Društvo
Rodni jaz u Srbiji: Što su obrazovanije to je ženama plata manja nego muškim kolegama

Foto: Pixabay/Ilustracija
Razlika u platama između muškaraca i žena u Srbiji iznosi preko 12 odsto, što otežava ženama da se osamostale. Uz to, i možda suprotno očekivanjima, platni jaz je najveći kod najobrazovanijeg dela stanovništva i čak se povećava sa godinama radnog staža. Dodatni problem je to što se žene često zapošljavaju na radnim pozicijama ispod svojih kvalifikacija, što dovodi do još većeg razlike među polovima. Ovo su neke od glavnih poruka koje su se mogle čuti na danas održanoj debati na temu „Rodni jaz u Srbiji: Napredak na papiru, stagnacija u praksi?“, koju su organizovali Centar za demokratiju i Fondacija Fridrih Ebert u Beogradu.
Kako je istakla Marija Martinić iz Sindikata Nezavisnost, rodne razlike u zaradi su zapravo još veće kada se analiziraju dublje od same vrednosti platnog jaza, navodeći upravo primer zapošljavanja žena na poslovima za koje su prekvalifikovane, piše Nova ekonomija.
Ona je dodala da se često naglašava kako je platni jaz u Srbiji ispod evropskog proseka, ali da to ne oslikava stvarno stanje.
„Kada se platni jaz posmatra u odnosu na nivo obrazovanja žena, postaje jasno da znatno veći broj žena u poređenju s muškarcima obavlja poslove koji su ispod njihovih kvalifikacija. Kada bismo analizirali platni jaz u zavisnosti od nivoa obrazovanja, razlike bi bile ogromne“, navela je Martinić.
Kako je istakla Dunja Marić iz Nove ekonomije, platni jaz između muškaraca i žena u Srbiji iznosio je 12,1 odsto u 2022. godini, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.
Razlika u zaradi najizraženija je među visokoobrazovanim stanovništvom, što je pre svega posledica izbora profesija. Žene se češće odlučuju za zanimanja koja su niže plaćena i u kojima plate sporije rastu, poput socijalnog rada i obrazovanja.
Takođe, platni jaz raste s godinama radnog staža. Marić je naglasila da je razlika u zaradama manja na početku karijere, ali da „postaje izraženija u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, kada se mnogi odlučuju da zasnuju porodicu.“
Borbe koje žene vode na ulici
Poslednjih nekoliko meseci u polju rodne ravnopravnosti došlo je do „napretka u praksi koji je doneo novi oblik borbe koja se odvija u Srbiji i izlazi izvan okvira institucionalnih bitki“, napomenula je Marija Srdić iz Saveta za rodnu ravnopravnost Novog Sada i pokreta BRAVO.
Ona je podsetila na promene koje se događaju van državnih institucija, a u kojima važnu ulogu igraju žene. Istakla je da su žene vidljive kroz „visoku participaciju u društvenoj pobuni, ravnopravnom učestvovanju studentkinja u radu plenuma“, kao i kroz „liderstvo žena u zborovima“.
Srdić je dala primere žena koje su prethodnih meseci imale važne uloge u organizovanju otpora i akcija radničke solidarnosi, od profesorki i „blokadnih kuvarica“, do studentkinja biciklistkinja i trkačica.
Nedostatak političke volje
Dragica Vujadinović sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu ocenila je da „političke volje u ovoj vladajućoj strukturi nema“, osvrćući se na aktuelne politike u polju rodne ravnopravnosti i odluku Ustavnog suda da suspenduje Zakon o rodnoj ravnopravnosti i obustavi njegovo sprovođenje.
Jelena Ružić iz udruženja Žene Kolubarskog okruga istakla je da se u Srbiji radi na stvaranju „lažne slike o finansiranju rodne ravnopravnosti“, koja je različita od prakse.
„Negde u budžetu se predvidi trista, četristo hiljada dinara za rad tog saveta i najčešće je planirano da se utroši kroz finansiranje projekata udruženja građana, rebalansom taj novac se uopšte ne utroši nego se vrati nazad“, navela je Ružić.
Ona je istakla da su kreirane usluge često ženama nepristupačne.
„Država uporno daje novac za mere koje su nekorisne i ne daju efekta“, rekla je Ružić.
Na kraju je zaključeno da je potrebno raditi na politikama i zakonima, kao i na svesti društva o rodnoj ravnopravnosti. Posebno je istaknut značaj obrazovanja u kreiranju inkluzivnijeg društva.