Film

Filmovi koji su obeležili 2022. godinu

pixabay/ ilustracija filmovi

pixabay/ ilustracija filmovi

Naš filmski kritičar Goran Jovanović priredio je pregled dešavanja na kinematografskom polju u minuloj godini.

Najveći trijumf kada je u pitanju jedno evropsko filmsko ostvarenje, ostvarilo je novo delo sve uticajnijeg švedskog reditelja Rubena Estlunda ‘’Trougao tuge’’. Ta farsična priča puna cinizma i direktne kritičke oštrice prema bogatašima koji ne znaju šta će sa sobom trijumfovala je u Kanu (druga Zlatna palma za ovog reditelja), ali i u Rejkjaviku na dodeli Evropskih filmskih nagrada (EFA).

Što se trijumfa na velikim filmskim festivalima tiče, godinu je otvorio film Karle Simon ‘’Alkaras’’, španska porodična drama, uzimanjem Zlatnog medveda na Berlinalu. U jednom od pratećih programa ovog festivala (Panorama) prikazan je srpski film Miloša Pušića ‘’Heroji radničke klase’’, kvalitetno i angažovano delo koje predstavlja jedan očajnički krik u ime potcenjenog i zaboravljenog sloja društva, fizičkih radnika i majstora. Ubijeni u pojam i oduzetih prava, nezaštićeni od onemoćalih, obesmišljenih i atrofiranih sindikata, pod mačem rigidnih i alavih investitora, koji počesto dolaze iz sveta kriminala, uz mig korumpiranih struktura iz vlasti, oni kao da su u nekom limbu i kao da ne postoje. A u pitanju su ljudi bez kojih nema ni rada ni napretka u bilo kom društvu.

Od američkih hitova prvu polovinu godinu svakako je obeležio ‘’Top Gan: Maverik’’ Džozefa Kosinskog, neočekivano kvalitetan nastavak popularnog ostvarenja Tonija Skota iz 1986. godine. Tom Kruz još izgleda kao atraktivan i harizmatični heroj, a partnerka mu je ovoga puta Dženifer Koneli. Film je zaradio frapantnih 1,488 milijardi dolara.

U Veneciji Zlatnog lava za najbolji film poneo je američki dokumentarac ‘’All The Beauty And The Bloodshed’’, angažovano i društveno prominentno delo o fotografkinji i aktivistkinji Nen Goldin, zavisnici od oksikodona. Film je režirala Lora Poitras. Potpisnik ovih redova je principijelno da se dokumentarci ipak vode u nekoj vlastitoj kategoriji ili posebnoj sekciji sa sebi sličnim ostvarenjima, jer dokumentarna faktura i fikcija, sa glumačkim doprinosom, prosto nisu iste stvari i ne mogu se vrednovati istim aršinima. Kao što sam principijelno bio protiv da film ‘’Parazit’’ Bong Džun Hoa pre par godina dobije Oskara za najbolji film i Oskara za najbolji inostrani film, uskrativši nekima, pa možda i boljima od sebe, mogućnost da dobiju nagradu bar u jednoj od ovih kategorija.

Praktično najbolji igrani film Venecije bilo je novo ostvarenje oskarovca Martina Makdone ‘’The Banshees of Inisherin’’, koji je utešno dobio nagradu za scenario, ali i za najboljeg glumca (Kolin Farel). Najbolja glumica postala je Kejt Blančet za još jedno superiorno glumačko ostvarenje i to u filmu ‘’Tar’’ Toda Filda.

U Sarajevu je trijumfovao je hrvatski film ‘’Sigurno mjesto’’ Jurja Lerotića, drama o suicidu. Hrvatska kinematografija doživljava renesansu poslednjih par godina, a prošle godine je, verovali ili ne, tamo snimljen 21 film. U Puli je pobedila ‘’Zbornica’’ Sonje Tarokić, film koji smo videli i na Festu, a koji je još 2021. nagrađen i u Karlovim Varima. U umetničke vrhove kvalitetne hrvatske kinematografije spada i film ‘’Stric’’ sa Mikijem Manojlovićem, koji potpisuju David Kapac i Andrija Mardešić. Što se komercijalnog aspekta tiče potpuno su razočarali ‘’Divljaci’’ Darija Lonjaka, film koji je igrao i u srpskim bioskopima, a ‘’kec iz rukava’’ postala je komedija Ljubomira Kerekeša ‘’Marginalci’’, koja tamo ruši rekorde, a sigurno će se prikazivati još neko vreme i u novoj godini.

Veliki makedonski autor Milčo Mančevski konačno je u Beogradu imao premijeru svog pretposlednjeg filma ‘’Vrba’’, uz veliko interesovanje i poštovanje publike i medija, ali je u međuvremenu izašlo i njegovo najnovije delo ‘’Kajmak’’, premijerno prikazano na festivalu u Tokiju. Novo delo Mančevskog je veoma gledano u bioskopima Severne Makedonije.

Najgledaniji film u našim bioskopima u 2022. godini bila je sportska krimi drama ‘’Zlatni dečko’’ Ognjena Jankovića koja nije prošla loše ni na nekim festivalima. Uzimajući u obzir da je u pitanju debitantsko ostvarenje, u pitanju je praktično podvig ekipe da pogodi ukus publike, a dobrim delom zadovolji kritiku i festivalske žirije.

