Film

Ekskluzivno za Boom 93: Intervju sa Milošem Avramovićem, rediteljem filma “Južni vetar 2: Ubrzanje”

Foto: Boom93 – Miloš Avramović, reditelj filma “Južni vetar 2”

Foto: Boom93 – Miloš Avramović, reditelj filma “Južni vetar 2”

Reditelj akcionog hita ‘’Južni vetar 2: Ubrzanje’’, Miloš Avramović, bio je u četvrtak gost Centra za kulturu Požarevac, zajedno sa glumcem Lukom Grbićem i producentkinjom Tatjanom Žeželj Gojković. Ekipa filma nagradila je našu sugrađanku Mariju Radošević kao dvestahiljaditog gledaoca ovog blokbastera. Miloš Avramović dao je intervju ekskluzivno za našu kuću, a sa njim je razgovarao Goran Jovanović.

Boom 93: Miloše, imali smo tu čast da dvestahiljaditi gledalac bude proglašen u Požarevcu, pošto je jedna naša sugrađanka nagrađena od ekipe filma. Koju će privilegiju ona još imati osim nagrade?

Miloš Avramović: Ona će imati priliku da se pojavi i u seriji Južni vetar. Ne preterujem ako kažem da smo dobili preko 10 hiljada upita kako možemo da se pojavimo u seriji kao statisti ili kao neke mikro ulogice i hteli smo da nađemo načina da se odužimo i fanovima, da ih nekako integrišemo. Onda smo došli do ideje da na svakih sto hiljada gledalaca odaberemo učesnike koji će, osim nagrade, dobiti i tu priliku da se pojave u seriji.

Boom 93: Da se vratimo na sam početak eksploatacije filma Južni vetar 2: Ubrzanje. Šta je prelomilo da start bude na Filmskom festivalu u Puli?

Miloš Avramović: Jedan od razloga je što je ovaj film, između ostalog, i srpsko-hrvatska koprodukcija. Pošto je postojala i neka njihova obaveza prema tome, ideja je bila da film krene tamo, a i meni je bilo zanimljivo, jer sam čuo toliko priča o Pulskom festivalu, i da doživim to. Ta projekcija u tom ambijentu je bila zaista jedinstvena i jedno prelepo veče. Ne lažu kada kažu da je nešto posebno.

Boom 93: Film je i kod nas imao neki festivalski život, ali je od prvog prikazivanja zaista prošlo puno vremena. Zašto ste toliko čekali, da li možda zbog pojave filma Toma, koji je napravio sjajne rezlultate, ili ste strateški planirali?

Miloš Avramović: Neki plan i redosled koji smo pravili, a to se radilo još na početku godine, bio je da mi krenemo u novembru. Toma je i bio planiran da krene pre nas. U suštini, sve je ispalo kako treba. Jedino je taj razmak od Pule do početka bioskopske distribucije veći. Znali smo da će biti veći, ali ispalo je da se više čekalo nego što smo mi razmišljali u našim glavama. Film je posle Pule prikazan u Vrnjačkoj Banji, prikazali smo ga u Mladenovcu i na dve humanitarne projekcije, u Nišu i Knjaževcu. Svi prihodi su išli za našeg kolegu Uroša Mladenovića, koji je radio na Južnom vetru i koji se razboleo. Ti prilozi su bili namenjeni njegovom lečenju. To je samo jedna u nizu akcija. Mi smo osnovali i Fondaciju ‘’Sačuvaj osmeh’’. Mi smo do sada napravili preko deset raznih humanitarnih akcija, gde smo prikupili dosta sredstava što za obolelu decu, što za neke naše ustanove i institucije  koje kubure sa novcem. Trudimo se da neku popularnost koju projekat ima iskoristimo i da ljudima vratimo na neki dobar način.

Boom 93: U ovom nastavku ste se zaista posvestili akciji. Film odmah publiku grabi što se tiče akcije već od uvodne špice i u startu zadovoljava nestrpljive fanove koji su čekali nastavak. Posle, od trenutka kada krene priča sa prelazom preko srpsko-bugarske granice, film ide zaista jednim furioznim tempom. Kako ste uspeli da dođete do te veštine, gde se ste kalili i koji su bili Vaši uzori? Da li su to, osim anglosaksonskog tržišta, sa kojeg su najviše dolazili ti krimići, možda i francuski autori, Žan Pjer Melvil, Žoze Đovani, Žak Dere, Anri Vernej?

