Društvo
Zašto žene ne prijavljuju akušersko nasilje?
ilustracija/pixabay
Prema prijavama žena koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) u svojoj priči o akušerskom nasilju, 97 odsto njih nisu prijavile nikome šta im se desilo na porođaju.
Najviše prijava akušerskog nasilja u istraživanju CINS-a, pod nazivom „Priče iz porodilišta: Žene koje su prekinule zavet ćutanja“, se odnosi na loše iskustvo u porodilištima u Beogradu (600), Novom Sadu (158), i Nišu (85).
Pored ovih velikih gradova prijave na nehuman tretman u porodilištima stižu iz cele Srbije.
Sagovornice Danasa smatraju da su brojni razlozi za masovno neprijavljivanje akušerskog nasilja, ali da je jedan svakako nepoverenje u institucije.
Sociološkinja Hristina Cvetinčanin Knežević navodi da nam stopa neprijavljivanja akušerskog nasilja od 97 odsto ukazuje na dve važne stvari – na nepoverenje koje žene imaju u institucije da će da ih zaštite i na normalizaciju akušerskog nasilja kao uobičajenog porođajnog iskustva.
„Manjak poverenja u državne zdravstvene institucije nije nešto što je rezervisano samo za porođaj, ali je činjenica da su žene tokom porođaja najranjivije, te je akušerstvo grana medicine u kojoj su prava pacijentkinja najugoženija, i variraju od verbalnog nasilja i uvreda, sve do fizičkog nasilja i sprovođenja intervencija bez informisanja pacijentkinja“, objašnjava Cvetinčanin Knežević.
Danasova sagovornica dodaje da se intervencije tokom porođaja sprovode čak i kada nisu neophodne, poput epiziotomije ili indukcije.
„Sa druge strane, iz nekog sumanutog razloga mi i dalje porođaj vidimo kroz prizmu ženske seksualnosti, pa je stav ‘nisi se žalila kada si dete pravila’, da budem pristojna, zastupljen ne samo kod medicinskih radnika i radnica, nego i u društvu, što ne stvara atmosferu u kojoj bi žena koja je doživela akušersko nasilje smatrala da ima smisla da se uopšte i oglasi povodom toga“, naglašava Cvetinčanin Knežević.
Više informacija pročitajte OVDE.