Moj grad

Uskršnja poslanica episkopa Braničevske eparhije

FOTO: Boom93/A.Stepanović

FOTO: Boom93/A.Stepanović

Dr Ignatije Midić, episkop Braničevske eparhije, poželeo je svim vernicima srećne vasrkšnje praznike.

On je u svojoj Uskršnjoj poslanici rekao da danas slavimo najveći praznik, najveći događaj u dosadašnjoj istoriji Hrišćanske crkve, ali i u opšte u istoriji čovječanstva.

"Kažem, dosadašnji najveći, zato što još predstoji još veći događaj, a to je drugi dolazak Hristov, i opšte Vaskrsenje mrtvih, i ustanovljenje Carstva Božjega, kome se svi nadamo. Hristovo Vaskrsenje je samo predokus toga. I zato i njega slavimo upravo u liturgiji kao zajednici. Jer upravo liturgija, liturgijsko sabranje je ikona Carstva Božjega, i zato taj događaj Vaskrsenja Hristova, on se ne slavi pojedinačno, nego kao što rekoh, u sklopu liturgije, što predstavlja da je to događaj koji je vezan za opšte Vaskrsenje i za buduće Carstvo Božje. To je i suština, jer kao što kaže apostol Pavle, najveći neprijatelj čoveka i čitave stvorene prirode je smrt, i ako nema Vaskrsenja mrtvih, tada je, kaže on, uzaludno propovedanje naše i uzaludna je vera vaša, tada bolje da jedemo i pijemo, jer ćemo sutra umreti. Ali čovek je biće, tako, iako smo okruženi smrću i stalno imamo to iskustvo, on je biće bogoliko u kome je Gospod usadio tu čežnju za večnim životom, i zato čovek tako i radi, kao da nikada neće umreti, jer to je u stvari, kao što rekao, ne zaboravljenje smrti, nego upravo to, da je čovek imao u sebi tu nadu da će da smrt bude pobeđena i da će on živeti večno", navodi Midić.

Episkop dodaje da je ovo podrazumevalo da Gospod siđe i sjedini se sa nama, da uzme stvorenu prirodu u svoju ličnost, što se i ostvarilo u događaju ovaploćenja, rođenja Sina Božijega kao čoveka Isusa Hrista, jer u stvari, samo u zajednici sa Bogom stvorena priroda može da živi.

"Mi smo svi, čitava vaseljena, sve dakle što postoji kosmos, stvoreni ni iz čega, i naše biće, je nekadašnje nebiće, i ne možemo se osloniti na sebe da bi živeli, nego jedino možemo živeti i prevazići smrti, i to ne biće u zajednici sa Gospodom. Jer je On jedini životodavac i jedini izvor života, i upravo u tome jeste i važnost. Ali, to je posle Adamovog greha, budući da je Adam bio taj koji je trebao da se sjedini sa Sinom Božjim, on je to odbio, bio je slobodan i mislio je da će naći lek protiv smrti u prirodi, kao što nažalost i savremeni čovek to misli i traži, ali ne može se smrt uništiti prirodnim silama, nego samo u zajednici sa Gospodom. I to je pokazalo vaskrsenje Hristovo, jedini je On vaskrsao do sada. Ali posle pada Adamovog, kaže da sada je Hristos trebalo da učini to što je Adam odbio, da On bude taj koji prinosi prirodu Bogu. I naravno to je podrazumevalo da uzme i smrt u svoj lik. I tako je i bilo, Gospod je uzeo našu stvorenu smrtnu prirodu i to je pokazala njegova smrt na krstu.  On je uzeo našu prirodu i da poistovetio se sa nama. I tu prirodu je u stvari oživeo Vaskrsenjem. Jer je Bog, Otac, podigao Hrista trećega dana iz mrtvih duhom sveti. I tako je celokupna priroda spašena. Dakle u Hristu, zato što Hristos se nije sjedinio sa jednim konkretnim čovekom, sa jednom konkretnom ličnošću. Ne, uzeo je prirodu našu u svoju ličnost. I mi tu prirodu svi delimo sa njima. I zato će vaskrsnuti svi u poslednji dan. I oni koji su sa Gospodom i oni koji su protiv. Niko ne može da izbegne to. Ali, ono što nam je Gospod ostavio i zašto nam je sada potrebna ta zajednica sa Gospodom, to je u stvari ostvarenje nas kao ličnosti. Jer ličnost, po učenju svetih otaca i u odnosu na ono što verujemo, odnosu na Boga našega i njegovo postojanje koji je Sveta Trojica, ličnost je zajednica. Jedno ja ne može nikada postojati bez jednoga ti i zajednice sa njima. I eto upravo ta zajednica za koju se mi opredeljujemo i za koju smo u stanju život svoj da damo, ona čini naš identitet, naše ja, našu ličnost. Ali ako se vezujemo za stvorene stvari, za one što su smrtne po sebi i same, tada i naša ličnost neće biti ispunjena, odnosno nećemo imati kao ličnost i života večnog. To možemo samo ako se vezujemo za Gospoda koji je večan i koji je izvor života. Te tako jedinu ličnost se ostvaruje u zajednici sa Gospodom", zaključio je Midić.

Midić je na kraju sve vernike pozdravio radosnim pozdravom, Hristos vaskrse, zaista vaskrse.

Raspored bogosluženja za uskršnje praznike u Požarevcu i Kostolcu možete pronaći OVDE.