Kultura

Zdenko Kolar i Olga Kepčija o jubileju Novog talasa

Jedan od najzanimljivijih događaja na nedavno završenom FEMUF-u bila je tribina posvećena četrdesetogodišnjici Novog talasa/ Novog vala. Gosti su bili nekadašnji basista VIS Idoli, Zdenko Kolar, i novinarka i voditeljka Radija 202, Olga Kepčija, koautorka filma koji je za CMC televiziju napravljen upravo povodom jubileja ovog izuzetno uticajnog muzičkog pokreta.

Pretposlednje večeri Festivala muzičkog filma, koji već deset godina organizuje požarevački Centar za kulturu, prikazano je dokumentarno ostvarenje Novi val 40 godina nakon  (produkcija: CMC televizija u saradnji sa Croatia Recordsom) autora Nikole Kneževića i Olge Kepčije.

Upravo je kuća Croatia Records (nekadašnji Jugoton) odlučila da na dostojan način proslavi 40 godina fenomena zvanog Novi val, objavivši četiri luksuzna vinilna reizdanja albuma koji su obeležili ovaj muzički pokret: Šarlo akrobata & Idoli & Električni orgazam – ‘’Paket aranžman’’, Šarlo akrobata – ‘’Bistriji ili tuplji čovek biva kad..’’, Električni orgazam – ‘’Električni orgazam’’ i Haustor – ‘’Haustor’’.

Gosti na tribini FEMUF-a, čije je deseto, jubilarno izdanje, generalno bilo u znaku obeležavanja jubileja Novog talasa (prikazan je i čuveni film Miše Radivojevića Dečko koji obećava), bili su Zdenko Kolar, nekadašnji basista grupe Idoli, i Olga Kepčija, koja je decenijama vodila emisiju ‘’Hit 202’’ i brojne druge iz sveta rokenrola. Domaćini tribine bili su Bojan Gačević i Goran Jovanović.

Zdenko Kolar se najpre podsetio perioda od pre desetak godina kada je poslednji put svirao baš u Maloj sali CZK Požarevac, sa Vladom Divljanom.

Zdenko Kolar: Setio sam se kada sam video binu. Krenule su neke uspomene. Požarevac je bio uvek interesantno mesto, moram priznati. Lepo smo prolazili ovde. Nije bila neka velika gužva, ali, doduše, uvek smo svirali u ovakvim salama sa sedenjem, pa je to bila pomalo pozorišna atmosfera. Ali, mislim da se nikada nismo obrukali. Bili smo dobri.

Olga Kepčija se takođe prisetila dolaska u Požarevac, ali pre nekih petnaestak, možda i više godina, sa ‘’Hitom 202’’ i Vladom Džetom. Ona se zatim nadovezala na priču o tome koje su radijske stanice i produkcijske kuće uticale na afirmaciju bendova Novog talasa.

Olga Kepčija: To je bio splet neverovatnih okolnosti. Ali, da bi se nešto tako dobro dogodilo mora da postoji kvalitet u svim segmentima. Beograd je imao prvi privatni studio. To je bio studio Enca Lesića, gde se zapravo sve to desilo. Hajde da krenemo redom… Zapravo, prvo su bili bendovi, onda studio… Siniša Škarica mi je jednom ispričao kako je jednom došao u Beograd zbog jednog potpuno drugog razloga, došao je da isprati Bijelo dugme, koje je snimalo album u Studiju 6 Radio Beograda, a srećna okolnost je da se studio ‘’Druga maca’’ nalazio u zgradi koja se bukvalno naslanjala na zgradu Radio Beograda.  Tu više nema studija, sada je tu neki drugi prostor. Ali, to je bilo bukvalno na par stotina metara. Ako pada kiša, vi ne stignete ni da pokisnete, ako krenete iz zgrade u zgradu. Siniša Škarica i Enco Lesić su se znali od ranije i on je išao kod njega da čuje nove bendove. On je u tome nešto prepoznao, njemu se to dopalo na prvu. E sad, neki čelni ljudi PGP-a iz tog vremena kažu da je bila trka ko će pre te bendove da uzme, ali kada se ugase kamere oni ipak kažu: ’’Mi nismo za to bili zainteresovani’’. Kao i ranije, što se tiče panka, Jugoton, pa i Suzy, ako se ne varam, odigrali su veliku ulogu. Imali ste sve te bendove koji potpuno slučajno svi počinju na slovo P – Pankrti, Paraf, Prljavo kazalište, Pekinška patka. Svi su oni  za te diskografske kuće objavili svoj materijal. Pre Novog talasa pank je bio taj koji je pokrenuo stvari, dao zamah celoj toj priči. PGP je kasnije odigrao svoju ulogu, zato što je dao šansu nekim bedovima koji jednostavno nisu uspeli da dobiju svoj prostor kod Jugotona. Recimo, bend U škripcu je objavio u PGP-u, i pitanje je da li bi njihova karijera bila tako fantastična i sjajna, da Ii bi je imali uopšte da nije bilo PGP-a. Onda Bezobrazno zeleno, pa grupa Bulevar… Ali, Jugoton, Enco Lesić i, pre svega, beogradski bendovi, to su te tri stvari koje su se u isto vreme, na istom mestu našle i tako je krenula ta priča.

