodno krivično pravo. Samostalno ili kao ko-autor objavio je desetak monografija i više od trideset autorskih radova iz oblasti krivičnog i međunarodnog krivičnog prava. Učestvovao je u izradi najznačajnijih zakona u ovim oblastima u Srbiji.

Objavio je romane “Deca zla“ i “Ostrvo pelikana“, kao i zbirku tekstova „U ime naroda“.
Treći roman, “Rudnik“, za relativno kratko vreme izazvao je veliku pažnju čitalaca pa ne čudi što je Majić postao jedan od najčitanijih i najintrigantnijih autora na domaćoj književnoj sceni.

“Pravi vlasnik romana od onoga momenta kada ga pustite u javnost, ma kako to zvučalo kao floskula, postaje čitalac. Ja sam takva fascinantna tumačenja mojih priča dobijao od čitalaca, idući po našoj i zemljama u okruženju, da sam rekao da je čitalac dublje doživeo moju priču nego ja sam, da je otišao dalje u traganju za njom, u njenom tumačenju. Ta metafora o kopanju, ta metafora o istraživanju je poslužila ovde makar na dva osnovna nivoa. Bogdan Banjac, moj junak, u pokušaju da se spasi, ne u fizičkom smislu, jer njemu je jasno od početka da mu tu spasa nema, ali u duhovnom smislu, on silazi dvostruko u rudnik. On silazi u taj objekat rudnika gde će pronaći šta će pronaći, ali istovremeno kroz taj proces on silazi, metaforično, i u rudnik sopstvenog uma, vođen tim traganjem za sobom. Taj rudnik je jednako mračan, jednako nedostupan kao i ovaj rudnik u kome se sva ta skrivanja dešavaju. Nama objašnjavaju šta volimo da jedemo, za koga želimo da glasamo, šta ćemo čitati ili šta nećemo čitati, na koje ćemo promocije odlaziti a na koje baš i ne, gde ćemo se pojaviti. Mi u tom svetu vođeni sredstvima informisanja najčešće, tom organizovanom manipulacijom, čini se da preduzimamo voljne radnje. A zapravo je to veliko pitanje, jer ne silazimo u taj naš veliki rudnik, ne ostajemo sami sa sobom, ne razmišljamo da li smo to zaista mi. Da li zaista volimo da jedemo to što nam sugerišu, da li mi zaista želimo tako da glasamo, a tu ne mislim samo na političke izbore, nego uopšte u životu, da biramo ljude koje biramo, društva, da li mi zaista želimo da se nalazimo na tim mestima na kojima se nalazimo ili budemo tamo isključivo zato što nas usmeravaju daljinskim upravljačima. Tako da Bogdan Banjac da bi se spasao, a moja ideja je i da čitalac kada čita o tome da bi se spasao, mora prvo da uđe u tu mračnu prostoriju u kojoj ga odavno nije bilo, jer nije bilo ni krpe, ni džogera, ni čišćenja, ni pročišćavanja, i da onda zajedno vidimo gde ćemo odatle izaći“, istakao je, između ostalog, pisac Miodrag Majić.

Moderator književne večeri bio je Dragan Živanović, a o knjizi su svoje impresije izneli književnik Aleksandar Lukić i general u penziji, Miodrag Vukmirović.

FOTO: Goran. Jovanović