BBC News

Erupcija vulkana koja je zatvorila evropski vazdušni prostor - može li se ponoviti

Volcano erupting with large amounts of ash entering the sky

Volcano erupting with large amounts of ash entering the sky

Da li bi vulkanski pepeo mogao da zatvori vazdušni prostor širom Evrope i izazove velike poremećaje u saobraćaju kao 2010.?

Volcano erupting with large amounts of ash entering the sky
Getty

U aprilu 2010. godine, vazdušni prostor Evrope bio je zatvoren ili delimično zatvoren osam dana, što je izazvalo haos za putnike širom sveta.

Vulkan Ejafjadlajekidl na Islandu eruptirao je 14. aprila, izbacivši ogroman oblak vulkanskog pepela u atmosferu, a vremenski uslovi usmerili su ga ka Evropi.

Ova erupcija, koja je izazvala najveći prekid u avio-saobraćaju još od Drugog svetskog rata, istakla je nespremnost avio-industrije u tom trenutku za posledice vulkanske aktivnosti.

Petnaest godina kasnije, procedure su promenjene, ali da li bi ponovo mogao da se dogodi sličan haos?

Krajem marta, londonski aerodrom Hitrou je zatvoren na dan nakon požara u obližnjoj trafostanici, koji je uzrokovao nestanak struje i otkazivanje 1.300 letova, što je pogodilo hiljade putnika.

Danas je teško i zamisliti šta je 2010. godine značilo osam dana potpune obustave vazdušnog saobraćaja u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) i Evropi.

Tada je bilo zatvoreno 300 aerodroma, otkazano 100.000 letova, 10 miliona putnika nije moglo da putuje, a gubici avio-industrije procenjeni su na oko 1,28 milijarde evra.

'Crni labud'

Dan posle erupcije Ejafjadlajekidla tokom koje je pepeo izbačen u atmosferu, na visinu između šest i 15 kilometara, na kojoj se obično obavljaju komercijalni letovi, oblak pepela je počeo da se širi ka jugu, u vazdušni prostor UK-a.

Prema tadašnjim međunarodnim vazduhoplovnim propisima, avionima nije bilo dozvoljeno da lete kroz bilo koju koncentraciju vulkanskog pepela, pa je vazdušni prostor ubrzo zatvoren.

Do tada to nikada nije predstavljalo problem, jer je većina vulkanskih erupcija bila lokalizovana, a avio-kompanije su mogle bezbedno da zaobiđu oblake pepela.

„Bilo je to ono što su mnogi nazvali teorija 'crnog labuda' - teško predvidljiv događaj koji obično ima ekstremne posledice - ali je to zapravo bio crni labud koji je mogao da se predvidi, jer su islandski vulkani i ranije eruptirali i nastaviće to da rade”, kaže Džonatan Nikolson iz britanskog Direktorata civilnog vazduhoplovstva.

Putnici su bili zarobljeni širom sveta, očajnički tražeći bilo koji način da stignu kući.

aerodrom
Getty
Avioni nisu leteli osam dana sredinom aprila 2010. godine, što je imalo ogromne posledice po putnike u UK-u i širom sveta

Događaj koji je 'otvorio oči' širom sveta

Britanska Meteorološka služba upravlja jednim od devet Centara za upozorenje na vulkanski pepeo u svetu, i zadužena je za izdavanje uputstava i upozorenja na erupcije u području severoistočnog dela severnog Atlantika, kojoj pripada Island.

Nakon što je eruptirao vulkan Ejafjadlajekidl, britanska Meteorološka služba je na osnovu prognostičkih podataka uradila računarsko modelovanje.

Dr Metju Hort, šef Odeljenja za modelovanje atmosferske disperzije, kaže da je to bio najintenzivniji period u njegovoj profesionalnoj karijeri.

„Taj događaj je otvorio oči širom sveta.

„Ova erupcija na Islandu je bila jedinstvena jer se dogodila u području gde su severni vetrovi donosili pepeo pravo u vazdušni prostor UK-a i duž transatlantskih vazdušnih koridora”, kaže on.

Kako su dani prolazili bez nagoveštaja da će se pepeo povući, svi su bili pod pritiskom da pronađu način da se vazdušni prostor ponovo otvori i da bude bezbedan.

Avio-kompanije i proizvođači motora morali su da sprovedu istraživanja da utvrde koja koncentracija vulkanskog pepela neće da ošteti mlazne motore.

Kompanija Rols-Rojs (Rolls-Royce) predvodila je pionirska ispitivanja i prvi put je uspela da utvrdi nivo vulkanskog pepela koji značajno ne utiče na rad mlaznog motora tokom određenog vremenskog perioda.