Zdenko Kolar je zatim pričao kako su se Idoli okupili.

Zdenko Kolar

Zdenko Kolar: Vlada i ja smo odrasli zajedno, živeli smo u istoj zgradi, ulaz do ulaza, da ne kažem stan do stana. Jedan zid nas je delio. On je bio na trećem, ja sam bio na drugom. Spavali smo zajedno, samo razdvojeni tim zidom (smeh). Mislim njegov krevet je bio sa jedne strane, a moj krevet sa druge strane (smeh). Moja soba i njegova soba. Vlada je išao sa Srđanom Šaperom u gimnaziju četiri godine. Šaper i Nebojša Krstić su išli zajedno na fakultet. Studirali su medicinu jedno godinu dana. Tako da je cela ta priča negde povezana, svi smo se mi znali… Međutim, sam nastanak benda bio je totalno… neću reći bezveze, ali jako glup. Vlada i ja smo pre toga svirali u bendu koji se zvao Zvuk ulice. Međutim, bend se razišao, bubnjar je otišao u vojsku, ovaj je otišao u drugi bend, klavijaturista, ne znam ko je taj, i Vlada i ja smo ostali kao zabezeknuti, kao šta ćemo sad… Sa tim bendom smo svirali do pre par dana na nekim velikim mestima, pravili velike koncerte, jer je Zvuk ulice bio dosta tražen bend u to vreme i perspektivan, a onda se odjednom sve to rasplinulo. Onda je Vlada jednom prilikom, sećam se, u podrumu te naše zgrade, u prostoriji koju smo priredili za probe (bila su tu pojačala, bubnjevi, razglas) meni rekao: ‘’Ej, komšo (tako smo se oslovljavali on i ja), sa Šaperom ću (pošto sam ja Šapera znao) i još jednim dečkom, da siđem dole, da nešto prčkamo, sviramo…’’. Ja mu kažem ‘’Bože moj, što me pitaš’’, a on kaže: ‘’Ali, samo da znaš…’’. I tražio mi je gitaru… ‘’Dođi kasnije, ako hoćeš da čuješ’’, rekao mi je. Ja dođem, međutim, Vlada svira bubanj, Šaper svira gitaru, Krstić svira bas… Niti ovaj svira bubanj, niti ovaj svira gitaru, niti ovaj svira bas! Kao, nešto tamo, neke pesme… Međutim, čujem ja da sve to… Mislim, postoji pesma, ali je… Kao gledam, ne znam šta, jezik zalepljen za gornju usnu i tako… U jednom trenutku, Vlada kaže ‘’Pozovi, Božu’’. Boža Jovanović je treći čovek koji je isto tu blizu stanovao,  inače prvi bubnjar Idola. ‘’Vidi, zovi ga da dođe, da probamo da odsviramo ove pesme’’, kaže Vlada. Ja odem, pozovem Božu. Boža dođe, sedne za bubnjeve. Mi smo tih par nekih pesama, ne mogu da setim koje su, recimo ‘’Plastika’’, ‘’Gde si sad cica maco’’… Tada su nastale te neke prve verzije tih pesama. Mi smo to svirali i to je zazvučalo fenomenalno. I kao: pa to je – to! I sad, šta ćemo raditi sa Šaperom i sa Krstićem, jer su se oni tu našli i znali su tekstove tih pesama, onda su oni pevali, znali su da se krevelje, jer su gledali to na MTV-u. I tako su nastali Idoli. Mada su oni već bili Dečaci, u nekoj priči sa Draganom Papićem, gde su se slikali i pravili razne akcije, pravili foto stripove, kao likovi koji su tu nešto pravili. Bila je jedna akcija, kao ‘’Dečaci emancipuju žene’’. Onda dovode jednu devojku, skinu je do gola i onda je oblače, pretvaraju u dečaka. Kao kravata, odelo, sve, jer to je kao emancipacija… To je sve bilo maslo Dragana Papića, koji je bio neverovatan genije. Bili su fini, izbrijani, doterani, imali kravatice… Ti stripovi su izlazili po časopisima tipa Zdravo, ne znam kako su se sve zvali ti časopisi. Tako da su se neke stvari već dešavale u korist budućih Idola. Ja sam u to vreme nosio bradu, kao i Boža. Oduvek sam nosio bradu, samo u jednom periodu sam nosio brkove. Onda su i Dečaci i bradonje ušli u Idole. Sve u svemu, tako je to bilo.  E sad, ako neko ima neku drugu priču… Krenuli su nastupi. Imali smo zatim jedan naš nastup u SKC-u, koji je bio dosta dobar. Bila je euforija u publici, jer se pojavilo nešto sasvim drugačije. Drugačije smo izgledali. Pokojna Mira Mijatović je nosila korpu sa bombonama i bacala u publiku.To su te neke fore i fazoni koje smo mi prodavali, zapravo naivne i jeftine, ali imale su smisla. Sećam se da me jedan gospodin iz PGP-a, kako sam izašao sa bine, onako znojav i sav u euforiji, zgrabio za ruku i rekao: ’’Hej, hoćete da snimite za PGP?’’ Mi smo već imali potpisan ugovor sa Jugotonom. Kažem mu: ’’Ali, mi smo već potpisali sa Jugotonom’’. ‘’A tako…’’, kaže on. Malo su bili usporeni, u tome je cela priča.

