Projekti
Aktivizam i solidarnost žena tokom pandemije korona virusa
Foto/T.J. žene iz Centra za dnevni boravak prave zaštitne maske
Pandemiju COVID-19 je u Srbiji 2020. godine, dočekala opšta nestašica zaštitnih hirurških maski. Posebno su bili ugroženi lekari, medicinski radnici i pomoćno osoblje kao i radnici u drugim javnim ustanovama. Mnogo žena se tokom pandemije aktiviralo i dalo svoj doprinos zajednici kroz pravljenje zaštitnih maski, vizira, ali i kroz mnoge druge aktivnosti.
U prvom talasu većina apoteka u Požarevcu je takođe u jednom trenutku ostala bez zaštitnih maski. Mnogo sugrađanki su tada pokazale solidarnost i uz podršku drugih žena i organizacija su šile zaštitne maske ali i pomagale svima kojima je pomoć bila potrebna.
Direktorka Centra za dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju,Jasmina Turudić objašnjava da početkom pandemije za vreme vanrednog stanja svi zaposleni u javnim ustanova koji su tada angažovani po rasporedu dežurstava bili na raspolaganju i štabu za vanredne situacije da se odazovu za bilo kakvu vrstu pomoći ili podrške bilo kom stanovniku grada.
„Ako se pojavi potreba i bude nekih situacija da se reaguje svako od nas je bio spreman da svojim angažovanjem pomogne bilo kom stanovniku grada uz pružanje adekvatne pomoći ili podrške u zavisnosti šta je u tom trenutku bilo potrebno. Svako od nas je bio na oprezu i dežurstva su bila svakodnevna.“ – kaže Turudić.
Kako bi pomogli svojim kolegama i korisnicima Centra za dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju ali i kolegama u Centru za socijalni rad Požarevac, negovateljice koje rade u Centru su se organizovale i okupile oko ideje da naprave što više zaštitnih maski i vizira.
Pored toga što su tokom prvih meseci pandemije pravile na hiljade zaštitnih maski ove žene su radile i kao volonteri koji su najstarijim sugrađanima podizali penziju i nosili na kućne adrese i pomagale oko svega što im je bilo potrebno.
Jelena Pacić negovateljica u Dnevnom boravku priseća se prvih dana pandemije i onoga svega što je radila sa koleginicama.
„Za vreme vanrednog stanja bili smo angažovani po principu dežurstva. Bilo je kolega koji su radili o kuće, a bilo je i nas koji su između ostalog ovde. Imali smo posebna ovlašćenja od centra za socijalni rad i vršili smo podizanje sredstava i dostavljanje korisniku istih. Uglavnom su to bii u pitanju stari i bolesni koji nisu smeli da napuštaju svoje domove. Mi bismo sa tim ovlašćenjem išli u poštu konkretno i tamo podigli novac, nosili njima na ruke, uz priznanicu da su oni primili novac da prebroje i vide da je sve tu. To je bilo par puta tokom vanrednog stanja. U međuvremenu su smo imali ta angažovanja oko pravljenja zaštitnih maski i vizira jer je bila nestašica.“ –priseća se Jelena.
Na pitanje šta joj bilo najteže tokom pandemije i da li je imala strah od virusa Jelena kaže da je početak pandemije bio stresan za sve. Svi su strahovali za starije pre svega i brinuli kako da njih sačuvaju i zaštite od virusa.
„Taj prvi trenutak je bio strašan za sve nas. Bilo je strašno to što nismo više mogli da imamo kontakt sa našim bližnjima,moja mama ne živi sa nama, nju sam viđala samo na vratima joj odnesem namirnice. A onda smo viđali i te neke ljude koji su sami kod kuće i to bude jako teško, mi smo im bili neki spas i jedina podrška u tom trenutku. Imali su oni komšiluk koji će im kupiti neke namirnice, ali su trebali da imaju novac za te namirnice jer ni penzije nisu mogli jedan period da podignu sami.“ – priča Jelena Pacić.
Ona kaže da su građani imali poverenje u njih i bez ikakvih problema je svaka poseta nekoj baki ili nekom drugom bila prijatna, oni čak nisu ni želeli da prebroje novac od penzije koji smo im donosili niti da prime priznanicu. To im je davalo potvrdu da rade pravu stvar i da je pomoći drugome ko je nemoćan u tom trenutku veoma važno kako za pojedinca tako i za zajednicu. U situacijama kada se plašite za sopstveni život uspevate da date neki svoj doprinos da pomognete i drugima.
Jelena se poslom negovateljice bavi duže od 18 godina. Ističe da su joj deca i omladina iz Centra na prvom mestu. Sam posao negovateljice je težak, ima tu i suza i smeha, zajedničkih slavlja i kako kaže svi oni žive kao jedna velika porodica.