„To nam je u kombinaciji sa prognozama Meteorološke službe omogućilo da otvorimo vazdušni prostor u zonama gde je koncentracija pepela bila niska”, objašnjava Nikolson.

Posle međunarodne telekonferencije predvođene Direktoratom civilnog vazduhoplovstva, 20. aprila je usaglašeno da je koncentracija od dva miligrama pepela po kubnom metru vazduha prihvatljiva i bezbedna.

Iste noći je ponovo otvoren vazdušni prostor, i letovi su se normalno obavljali.

Vulkan Ejafjadlajekidl nastavio je da eruptira i tokom juna i povremeno je slao oblake sa višom koncentracijom pepela ka UK-u.

Međutim, zahvaljujući novim pravilima, vlasti su uspele da drže veći deo vazdušnog prostora otvoren, uz povremena zatvaranja pojedinih lokalnih aerodroma

Avio-kompanije su 2010. godine primenjivale politiku „nulte tolerancije na vulkanski pepeo” za mlazne motore
Getty
Avio-kompanije su 2010. godine primenjivale politiku „nulte tolerancije na vulkanski pepeo” za mlazne motore

Da li se nešto promenilo?

Posle ove erupcije, stalno se sprovode istraživanja i radne grupe i dalje procenjuju postojeće procedure i propise.

„Sve ono što je tada urađeno neverovatno brzo, je 90 odsto onoga što imamo danas… ali to je zatim potkrepljeno i pretočeno u konkretne mere bezbednosti”, kaže Nikolson.

Danas postoje tri nivoa kontaminacije vulkanskim pepelom - nizak, srednji i visok - uz jasno definisane smernice koliko dugo pilot može da leti u datim uslovima bez značajne štete po motor.

„Ako bi se danas dogodilo nešto slično, odluku o tome kada i gde mogu da lete avioni donosile bi same avio-kompanije na osnovu dozvola koje dobijaju od proizvođača motora i njihovih internih bezbednosnih procena, i u skladu sa vremenskom prognozom”, objašnjava Nikolson.

„To bi se razlikovalo od prevoznika do prevoznika, u zavisnosti od toga koju koncentraciju pepela smatraju bezbednom”.

Takođe, ogroman napredak je ostvaren u oblasti praćenja i prognoziranja kretanja vulkanskog pepela.

Posle erupcije 2010. godine, britanska Meteorološka služba je postavila stalne digitalne optičke merne instrumente lidare koji emituju laserske zrake i mogu da mere koncentraciju pepela u atmosferi.

Postavljeni su i novi sateliti širom sveta koji omogućavaju naučnicima da nadgledaju koncentracije pepela na svakih 15 minuta.

Pored toga, postignut je i napredak u računarskom modelovanju koji omogućava bolje razumevanje fizike i ponašanja različitih oblika i veličina čestica vulkanskog pepela u atmosferi.

Vulkan u blizini grada Grindavika na Islandu povremeno eruptira i izbacuje velike količine lave, ali ne stvara oblaka pepela
Getty
Vulkan u blizini grada Grindavika na Islandu povremeno eruptira i izbacuje velike količine lave, ali ne stvara oblaka pepela

Može li se ponoviti nešto slično?

Zahvaljujući lekcijama iz 2010. godine i brojnim unapređenjima, danas su UK i Evropa znatno spremniji za upravljanje situacijama kada se pojavi velika koncantracija vulkanskog pepela.

U prethodnim mesecima zabeležene su manje erupcije na Islandu, zbog kojih je evakuisano stanovništvo iz grada Grindavika i zatvorena je poznata banja Plava laguna (Blue Lagoon).

Međutim, te erupcije nisu izazvale zabrinutost za vazdušni saobraćaj, jer se uglavnom radi o manjim erupcijama koje izbacuju velike i spore tokove lave, za razliku od erupcije pepela iz vulkana Ejafjadlajekidla.

Ako bi se danas ponovio događaj sličan onom iz 2010. godine, dr Hort i Nikolson smatraju da „ne bi izazvao ni približne, a možda nikakve poremećaje”, uglavnom jer sada, kako kažu, znamo da je nivo pepela iznad vazdušnog prostora UK-a 2010. godine bio relativno nizak i bezbedan za letenje.

Ipak, dr Hort upozorava: „Uvek može da se desi snažnija erupcija”.

A ako bi neki vulkan izbacio zaista visoke koncentracije pepela koje bi dospele u vazdušni prostor UK-a i ostatka Evrope, „apsolutno bi došlo do prekida vazdušnog saobraćaja, jer je to pitanje bezbednosti”, naglašava Nikolson.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]