BBC News

Rusija i Ukrajina: Rat skratio listu ukrajinskih oligarha

Getty ImagesVlasnik fudbalskog kluba Šaktar Donjeck Rinat Ahmetov na rukama igrača Decenijama su izuzetno bogati ukrajinski biznismeni vršili ogroman ekonomski i politički uticaj u okviru vlastite zemlje. Međutim, posle ruske invazije, najozloglašeniji ukrajinski oligarsi izgubili su čitave milijarde u prihodima. Da li je konačno došao kraj vladavini ukrajinskih oligarha? Najbogatiji čovek u Ukrajini – pedesetšestogodišnji […]

Shakhtar Donetsk FC owner Rinat Akhmetov carried by the players

Getty Images
Vlasnik fudbalskog kluba Šaktar Donjeck Rinat Ahmetov na rukama igrača

Decenijama su izuzetno bogati ukrajinski biznismeni vršili ogroman ekonomski i politički uticaj u okviru vlastite zemlje. Međutim, posle ruske invazije, najozloglašeniji ukrajinski oligarsi izgubili su čitave milijarde u prihodima.

Da li je konačno došao kraj vladavini ukrajinskih oligarha?

Najbogatiji čovek u Ukrajini – pedesetšestogodišnji Rinat Ahmetov – za mnoge je otelotvorenje oligarha.

Rudarev sin koji se sam penjao lestvicom dok nije postao milijarder poznat je širom Ukrajine kao „Kralj Donbasa“.

Pored toga što poseduje ogromne delove železne i rudarske industrije na istoku, uključujući železaru Azovatal koja je sada ostala u ruševinama, vlasnik je Šaktar Donjecka, jednog od najboljih fudbalskih timova u zemlji i sve donedavno jednog od najvećih nacionalnih televizijskih kanala.

Ali, pored ovog izuzetnog bogatstva, ukrajinski oligarsi su poznati i po tome da poseduju veliku političku moć.

Londonska ekspertska grupa Četam haus je 2017. godine saopštila da oni predstavljaju „najveću opasnost po Ukrajinu“.

Preko ogromne mreže saveznika i lojalnih poslanika, ukrajinski oligarsi su iznova uticali na usvajanje zakona koji su radili u korist njihovih vlastitih poslovnih imperija.

Predsednik Vladimir Zelenski ih je nazvao „grupom ljudi koji misle da su važniji od poslanika, vladinih zvaničnika i sudija“.

Ali kao i u slučaju brojnih običnih civila, od početka ruske invazije na istoku Ukrajine još 2014. godine, njihove kompanije rasturili su projektili a njihova imovina izgubljena je u ruskoj okupaciji.

Mnogi smatraju da je najbogatiji čovek Ukrajine Ahmetov trebalo da uradi više od samog početka kako bi iskorenio separatizam koji je Rusija potpirivala u njegovom regionu.

Kako se ruski uticaj podržan vojnom silom širio Donbasom, on je svojim fabrikama nalagao da oglašavaju sirene iz protesta.

Takođe je izdavao saopštenja u kojima je kritikovao separatiste.

A Russian serviceman patrols near Akhmetov's Azovstal steel plant in Mariupol

Getty Images
Ruski vojnik patrolira ispred Ahmetovljeve železare Azovstal u Marijupolju

Ali što se tiče samog finansiranja i podrške otporu, bio je kritikovan zato što je uradio premalo toga.

Naročito u poređenju sa drugim ukrajinskim tajkunom, milijarderom Igorom Kolomojskim.

U martu 2014. godine, ovaj je imenovan za guvernera Dnjepropetrovske oblati, na jugoistoku Ukrajine.

Kako je sukob eskalirao, Kolomojski je trošio milione na ukrajinske dobrovoljačke bataljone.

Nudio je i nagrade za hvatanje pro-ruskih militanata i snabdevao ukrajinsku vojsku gorivom.

Ali se onda, 2019. godine, našao u zavadi sa prethodnikom predsednika Zalenskog Petrom Porošenkom.

Parlament je neposredno pre toga usvojio zakon zbog kog je Kolomojski izgubio kontrolu nad svojom naftnom kompanijom.

Njegova reakcija?

grafika

BBC

Banuo je u sedište naftne kompanije sa ljudima koji su navodno nosili automatsko oružje.


Ali kako se rat nastavljao na istoku, i posle još izgubljenih fabrika, rudnika i plodnih poljoprivrednih zemljišta, pad ukrajinskih oligarha praktično je postao nezaustavljiv.

Sledeći veliki udarac usledio je krajem 2021. godine, kad je Ukrajina usvojila „predlog zakona o deoligarhizaciji“.

Novi zakon predsednika Zelenskog definisao je oligarha kao nekoga ko ispunjava tri od sledeća četiri uslova:

  • Vršenje uticaja na medije ili na politiku
  • Držanje monopola
  • Zarađivanje miliona dolara godišnje.

Svi oni koji su se kvalifikovali bili su izloženi dodatnim proverama i zabranjeno im je da finansiraju političke partije.

Da bi izbegao da se nađe na tom spisku Zelenskog, Rinat Ahmetov je odmah rasprodao sve svoju medijsku imovinu.

Ali onda je došlo do dramatične eskalacije sukoba sa ruske strane – invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Rat je samo pojačao gubitak zarade super-bogatih u Ukrajini.

Ali da li će njihov nestanak pojačati ukrajinsku demokratiju?

„Apsolutno“, kaže Sevgil Musajeva, glavna i odgovorna urednica popularnog portala za vesti Ukrajinska pravda.

„Ovaj rat je početak kraja za oligarhe u Ukrajini.“

„Zakon o deoligarhizaciji je bio jedan od prvih velikih okidača za njihov nestanak“, kaže Sergej Leščenko, nekada jedan od najistaknutijih ukrajinskih istraživačkih novinara, a danas savetnik šefa kabineta predsednika Zelenskog.

„Ali kako je rat eskalirao, samo je dodatno bio zagorčan život oligarsima“, kaže on za BBC.

„Bili su prisiljeni da se usredsrede na opstanak umesto na domaću politiku.“

Sada je, kaže Musajeva, na ukrajinskom građanskom društvu i institucijama za borbu protiv korupcije da spreče dolazak novih oligarha.

A, naravno, sam opstanak demokratije u Ukrajini zavisi od ishoda rata sa Rusijom.

Hronologija 300 dana rata: Kako je tekla ruska invazija i ukrajinska odbrana
The British Broadcasting Corporation

Produkcija Kler Džud Pres


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk