Društvo

Medijska regulativa u Srbiji zavisna od političke volje

kamera mediji/pixabay ilustracija

kamera mediji/pixabay ilustracija

Medijska strategija, usvojena 2020. godine, trebalo je da poboljša uslove za nezavisne medije. U 2023, tri godine kasnije, Srbija je zabeležila najveći pad u regionu Evropske unije (EU) i Balkana po indeksu slobode medija.

U izveštaju Reportera bez granica, koji se svake godine objavljuje na Svetski dan medija, Srbija se 2023. godine nalazi na 91. mestu po indeksu slobode medija. Zabeležila je pad od 12 mesta. U izveštaju se navodi da je zakonski okvir solidan, ali da su novinari izloženi političkim pritiscima.

Na javnoj debati o ulozi regulatornih medijskih tela glavni i odgovorni urednik FoNeta Zoran Sekulić govorio je da, iako je medijske zakone posle 2014. godine hvalila čak i Evropska unija, u praksi je ta zakonska regulativa potpuno politički zloupotrebljena, a sistem kontrole doveden je gotovo do savršenstva, te je medijska scena potpuno okupirana.

Godine 2020. usvojena je Medijska strategija koja je trebalo da poboljša uslove za medijski pluralizam i medijsku slobodu. Problem je što ona nikoga ne obavezuje, pa je, kada je u pitanju njena primena, u velikoj meri ignorisana.

Rokovi za sprovođenje aktivnosti definisanih Akcionim planom za primenu Medijske strategije, za period do 2025. godine su istekli, što se pre svega odnosi na predviđene izmene seta medijskih zakona, koji je trebalo da budu usvojeni do kraja 2021. godine.

Dakle, iako ni postojeći zakoni, kao ni Medijska strategija nisu loši sami po sebi, medijska scena se urušava pre svega zbog nesprovođenja zakona.

Srbija je u izveštaju „Monitoringa medijskog pluralizma u digitalnoj eri”, koji je izradio Centar za medijski pluraziam i slobodu (CMPF) pri Evropskom institutu u Firenci, dobila srednju ocenu rizika (49 odsto) kada je u pitanju oblast Osnovne zaštite.

„Nedostatak sprovođenja medijskih zakona dovodi do srednjeg rejtinga rizika za mnoge indikatore. Stoga, uprkos Ustavu i zakonima koji garantuju slobodu štampe i krivičnom zakoniku koji klevetu ne tretira kao krivično delo, sloboda medija se podriva različitim instrumentima. Među njima su i pretnja od tužbe ili krivičnih prijava protiv novinara za druga krivična dela”, navodi se u tekstu dokumenta.

Akcionim planom za primenu Medijske strategije predviđena je izmena krovnog medijskog zakona – Zakona o javnom informisanju i medijima (ZJIM), kao i Zakona o elektronskim medijima (ZEM) i Zakona o javnim medijskim servisima.

Izmene Zakona o javnom informisanju i medijima

Radna grupa za izradu radne verzije Nacrta zakona o izmenama i dopunama ZJIM imala je rok do 30. septembra 2021. godine da dostavi tadašnjem Ministarstvu kulture i informisanja tekst radne verzije nacrta, nakon čega bi bila sprovedena javna rasprava. Radna grupa je sastavila Nacrt, ali su medijska i novinarska udruženja i asocijacije saopštili su Vladi Srbije i Ministarstvu kulture i informisanja da novi predlozi tog zakona odstupaju od Medijske strategije i Akcionog plana za njeno sprovođenje, pisala je Cenzolovka.

U januaru 2022. godine Koalicija za slobodu medija, koju čini šest medijskih i novinarskih organizacija – Asocijacija medija, Asocijacija onlajn medija, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Nezavisno udruženje novinara Srbije, Poslovno udruženje Asocijacije lokalnih i nezavisnih medija „Lokal Pres” i Slavko Ćuruvija Fondacija, predala je Vladi Republike Srbije svoj predlog Nacrta zakona o javnom informisanju i medijima, a nakon sastanka na inicijativu kabineta predsednice Vlade Srbije Ane Brnabić dogovreno je da rad na ovom zakonu bude nastavljen.