Smiljana Milošević takođe radi duže od 18 godina kao negovateljica u centru za dnevni boravak i kako objašnjava jako je teško ponekada izgurati dana ali posao je pre svega human i zahteva da ljudi gaje veliku empatiju prema drugim ljudima.
„Mislim da je ovo jako human rad i veoma smo vezani za svoju decu i svoje korisnike i oni za nas, oni su odrastali sa nama, to su proslave i rođendana i raznih bolesti i veselja. Za vreme pandemije bili smo angažovani na poslovima izrade zaštitnih maski i vizira. Zaštitne maske smo pravili od salveta,od onih jednobojnih do nekih vedrijih boja. Trudili smo se da to malo uveselimo svu tu pandemiju da to izgleda lepše. Ujedno smo u tom radnom vremenu zvali svoje korisnike, pitali kako se osećaju,bodrili ih da će sve to proći i da će jednog dana biti sve u redu. Polako se pandemija sanira, svi smo tu, deca su nam dobro. Radimo, družimo se i mislim da smo jedan kolektiv koji je za svaku pohvalu.“ –
One su zajedno svoje vreme u izolaciji i svoje veštine upotrebile da pomognu svima jer su maske na početku pandemije bile deficitarna i skupa roba.Cilj je bio zajednički svima, da se svi aktivno uključe u borbu protiv opakog virusa.
„Maske i vizire smo pravili kako za nas tako i za naše korisnike, za naše kolege i koleginice u Centru za socijalni rad, a oni su takođe davali njihovim korisnicima. Imali smo dovoljno za sve koji su dolazili i u dnevni boravak i Centar za socijalni rad. I roditeljima i deci i ostalim posetiocima. To se pravilo od gumica i salveti i to su bile maske za jednokratnu upotrebu praktično, tako da smo se trudile da ih napravimo što više. Vizire smo takođe pravile ali u nešto manjem broju. U to vreme maski nije bilo na tržištu, nije ih bilo u apotekama, ni u radnjama, a bez njih nije moglo kao ni sada nigde da se uđe. A tamo gde ih je bilo da se kupe one su bile jako skupe. Nama su u tom periodu zaista koristile kao i svim drugim kolegama. Nadamo se da su i naši roditelji korisnici zadovoljni našim uslugama. Bile smo solidarne i ubuduće ćemo jer bez ljudske solidarnosti nema ničega.“ – kaže Smiljana Milošević.
Ovakav rad tokom pandemije korona virusa govori o tome koliko žene mogu biti solidarne i koliko su bile spremne kao i sada da pomognu drugima i u najtežim i najkriznijim momentima.
Jelena i Smiljana poručuju da svi trenutno prolazimo kroz iste teškoće – neke žene su izgubile posao, neke su bolesne, ali kako kažu one nisu dozvolile da ih to slomi, već su odlučile da daju svoj maksimum. Naučile su tokom pandemije da bez solidarnosti i pomoći jedni drugima virus se ne može pobediti kao ni sve druge prepreke. Aktivno uključivanje u akcije i solidarnost svih jedini je način da se pomogne lokalnoj zajednici.
Tokom pandemije se osetljivim grupama pomagalo na različite načine. Najsiromašniji zaslužuju pomoć onih koji imaju najviše te je, u kontekstu globalizacije i rastuće nejednakosti, neophodno jačanje međunarodne solidarnosti. Koncept solidarnosti promoviše se kao ključan u borbi protiv siromaštva, za koju je nužna uključenost kako pojedinaca tako i institucija. Solidarnost, kao pojam označava moralnu obavezu čoveka za čoveka.
Aktivizam i solidarnost su naizgled zakazali tokom pandemije zbog strogo definisane socijalne distance i epidemisjkih mera koje su bile na snazi, ali ljudi koji su bili spremni da pomognu najugroženijima, nalazili su načine da dođu do njih i tu pomoć nesebično pruže.
Na teritoriji grada Požarevca postoje nekoliko Udruženja koja se bave humanitarnim radom kroz različite aktivnosti. Udruženje za pomoć Osobama sa invaliditetom “Fortuna” je dobrovoljno, humanitarno, neprofitno udruženje osnovano radi ostvarivanja ciljeva u oblasti unapređenja prava i položaja osoba ometenih u mentalnom razvoju i invaliditetom.
Tamara Filipović je od osnivanja u ovom udruženju i ističe da je jedan od glavnih motiva da pomognu kako osobama sa invaliditetom tako i svakom detetu kome je potrebna pomoć za lečenje od nekih teških bolesti.
