Film

Kritika filma ‘’Fabelmanovi’’: Spilbergovo filmofilsko odrastanje uz porodičnu dramu

FOTO: Youtube screenshot

FOTO: Youtube screenshot

Kritičari su često nepravedni prema čarobnjaku režije Stivenu Spilbergu, jer njegova karijera traje uspešno već decenijama, pa se gotovo svaki novi film u poslednje vreme gleda kao ‘’još jedan više’’ iz njegove radionice, bez pomnijeg ulaska u valorizaciju.

Posle ‘’Fabelmanovih’’, dirljive priče sa dosta autobiografskih elemenata, mora se reći da ovo ostvarenje zaslužuje poseban tretman, kaže naš filmski kritičar Goran Jovanović.

Iako su se pojedina inicijalna životna iskustva, gde su se susretali realnost i bujna mašta, sigurno ovaplotila u brojnim ranijim Spilbergovim delima gde su junaci deca ili se bar pojavljuju u određenim bitnim momentima (‘’Bliski susreti treće vrste’’, ‘’E. T.’’, ‘’Carstvo sunca’’…), u ‘’Fabelmanovima’’ na dlanu dobijamo početke kreativnog puta budućeg filmskog genijalca.

Njegovo delo je svojim ekstremnim uspehom porodilo termin blockbuster i producentska priča u Holivudu posle ‘’Ajkule’’ i Lukasovih ‘’Ratova zvezda’’ nikada više nije imala neku skromniju projekciju budžeta i potencijalne zarade, sve se hipertrofiralo i lansiralo u neslućene visine. Žrtve takve politike bili su neki autori poput Vilijama Fridkina ili Majkla Ćimina (ne osporavjući njihov samodestruktivni obol na snimanju filmova ‘’Nadnica za strah’’ odnosno ‘’Vrata raja’’, ali treba reći da je i Spilberg imao fijasko sa filmom ‘’1941’’, pa se bezbolno izvukao), koji su nosili u sebi možda i više autorskog potencijala, a završili su na margini Holivuda, gotovo se pomirivši sa činjenicom da niko više ne može da se trka sa Stivenom Spilbergom i Džordžom Lukasom.

U ‘’Fabelmanovima’’ pratimo odrastanje dečaka Semija Fabelmana (Gabrijel Label) u jevrejskoj porodici, gde je otac Bert (Pol Dejno) odan karijeri, ali se trudi da i njegova brojna porodica dobije pažnju i bude opskrbljena. Ipak je majka Mici (sjajna Mišel Vilijams) ta osoba oko koje se mnogo toga vrti, jer je na nju pao priličan teret u namirivanju potreba ćerki i sina, a okupirana je i nekim vlastitim ambicijama. Dok su klinci baš mali, porodica je uglavnom na okupu, uz mnoštvo zajedničkih trenutaka, ručkova, izleta. Poseban, podjednako zastrašujući, uzbudljiv, omamljujući i inspirativan trenutak za Semija je njegov prvi odlazak u bioskop, gde gledaju ‘’Najveću predstavu na svetu’’ Sesila B. Demila. Od tog šoka i otkrovenja pokretnih slika ništa u njegovom životu nije isto, odnosno taj senzacionalni događaj je odredio u kom pravcu će ići njegove misli i kako će provoditi vreme. U kući Fabelmanovih kamera kao da je bila još jedan član familije, tako da Semi kreće u vlastitu stvaralačku avanturu, snimajući kućne filmove uz pomoć članova porodice ili školskih drugova, postižući vremenom sve više u pogledu zanata i estetike. Stiže polako i do počasti da projekcije može obavljati i u nekoj od školskih prostorija.

Ono što korozivno deluje na Semijevo odrastanje i što ga opseda kao tamna senka, jesu njegovi problemi zbog jevrejskog porekla, ali i svest o neverstvu njegove majke, zapravo činjenica da ona više voli nekog drugog od Berta. Osim čarolije koju film pruža mladom Fabelmanu, u formi konzumiranja ili stvaralačkog nadahnuća, on, sada već mladiću, kroz pomnije zadubljivanje u njegove snimke porodičnog okruženja, zapravo i otkriva da je majka zaljubljena u Benija (Set Rogen), koji je Bertov prijatelj i poslovni partner.

Zajedno sa svojim koscenaristom Tonijem Kušnerom, Spilberg je uložio puno emocija ali i mudrog rezonovanja u priču koja je efektan odraz snova jednog mladog čoveka i gorko-slatkog uronjavanja u porodični i društveni život, usput prateći kretanja u američkom društvu.

Od glumačkih izdanja vredi pomenuti epizodu Džada Hirša kroz iznenadnu, kratku i nadahnutu posetu porodici svoje ćerke, Mici.
Za filmofile će u ovoj Spilbergovoj konfesionalnoj kinematografskoj storiji, oplemenjenoj metafilmskim začinom, posebno biti zanimljivo kako je Dejvid Linč doneo Džona Forda, jednog od najvećih reditelja svih vremena.