Izvanrednu gledanost imao je i povratnički film Radivoja Raše Andrića ‘’Leto kada sam naučila da letim’’, dečji avanturistički ljupki koktel iliti voćni kup sa sladoledom o prvim ljubavima, letnjoj morskoj zabavi i generacijskim razmimoilaženjima ali i odanosti. Film je kao najbolji nagrađen na Festivalu filmske režije u Leskovcu, a dobio je i Nagradu Udruženja filmskih prikazivača Srbije.

Na festivalu u Nišu posebno dobar utisak ostavio je debitantski film mladog Siniše Cvetića ‘’Usekovanje’’, koji je imao i svoju međunarodnu promociju u glavnom programu Moskovskog filmskog festivala.

Na Festivalu autorskog filma najviše je bio hvaljen film ‘’Da li ste videli ovu ženu?’’ Dušana Zorića i Matije Gluščevića, sa sjajnom Ksenijom Marinković u liku sredovečne Draginje u tri različite priče. Film je poneo Gran-pri ‘’Aleksandar Saša Petrović’’. Film je imao svetsku premijeru na festivalu u Veneciji.

Od domaćih ostvarenja vredi istaći i horor dramu ‘’Mrak’’ Dušana Milića smeštenu u srpsku enklavu na Kosovu i sa glumačkim dometima Slavka Štimca i Danice Ćurčić. Ovaj film bio je i nacionalni kandidat za Oskara, ali to se, kao i uvek po srpsku kinematografiju, završi samo na odabiru kandidata.

Pred kraj godine još jedan film naše produkcije je zaintrigirao publiku. U pitanju je špijunska drama/triler ‘’Vera’’ Nedeljka Kovačića sa izvrsnom Jovanom Stojiljković u naslovnoj ulozi. Utisak bi bio povoljniji nego što jeste, da se još ozbiljnije uložilo u produkciju ove priče.
Dve sjajne priče o odrastanju došle su od strane vrhunskih američkih reditelja. Najpre se pojavio Džejms Grej sa svojom gorkom evokacijom odrastanja malog junaka u Americi Reganovog doba, ‘’Armageddon Time’’, a pred kraj godine stigao nam je setni i mudri Stiven Spilberg u filmofilskoj posveti samome sebi ‘’Fabelmanovi’’, gde u sudbini Semija Fabelmana pratimo detinjstvo te zarazu bioskopom i kinoamaterizmom budućeg filmskog hitmejkera. Ove dve priče se, naročito u segmentu gorkih iskustava u pogledu antisemitizma i rasizma, ponegde dodiruju i ukrštaju, iako im je temporalna odrednica razdvojena sa nekoliko decenija.

Uz silne horore i akcije koje su opsedale repertoar naših bioskopa, kao i marvelovštine na kilo, na autora ovog teksta najbolji utisak u smislu adrenalinske injekcije ostavio je film ‘’Pad’’ Skota Mana. Po izboru portala slashfilm.com ovo ostvarenje je zauzelo prvo mesto na listi najboljih trilera u 2022. godini.

Pojavilo se i nekoliko sjajnih filmova o muzičkim ikonama. Dokumentarci i igrana ostavrenja o rok i pop zvezdama ne popuštaju. Ove godine videli smo dokumentarac o Dejvidu Bouviju (‘’Moonage Daydream’’ Breta Morgena), te igrane rekonstrukcije o Vitni Hjuston (‘’I Wanna Dance with Somebody’’ Kejsi Lemons) i Elvisu Prisliju (‘’Elvis’’ u režiji osobenog stiliste bleštavila i raksoši, Baza Lurmana).

I, konačno, završnica upravo iscurele godine pripala je filmu ‘’Avatar: Put vode’’ Džejmsa Kamerona koji je one koji su voleli prvog ‘’Avatara’’ iznova privukao, regrutujući svakako i klince koji su za bioskop tek sada stasali, a one koji ovim junacima nisu bili oduševljeni ni prvi put, teško da ih je i sada privukao. U svakom slučaju, dok ovo pišem, film je već prešao milijardu dolara prihoda od prikazivanja u celom svetu.

Na kraju pomenimo i listu najboljih filmova svih vremena filmskog mesečnika Sight and Sound, koji izdaje Britanski filmski institut (British Film Institute). Ove godine po prvi put imao sam kao kritičar čast da na poziv čuvenog časopisa i sam učestvujem u anketi koja se sprovodi na svakih deset godina. Odluka kritičara da prvo mesto zauzme film belgijske autorke Šantal Akerman ‘’Žana Dilman’’ (‘’Jeanne Dielman, 23 quai du commerce, 1080 Bruxelles’’, 1975) je naišla na kontroverzne reakcije filmske javnosti, od čestitki na hrabrosti i odluci da se nešto konačno promeni, do realnijih glasova koji kažu da se to delo, iako veoma kvalitetno, ne može nositi sa ostvarenjima klasika tipa Kurosave, Bergmana, Antonionija, Felinija, Bunjuela, Tarkovskog, Velsa, Hičkoka, Forda i mnogih drugih velemajstora režije.