BBC News

Gvantanamo: Pritvorski centar na Kubi gde Tramp planira da pošalje hiljade ilegalnih migranata

Pritvorenici u narandžastim kombinezonima čekaju na ispitivanje u Gvantanamu u januaru 2002. godine

Pritvorenici u narandžastim kombinezonima čekaju na ispitivanje u Gvantanamu u januaru 2002. godine

Zaliv Gvantanamo jedna je od najskupljih vojnih baza koje vodi Amerika, a verovatno i najkontroverznija.

Pritvorenici u narandžastim kombinezonima čekaju na ispitivanje u Gvantanamu u januaru 2002. godine
US Navy via Getty Images
Pritvorenici u narandžastim kombinezonima čekaju na ispitivanje u Gvantanamu u januaru 2002. godine

Trampova administracija planira da prebaci najmanje 9.000 migranata bez dokumenata u Zaliv Gvantanamo, javili su američki mediji.

Migranti, među kojima se veruje da je i stotine Evropljana, biće smešteni na kratak period u američkoj pomorskoj bazi na Kubi pre nego što budu deportovani u njihove matične zemlje.

U januaru je američki predsednik Donald Tramp naložio širenje pritvorskog centra za migrante u Zalivu Gvantanamo, u kojem se veruje da je trenutno smešteno oko 500 ljudi, sa ciljem da smesti čak 30.000.

Ali zašto Amerika ima jedan takav objekat na kubanskoj teritoriji i šta znamo o njemu?

Za šta se koristi američka pomorska baza u Zalivu Gvantanamo?

Zaliv Gvantanamo jedna je od najskupljih vojnih baza koje vodi Amerika, a verovatno i najkontroverznija.

Postao je ozloglašen kao zatvor za osumnjičene teroriste uhvaćene posle napada 11. septembra 2001. godine, a mnogi pritvorenici bili su tamo godinama a da protiv njih nije zvanično podignuta optužnica niti im je počelo suđenje.

Štaviše, Zaliv Gvantanamo izabran je kao lokacija za zatvor delom zato što se ne nalazi na američkom tlu, što je američkoj vladi omogućavalo da zaobiđe domaće pravne mehanizme zaštite.

Baza je na vrhuncu imala 800 zatvorenika, ali je u njoj trenutno smešteno 15 stranih državljana osumnjičenih za terorizam, među njima Halid Šeik Muhamed, čovek optužen da je osmislio napade na SAD 11. septembra 2001. godine.

Nekoliko predsednika iz Demokratske stranke, među njima Barak Obama, zareklo se da će ukinuti zatvor, ali nisu ispunili obećanje.

Gvantanamo je takođe dugo korišćen i za smeštaj migranata u odvojenoj oblasti od vojnog zatvora, što je praksa koju kritikuju neke grupe za zaštitu ljudskih prava.

gvantanamo
U.S. Navy/AFN Guantanamo Bay Public Affairs/Handout via REUTERS

Američka vlada se još od 1970-ih služi Gvantanamom za 'obradu' (ispitivanje) ljudi presretnutih na moru, naročito Kubanaca, Haićana i Dominikanaca.

Najveći broj migranata bio je tu smešten tokom 1990-tih, kada je državni udar na Haitiju doveo do toga da desetine hiljada ljudi pobegne od vojske na pretrpanim brodovima.

Potom je 1994. godine kubanski vođa Fidel Kastro najavio da svako ko želi da napusti ostrvo može to da uradi bez ikakvih prepreka i desetine hiljada ljudi izašlo je na more izazvavši takozvanu „splavovsku krizu".

Trenutno je objekat poznat kao Migrantski operativni centar Gvantanamo (GMOC) i zauzima samo mali deo bivše kasarne.

To će morati značajno da se proširi da bi se smestilo 30.000 migranata kao što je zamislila Trampova administracija.

U aprilu su satelitski snimci pokazivali da su veliki delovi kampa uklonjeni.

Migrantski centar koji Amerika vodi u Gvantanamu bio je najprometniji 1990-tih, kad je držao desetine hiljada Kubanaca i Haićana
Getty Images
Migrantski centar koji Amerika vodi u Gvantanamu bio je najprometniji 1990-tih, kad je držao desetine hiljada Kubanaca i Haićana

Tramp je 29. januara potpisao stupanje na snagu takozvanog Zakona Lejken Rajli, koji zahteva da migranti bez zvaničnih dokumenata uhapšeni zbog krađe ili nasilnih krivičnih dela moraju da ostanu u zatvoru do početka suđenja.

Predlog zakona nazvan je po učenici za medicinske sestre iz Džordžije koju je prošle godine ubio venecuelanski migrant.

Bila je to rana zakonodavna pobeda za administraciju, koja je tokom kampanje obećala da će pooštriti kontrolu granice.

Tramp je prethodno sugerisao da bi migranti mogli da budu prebačeni tamo direktno nakon što ih na moru presretne američka Obalska straža i da će biti primenjeni „najviši" standardi pritvaranja.

On tvrdi da će ustanova udvostručiti američke kapacitete držanja migranata koji ne poseduju zvanične dokumente.