Miloš Avramović: Ja sam najviše odrastao na američkom kriminalističkom filmu. To je neki žanr koji sam voleo još kao klinac. U stvari, generalno žanrovski film. Komedije, horori, trileri, politički trileri… Uzimao sam po pet kaseta iz video kluba i gutao filmove. Hajde da kažemo da je američki film broj 1, posle njega francuski, Melvil i ceo taj francuski talas. Takođe Novi Holivud, zatim Džon Mektirnan. To je sad neki balans između autorskog i striktno repertoarskog, žanrovskog, odnosno komercijalnog pristupa. To je neka sredina i sigurno se sve to upilo. Sve je to imalo veliki uticaj na mene a ne mogu da kažem da je uticalo nešto specifično, jer verovatno se sve to stopilo u jedno i izgradilo se kao neki stil Južnog vetra, koji postoji već od prvog dela, zatim serije, i sad ovog drugog bioskopskog dela. Mislim da napredujemo, posebno što se tih tehničkih stvari tiče. Najteža stvar u drugom delu je bio scenario. Trebalo je napraviti film koji će biti most između uvodnog, početnog dela, koji su predstavljali prvi deo filma i prva sezona serije, i druge sezone, koja nam stiže već sledeće godine, kao i trećeg dela filma, sa kojim bi otprilike zaokružili tu priču o Petru Marašu. Južni vetar 2: Ubrzanje je morao da ima ono što je bilo za ljude koji prate, ono što će doći, za ljude koji će pratiti, a opet je nekako morao da fukncioniše i sam za sebe, za ljude koji nikada nisu gledali Južni vetar, ni film ni seriju. To nam je, dakle, bilo najteže spakovati. Mislim da ljudi ne shvataju koliko je to bilo teško. Misle da je mnogo lakše napraviti. Mnogo teže nam je bilo to nego snimiti sve ove akcione scene. Inače, što se tiče svih tih akcija i svega ostalog što smo radili u filmu, što se tiče pucnjave i samog filmskog jezika, iskreno, jedna od najtežih scena mi je bila dijaloška scena sa devet likova.  Svako od kolega koji se bavi ovim poslom zna koliko je to teško, posebno kada su svi u mizanscenu, kada niko ne sedi, kada se svašta dešava, kada imate četiri obrta unutar scene, kada se se zna u svakom trenutku ko je gde, šta ko i kako radi, svi njihovi odnosi i mikro odnosi, opšti odnosi. Jako sam ponosan na tu scenu, a to je scena pored reke, noćni sastanak. Više sam ponosan na tu scenu, jer je užasno bilo kompleksno uraditi je tako, a da ne osetiš ni u jednom trenutu da si zbunjen. Akcione scene smo bukvalno samouko počeli da radimo, uz pomoć, jer smo se raspitivali, razgovarali…

Boom 93: One su bukvalno bez pandana u domaćoj i regionalnoj kinematografiji…

Miloš Avramović: Pa ovo je prvi pravi akcioni krimić, posebno kad imate buddy-buddy elemente. Mislim, po meni, da može da funkcioniše bez problema i u inostranstvu, kod publike širom sveta. Ovaj film su gledali i ljudi koji su oskarovci, ljudi koji se ozbiljno bave kinematografijom. Svima je film funkcionisao bez problema. Potrudili smo se oko toga da napravimo ozbiljan film i da on savršeno zvuči. Ekipa koja je radila u Italiji sound design, koja je sjajna, ali užasno skromna i normlana, fenomenalna za saradnju, oni su momci uradili fantastičan posao, ali takođe i Aleksandar Ranđelović, koji je fantastičan  kompozitor i sjajan je saradnik i prijatelj. Ova ekipa u Italiji je radila projekte kao što su Zero, zero, zero, za HBO, radili su Gomoru, Suburu, Bader Majnhof, masu nekih stvari.

Boom 93: Južni vetar 2: Ubrzanje zaista deluje kao svetski proizvod i verujemo je da je moguća eksploatacija u inostranstvu.

Miloš Avramović: Ima sad nekih raznih planova. Možda to u filmovima deluje grandomanski, ali ja sam jedan dosta jednostavan i skroman čovek. Nisam neko ko sad juri nešto, guraj ovamo, zovi ovoga, zovi onoga… On će verovatno nekim svojim prirodnim tokom doći do tih nekih stvari. Ako mu je namenjeno i ako se ljudima sviđa, doći će i tamo. Lično bih voleo da što više ljudi vidi film. Odlučio sam se da pravim filmove za publiku,  filmove za bioskop u kojima publika može da uživa i vremenu koje provede tamo.