„Godinu koja je na izmaku su obeležile brojne humanitarne akcije i presrećna sam što bila učesnik u svim dosadašnjim. Takođe sam i jedna od osnivača udruženja za pomoć osobama sa invaliditetom ,,Fortuna,, koja je i sama organizovala jedan od humanitarnih bazara. Posebno se ponosim radom našeg udruženja i angažovanjem koje imamo. Mnogo se trudimo i vredno radimo na poboljšanju kvaliteta življenja najranjivije populacije građana kao i kompletne porodice čiji je član dete(osoba) sa razvojnim poteškoćama.“ – naglašava Filipović.
Uz podršku grada Požarevca udruženje je pokrenulo projekat ,,Tvoj dom tvoje radno mesto,, koji ima za cilj obuku iz programiranja za zdravo razvojne članove porodice kako bi stekli adekvatno znanje i mogućnost da se zaposle od kuće i time budu pored svog deteta a ujedno i zarađuju.
„Jako je važno da i oni koji svakodnevno i danonoćno brinu o svom detetu dobiju šansu da pokažu svoje potencijale i mogućnost da zarade neophodni novac jer kad nema novca nema ni obaveznih terapija“, ističe Filipović.
Svaki dan je prilika da pokažemo solidarnost
Tokom pandemije korona virusa građani su na različite načine pokazivali svoju solidarnost i humanost,pored toga što su mnoge od njih šile zaštitne maske neke su pomagale starima, neke su čuvale decu, mnoge su se organizovale kroz različite akcije i dale svoj nemerljiv doprinos da pomognu lokalnoj zajednici.
Požarevljanka, Biljana Dinić takođe je početkom pandemije pokazala svoju solidarnost i u saradnji sa još nekoliko šnajderki sašila i podelila preko 1.000 zaštitnih maski.
Kada je krenula epidemija ona je društvenoj mreži fejsbuk podelila priču da li bi neko hteo da se priključi kako bi odradili jednu humanu akciju. Par žena se priključilo i odrađeno je nekih 1.000 maski koje su i podelile. Maske su podeljene u Opštoj bolnici, Domu zdravlja, Komunalnom preduzeću, Vodoprivredi, ali i građanima na ulici su deljene maske, kako je kome bilo potrebno.
Aktivizam žena kroz osnivanje ženskih udruženja -samozapošljavanje
Od početka vanrednog stanja, ženske organizacije su ukazivale na posebno težak i nebezbedan položaj žena u situaciji nasilja. Dr Jasmina Medurić, neuropsihijatar u Domu zdravlja Požarevac ističe da je ženski aktivizam došao do izražaja i u pojedinim situacijama kada su se žene kroz razna udruženja i ženske mreže aktivirale i pokazale žensku solidarnost.
„Postoje i gradovi gde žene osnivaju udruženja i bave se rukotvorinama ili nekim drugim vidovima proizvodnje gde one to prodaju i tako se finansira njihova organizacija. Praktično neke od žena koje su ugrožene tu nalaze posao. To može kao ideja da se sprovede i kod nas u gradu ali nisam sigurna kako sve to može da se uklopi i realizuje. Moguće je da se žene na bilo kom drugom nivou takođe organizuju i angažuju za neku drugu aktivnost kako bi dobile određenu novčanu nadoknadu. To možda neće biti ona novčana plata kao što svi to priželjkuju, ali je u kriznim situacijama značajno kao podrška. Kada su žene same upisivanje dece u vrtić je takođe velika pomoć koju lokalna zajednica može da pruži kao podršku da žena ima vremena i da se zaposli, ima mogućnosti da nađe posao tako da to nama nedostaje.“ – kaže dr Medurić.
Neophodna je i podrška lokalne zajednice
Žene mogu na različite načine da se afirimišu i da svojim angažovanjem doprinesu osnaživanju drugih žena a najpre kroz različite vidove edukacije i skretanje pažnje na sistemske i strukturne probleme sa kojima se različite žene susreću u svom svakodnevnom životu. Kroz udruživanje i zajedničko delovanje mogu da doprinesu izgradnji društva koje će biti bazirano na principima ženske solidarnosti – društva u kome će žene biti osnažene da prepoznaju i da se zajedno bore protiv kršenja ženskih ljudskih prava u različitim pojavnim oblicima.
Neophodna je i podrška lokalne zajednice kako bi osnažila žene i pružila dodatnu podršku u njihovoj želji da budu aktivne, solidarne i da kroz volonterizam i aktivizam daju svoj puni doprinos zajednici.
Svrha projekta “Žene to mogu”, koji podržava Gradsko veće Grada Požarevca, a čiji je deo i ovaj tekst, jeste da predstavi socijalnu sliku o položaju žena u našem društvu, da ukaže na važnost i značaj žena u političkom,javnom, kulturnom, privrednom životu, da ukaže na važnost i značaj obrazovanja i da promoviše, predstavi uspešne i odgovorne poslovne žene i njihovu solidarnost. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.