BBC News
Ljubav na prvi lavež: Kako je vojni pas Irna pronašla novi dom
Irna, nemački ovčar
Za službene pse, penzionisanje je kraj njihovih zvaničnih radnih obaveza i prelazak na opušteniji, manje zahtevan način života, ali u Srbiji ta mogućnosti i dalje ne postoji.
Do pre nekoliko nedelja, Irna, devetogodišnja nemačka ovčarka, živela je okružena vojnicima u krugu kasarne „Knjaz Mihailo" u Nišu.
Sada je srećem kraj jedne klupe na Zemunskom keju, dok umiljato gleda u novu vlasnicu Jelenu Dragutinović.
„Dođi!", zove je Jelena da sedne kraj nje, dok pas radoznalo njuška i laje na ostale životinje.
„Irna ne zna ni osnovne komande, ona nije učestvovala u radnim zadacima, već je služila za parenje i iz njenih legla su izdvajani psi za službu", priča Dragutinović za BBC na srpskom.
Jelena je oglas Ministarstva odbrane za prodaju službenih vojnih pasa videla sasvim slučajno na internetu i tada je pomislila kako želi da uzme psa i da mu „omogući lepu starost".
„Kada smo se srele, potrčala sam joj u susret, bila je to ljubav na prvi pogled", priča Dragutinović.
Službene životinje kako stare imaju probleme sa gubitkom čula, pamćenjem i smanjuje se njihova sposobnost učenja, kaže Marijana Vučinić profesorka na Veterinarskom fakultetu u Beogradu.
„U drugim zemljama vojska i policija otvaraju prihvatilišta u kojima ove životinje mogu dostojanstveno da ostare, ali u Srbiji to nije slučaj", objašnjava za BBC na srpskom.
Psi za pomoć u sprovođenju zakona i vojsci pomažu u otkrivanju eksploziva, u misijama potrage i spašavanje, kao i u zaštiti vojnih baza.
„Ministarstvo odbrane periodično oglašava prodaju službenih pasa koje su veterinari pregledali i utvrdili da više nisu radno sposobni", napisali su u saopštenju iz ovog Ministarstva.
Ali to ne znači da oni ne mogu da budu „izuzetni kućni ljubimci ili čuvari", dodali su.
„Službenim psima je potrebna lepa penzija, odmor, mir i nega", kaže Aleksandra Radojčić iz udruženja za zaštitu životinja „Zelene šape" za BBC na srpskom.
Međutim, to ne bude uvek slučaj.
„Neki divlji odgajivač može da uzme psa zatvori ga u boks i nastavi da prodaje rasne pse, pritom potpuno ugrožavajući njegovo zdravlje", upozorava Radojčić.
- Čuveni spasilački pas odlazi u penziju
- Vojni psi u Americi dobijaju „pametne naočare"
- Policijska kuja kao zaštićeni svedok
Psi u Srbiji nemaju pravo na penzionisanje
Iako isprva pomalo nepoverljivo, Irna mi prilazi da je pomazim, spuštajući uši.
„Mislim da se već vezala za mene.
„Ipak, i dalje joj treba vremena da se navikne, jer je do sada vodila drugačiji život", kaže Dragutinović.
Jelena se danima radovala susretu sa Irnom koji je bio odložen, jer je pas imao operaciju mlečnih žlezda.
„Sada joj treba odmor i oporavak kakav jedan vojnik zaslužuje", kaže dok crno-braon pas leži sklupčan kraj njenih nogu.
U domaćem pravu, samo čovek može da ima status službenog lica i zato službeni psi „nemaju pravo ni na penzionisanje”, objašnjava pravnica Natalija Živković za BBC na srpskom.
U mnogim zemljama u svetu to je omogućeno.
Kada je u 'penziji', životinja više nema obaveze ili dužnosti koje treba da ispuni, život je mirniji i manje stresan.
„Službeni psi, kao i druge životinje, u srpskom pravu se tretiraju kao pokretne stvari, što može biti predmet kritike, budući da se radi o živim bićima koja imaju osećanja”, kaže ona.
Kada je izašao poslednji oglas Ministarstva odbrane za prodaju „suvišnih i rashodovanih pasa", upravo je vojničko-birokratski rečnik izazvao brojna negodovanja ljubitelja životinja na društvenim mrežama.
'Ovčari zahtevaju posvećenost'
Da bi Jelena udomila službenog vojnog psa, bilo je dovoljno da pozove kasarnu u Nišu i uplati novac na račun.
„Upravo je u tome problem, bukvalno svako je mogao da usvoji psa”, kaže ona.
I Jelenin prvi pas je bio nemački ovčar.
„Zato sam posebno vezana za ovu rasu, iako se brinem o različitim psima koje su vlasnici napustili”, dodaje.
Psi rasa nemački, belgijski i šarplaninski ovčar, ali i labrador, pojavili su se u oglasu Ministarstva odbrane.
Ovčari su psi koji zahtevaju posvećenost, kaže Branko Marić iz Asocijacija nemačkih ovčara Srbije za BBC na srpskom.
To su životinje „mirne naravi, brzi su, energični i sposobni za rad, poput odbrane, borbe i smirenog reagovanja pod pritiskom.”
„Navikli su na trening i komande i tačno određenu ishranu”, dodaje on.
Pravilnik u kome se pominju službene životinje ne propisuje da ljudi kojima se prodaje službeni pas, treba da prođu neku obuku da nauče kako da postupaju sa životinjom, objašnjava pravnica Živković.