Olga Kepčija je zatim govorila o tome kako je došlo do filma Novi val: 40 godina nakon koji su uradili Nikola Knežević i ona.

Olga Kepčija: Film je trebalo da bude podrška reizdanjima tih albuma, a ispala je malo šira priča. Zapravo je 40 godina od kako su objavljeni ti kultni albumi, ne samo ‘’Paket aranžman’’. Takođe 40 godina je kako su i Idoli objavili IP, koji doduše nije reizdat, ali jeste jedno od ključnih izdanja. Takođe jedno od najznačajnijih izdanja te godine, a to je bio prvi Haustor. Tu je bio, naravno, i Električni orgazam, sa svojim prvim albumom, i Šarlo akrobata. Igrom slučaja, tu je i ‘’Paket aranžman’’, i ceo film je trebalo da bude reklamni, ali smo mi nešto proširili i odlučili da to bude priča o Novom talasu, a ne samo da budu povod ta četiri izdanja. Zašto su Idoli tu jako važni? Oni su te godine objavili IP, posle ‘’Paket aranžmana’’. Najprodavanije izdanje od svih tih najznačajnijih bendova Novog talasa bili su Idoli. Njihov album je otišao u par stotina hiljada. Ne znam koliko je Zdenko imao koristi od toga u finansijskom smislu, ali oni su materijalizovali celu tu stvar. Prodali su više nego svi ostali zajedno. Idoli su bili najkomercijalniji, bend sa najvećim uspehom. Kad govorimo o muzici, naravno da nije sve u novcu, ali ipak moramo da poštujemo i tiraže. Neko je odvojio novac da kupi određeni proizvod. Najtiražniji bend, kad se sve sabere, bez obzira ko koliko dugo traje, su bili Idoli. Da nije bilo Idola, Vlade Divljana i Zdenka i Krstića i Šapera i Kokana, da ne zaboravimo, i Bože, mislim da danas ne bismo na ovaj način pričali o ovome. Takođe postoji i jedan drugi bend koji je u celoj ovoj priči prodao najmanje albuma. To je Šarlo akrobata. Ali oni su kratko trajali i ostao je samo taj jedan album, koji je vrlo eklektičan. Značajan jeste, ali to nije jedan od onih sa koga slušate pesme u automobilu ili puštate u krug. Možda je najveći značaj Šarla u tome, jer Aleksandar Žikić upravo u filmu govori o Koji , kao jednoj od ključnih ličnosti Novog talasa.  E sad, ko je ključna ličnost može se pričati… Vlada Divljan je na neki drugi način mnogo doprineo. Ali, značaj Šarla je poseban. Imate Ekatarinu Veliku, koje sigurno ne bi bilo da nije bilo Šarla, pa Disciplinu kičme koja je izašla odatle, Vd je zaista bio fantastičan umetnik. Neko može da voli Šarla ili ne, da im se sviđa njihova muzika ili ne, ali Vd je jedna izuzetna figura ne samo kad govorimo o Novom talasu, nego o muzici na prostoru bivše Jugoslavije uopšte.