Objekti za pritvor migranata u Gvantanamu biće korišćeni za „najgore od najgorih", rekli su zvaničnici administracije, što je izraz koji su upotrebili i Ministarka za domovinsku bezbednost Kristi Noem i „car granice" Tom Homan.

Mapa
BBC

Saopštenje Bele kuće bilo je manje konkretno, navevši da će prošireni objekat „pružiti dodatni pritvorski prostor za strane kriminalce visokog prioriteta koji su nezakonito prisutni u Americi i da bi se namirile prateće potrebe imigracione službe."

Ne zna se koliko će objekat koštati niti kada će biti završen.

Pentagon je potrošio oko 38 miliona dolara na operacije deportacije i pritvaranja u Zalivu Gvantanamo samo u prvom mesecu ove godine, izjavio je zvaničnik Ministarstva odbrane.

Upitana od novinara u Beloj kući u januaru, Noem je rekla samo da će novac biti izdvojen putem „pomirenja i aproprijacija".

Kakve su reakcije na Trampov plan?

Predsednik Kube Miguel Diaz-Kanel nazvao je Trampov plan „brutalnim činom".

„Nova američka vlada najavila je zatvaranje u pomorskoj bazi Gvantanamo, koja se nalazi na ilegalno okupiranoj kubanskoj teritoriji, hiljada silom proteranih migranata, koji će biti smešteni pored poznatih zatvora za mučenje i ilegalni pritvor", napisao je Diaz-Kanel na društvenoj mreži Iks.

„Očigledni razlog za zabrinutost svakoga kome je stalo do ljudskih prava jeste da migrantima zatvorenim u Gvantanamu lako može biti uskraćen pravni postupak koji im sleduje i da tamo budu držani na neodređeno", kaže Den Tičenor, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Oregonu.

Dipa Alagesan, viši nadzorni pravnik pri Međunarodnom projektu pomoći izbeglicama (IRAP), opisao je Trampov plan za povećanje broja pritvorenih migranata u Gvantanamu kao „zastrašujuću mogućnost".

U izveštaju iz 2024. godine, IRAP je optužio američku vladu za tajno držanje migranata u „nehumanim" uslovima na neodređeno vreme nakon što su privedeni na moru.

„Ove izbeglice drže se na neodređeno u zatvorskim uslovima.

„Oni nemaju pristup spoljnom svetu i zatočeni su u kaznenom sistemu koji vodi Stejt department, Ministarstvo domovinske bezbednosti i drugi privatni unajmljenici, sa vrlo malo ili bez imalo transparentnosti ili odgovornosti", piše u izveštaju.

Kad je kamp bio najnaseljeniji, ličio je na „grad šatora“
Getty Images
Kad je kamp bio najnaseljeniji, ličio je na „grad šatora"

Vins Voren, izvršni direktor njujorškog Centra za ustavna prava, advokatske grupe koja je zastupala desetine muškaraca zatvorenih u bazi od 9/11, rekao je da bi ova odluka „trebalo sve da nas užasne".

Centar „šalje jasnu poruku: migranti i tražioci azila predstavljaju se kao nova teroristička pretnja, koja zaslužuje da bude skrajnuta u ostrvski zatvor, odvojena od pravnih i socijalnih službi i podrške", piše u saopštenju.

Migranti koji su kontaktirali IRAP, druge pritvorene izbeglice i bivši zaposleni u Centru za migrantske operacije Gvantanamo (GMOC) opisali su objekat kao „trošan, memljiv i sa problemima sa kanalizacijom".

„Pritvorenicima su uskraćeni poverljivi telefonski razgovori, čak i sa njihovim advokatima, i kažnjavaju ih ako se usude da podele detalje njihovog zlostavljanja", izjavila je organizacija.

Zašto Amerika ima bazu na Kubi?

Američka vojska
Getty Images
Američka vojska ostala je na Kubi posle zaključivanja ugovora o zakupu 1903. godine

Amerika je zakupila Zaliv Gvantanamo od Kube na više od jedan vek, a to korene vuče od posledica Špansko-američkog rata iz 1898. godine.

Nakon što je Amerika porazila Španiju, Kuba je stekla nezavisnost pod uslovima koje je diktirala Amerika, među njima i pravo da se meša u kubanske poslove i pravo na zakup zemljišta za pomorsku bazu.

Amerika i Kuba su 1903. godine potpisale sporazum o zakupu koji je Americi ustupio kontrolu nad Zalivom Gvantanamo.

Sporazum je Americi omogućio trajni zakup baze, u zamenu za godišnju rentu od 2.000 dolara u zlatnicima.

Ova suma kasnije je modifikovana 1934. godine u vrednost jednaku 4.085 dolara, ali je isplata ostala uglavnom simbolična.

Kuba se protivi tom zakupu i sistematski odbija nominalne američke uplate.

Amerika priznaje da Kuba zadržava suverenitet nad ovim malim delom ostrva, ali je američko prisustvo tamo odavno izvor napetosti između Vašingtona i Havane.

Posle Kubanske revolucije 1959. godine, vlada Fidela Kastra počela je da zahteva povratak Gvantanama, tvrdeći da je zakup nametnut silom i da nije važeći prema međunarodnim propisima.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu.

Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]