'I psu je potrebno vreme da se prilagodi'
Na skoro svaki zvuk, pas već pomalo osedelog krzna načulji uši.
Iako je već nekoliko dana kod Jelene Dragutinović, Irna se još ne druži sa drugim životinjama o kojima njena vlasnica brine.
„Ne znam kako se ponaša sa drugim životinjama, tako da sam pažljiva”, kaže ona.
Službenim psima treba vremena da se privuknu na nove uslove, ukazuje profesorka Vučinić.
Životinja „menja način života, način ishrane, posebno ako se radi sa starijim psima kojima je smanjena moć prilagođavanja”.
Najbolje rešenje bi bilo da „jedinice u vojsci i policiji imaju prihvatilišta, gde bi oni nastavili da budu u kontaktu sa ljudima sa kojima su radili ili da ih neko od vodiča usvoji”, dodaje ona.
„Iako se u toku radnog veka vojska brine u životinji, ne postoji nikakva provera same životinje i njene sposobnosti socijalizacije pre nego što se daju na usvajanje”, tvrdi Branko Marić iz Asocijacija nemačkih ovčara Srbije za BBC na srpskom.
List Blic je ranije pisao da vojska od svakog kupca traži da potpiše izjavu da će se u potpunosti pridržavati Zakona o dobrobiti životinja, što je preduslov da dobije službenog psa i pasoš - zdravstveni dokument sa svim podacima o životinji.
Vojska Srbije nije odgovorila na pitanja BBC novinarke do objavljivanja teksta.
Službeni psi ne moraju da budu sterilisani
I pre nego što je uzela telefon i pozvala kasarnu u Nišu, Jelena se nadala da će moći da usvoji ženku psa.
„Najviše da bih tako potencijalno sprečila sve one koji bi je dalje koristili za razmnožavanje”, kaže ona.
Sada čeka da se Irna oporavi i malo ugoji da bi mogla da bude sterilisana.
Pravilnik koji se odnosi na službene životinje ne predviđa sterilizaciju službenih pasa, ukazuje pravnica Živković.
Štiti li zakon službene pse?
„Kada bi neko povredio ili ubio službenog psa, odgovarao bi za krivično delo ubijanje i zlostavljanje životinja iz člana 269 Krivičnog zakonika.
„Za to delo je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do dve godine, odnosno novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine ako se radi o većem broju životinja”, kaže Živković.
Pogledajte video: Psi trenirani u Bosni otkrivaju mine u Ukrajini
Kakva je situacija u regionu?
Slovenačka policija „penzioniše" službene pse koji više nisu sposobni da obavljaju dužnosti zbog starosti ili bolesti, navodi se u pisanom odgovoru iz Ministarstva unutrašnjih poslova Slovenije za BBC na srpskom.
Za službene, terapijske ili radne pse, „penzionisanje" je kraj njihovih zvaničnih radnih obaveza i prelazak na opušteniji, manje zahtevan način života.
Ako je službeni pas penzionisan zbog starosti ili bolesti, čovek koji je bio njegov vodič „može da podnese pisani zahtev da psa besplatno preuzme i nastavi da brine o njemu."
Sa policijskim službenikom koji preuzima psa zaključuje se ugovor kojim se definišu međusobna prava i obaveze, dodaju oni.
U takvim slučajevima, „policija nastavlja da obezbeđuje hranu i veterinarsku negu za penzionisanog službenog psa."
Ako se okolnosti promene tokom perioda besplatne nege i policajac više ne može da pruži odgovarajuću negu, policija će ponovo preuzeti odgovornost za psa, objašnjavaju.
Službeni psi u Hrvatskoj pomažu vojsci, ali i vojnoj policiji.
U većini slučajeva, vodiči podnose zahtev za besplatnu doživotnu negu psa vodiča, piše na sajtu vojne policije Hrvatske.
Često se dešava da pas i dalje ostane sa vodičem kada ode u penziju, a „svi preminuli psi za pomoć sahranjuju se na groblju namenjenom za ove životinje".
Kako je u svetu?
U najvećem broju evropskih zemalja pitanje penzionisanja službenih pasa se rešava jednostavno - tako što psa udomljava vodič koji je radio sa njim.
U Nemačkoj, psi koji služe u policiji ili vojsci često odlaze u penziju sa oko osam do deset godina.
Država u nekim pokrajinama, obezbeđuje mesečnu novčanu nadoknadu za negu penzionisanog psa - što pokriva hranu, veterinarske troškove i lekove.
U Velikoj Britaniji svake godine 50 do 70 pasa odlazi u penziju i usvajaju ih njihovi bivši vodiči ili ostali ljubitelji životinja.
Takvi psi često imaju hronične zdravstvene probleme ili povrede.
Zato je tamo pokrenuta kampanja za isplaćivanje penzije službenim psima.
I dok Jelenu i Irnu ispraćam do auta, pas me pozdravlja mašući repom.
„Volela bih da se i u Srbiji malo bolje brine o psima, ne samo službenim nego generalno.
„Za mene je potpuno isto da li sam Irnu udomila sa ulice ili iz kasarne", kaže Jelena dok je novi pas gleda očima punim ljubavi.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu.
Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
- Psi lutalice: Od milosrđa do unosnog posla
- Ko i kako kontroliše prihvatilišta za napuštene pse u Srbiji
- On je putnik za primer i postao je slavan - upoznajte Božija, psa koji voli gradski prevoz
- Princeza ili superheroj - lična karta za pronalaženje ljubimaca
- Pas na aerodromu nanjušio 250.000 evra
- Životinje: Koji je najbolji metod da se smanji broj pasa lutalica