Zdenko je pričao i o tome kako su funkcionisale te razmene Beograd – Zagreb ili Zagreb –Beograd, koje su podrazumevale nastupe novotalasovskih grupa. Takođe, prisetio se i jedne zajedničke turneje sa grupom Film.

Zdenko Kolar: Mi smo se osećali u Zagrebu maltene bolje nego u Beogradu. Ali, to je stara stvar, da ti tamo kod kuće, gde te vide svaki dan, nisi mnogo interesantan. Ali u Zagrebu smo prolazili sjajno. To je opet sticaj okolnosti. Ceo taj nastanak Idola, taj koncert u SKC-u, posle koga, ne mogu tačno da se setim, nedelju ili dve kasnije, mi sviramo u klubu koji se zove ‘’Lapidarij’’, to je jedna rupa u Gornjem gradu. Sledeće nedelje već sviramo u ‘’Kulušiću’’. To je ona akcija ‘’Pozdrav iz Beograda Zagrebu’’, gde se sada beogradski bendovi predstavljaju tamo, a onaj bend Vruć vetar, koji je bio glavni bend na našem prvom koncertu, oni su sada nama predgrupa. Četrvrti naš koncert, dakle SKC, ‘’Lapidarij’’, ‘’Kulušić’’, mi sviramo u velikoj ‘’Skenderiji’’ kao predgrupa Bijelog dugmeta, ne samo mi, nego i Film i gomila nekih bendova. Bila je maltene cela Jugoslavija u malom, pred 10 ili 12 hiljada ljudi… Inače, Film je bio odličaan bend. Izašlo je i jedno zajedničko izdanje sa našim Mini LP-jem sa jedne strane, a oni su bili zastupljeni sa ‘’Film u Kulušiću – Live’’ na drugoj. Onda je bilo logično da odemo na zajedničku turneju.  To je bila ta čuvena morska turneja, koju ja pamtim kao jednu od najlepših stvari koje sam doživeo u svojoj muzičkoj karijeri, koja je stvarno bila božanstvena. Imali smo autobus, putovala su dva benda istovremeno, sa fanovima, od jednog do drugog mesta, spavali u hotelu dva ili tri dana, onda putovali dalje na svirke, bilo je 15, 16 koncerata, od Herceg Novog do Portoroža. Sve je bilo puno kao oko, ali su i troškovi bili veliki, tako da nismo nešto mnogo inkasirali . Ali je, generalno, bilo božanstveno.

Zdenko Kolar i Olga Kepčija sa autorom intervjua

Na ovoj tribini i publika je postavljala pitanja, a jedno od ključnih stiglo je za Zdenka Kolara i glasilo je: ‘’Zašto su se raspali Idoli?’’

Zdenko Kolar: Idoli su se razišli zato što nisu valjali. Da su valjali, postojali bi i dan-danas. Mislim, ljudi naprave dvoje-troje dece, u braku su, pa se raziđu. Pa smo tako i mi. Nije više bilo tog vezivnog tkiva među nama. To je to.

Inače, 10. novembra u 20 sati, u Kombank Dvorani u Beogradu biće održan Koncert u čast Vlade Divljana: (ne) normalni & prijatelji, a specijalni gost biće upravo Zdenko Kolar.