Ministar informisanja i telekomunikacija Mihailo Jovanović doneo je odluku o formiranju nove radne grupe za izradu radne verzije Nacrta zakona o izmenama i dopunama ZJIM tek u novembru 2022. godine. Tekst radne verzije radna grupa trebalo je da dostavi Ministarstvu za informisanje i telekomunikacije do 30. decembra 2022. godine. Ipak, radna verzija još uvek nije gotova.

Neke od ključnih stavki koje bi ovaj zakon trebalo da unapredi jesu postojanje medijskog pluralizma, analize o nedostajućim medijskim sadržajima, adekvatne sankcije za kršenje zakona, kao i transparentno finansiranje putem oglašavanja i konkursa.

Problem lokalnih medija koji je prepoznat u Strategiji jeste to što se lokalni mediji nalaze u teškoj finansijskoj situaciji, jer je tržište na kome posluju ekonomski neodrživo.

Lokalni mediji malo prihoduju od oglašavanja i za te prihode takmiče se sa pružaocima medijskih usluga sa nacionalnom pokrivenošću.

Veoma važan način finansiranja lokalnih medija jeste putem konkursa za projektno sufinansiranje. Od ideje da se na taj način podrže manje komercijalni sadržaji koji su u interesu građana projektno sufinansiranje pretvorilo se u finansiranje sadržaja koji su u interesu vladajuće partije. Mediji koji su po uređivačkoj politici bliski vladajućoj strukturi imaju prednost pri dodeli sredstava na ovim konkursima, čime su mediji koji nezavisno izveštavaju direktno pogođeni.

U novoj verziji Zakona, poglavlje o medijskim konkursima biće možda i najviše dopunjeno. Kako piše Cenzolovka, biće definisan pojam nezavisnog stručnjaka za medije, koji se dosad preširoko tumačio, biće uvedena obavezna evaluacija odobrenih medijskih projekata, precizirani kriterijumi za ocenu medijskih projekata, kao i način odlučivanja u konkursnim komisijama i dr.

Prema pisanju Cenzolovke, radna grupa za izradu ZJIM usaglasila se da jedan od uslova za učešće medija na konkursu za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja od javnog interesa bude prihvatanje nadležnosti Saveta za štampu, samoregulatornog tela za štampane i onlajn medije. Pored toga što bi nova verzija ZJIM i pravno dala veću ulogu samoregulatornom telu, ovo je još jedan način da dodela sredstava za projektno sufinansiranje bude bolje regulisana.

Dr Saša Mirković je na konferenciji kojom je obeležen Svetski dan medija kao član Radne grupe za izmene i dopune Zakona o javnom informisanju i medijima ukazao na član 39. nacrta, kojim se omogućava ponovni povratak države u vlasničku strukturu medija, što je u suprotnosti sa Vladinom Medijskom strategijom.

Izmene Zakona o elektronskim medijima

Za razliku od Nacrta ZJIM, koji je još uvek u izradi, radna verzija Nacrta ZEM predstavljena je početkom aprila 2023. godine.

„Novi pravni okvir dodatno će povećati nezavisnost, samostalnost i odgovornost Regulatornog tela za elektronske medije (REM) i nacrt koji je izradila radna grupa, predstavlja značajan iskorak u odnosu na postojeći zakon, uz nastavak procesa harmonizacije sa EU Direktivom o audiovizuelnim medijskim sadržajima”, piše u saopštenju.

Nakon javne rasprave, koja će trajati mesec dana, zakon se šalje na razmatranje u Evropsku komisiju.

Kako je, prema obrazloženju radne grupe, izmenjeno više od 30% zakona, ne govori se o izmenama postojećeg, već o nacrtu novog ZEM.

Medijskom strategijom predviđeno je da se izmenama ZEM osigura veća nezavisnost Regulatornog tela za elektronske medije.
Kako je REM zadužen da se stara da mediji budu nezavisni i objektivni, Zakono o elektronskim medijima predviđeno je da ono samo mora biti nezavisno.

U pregledu postojećeg stanja u Strategiji razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji za period od 2020. do 2025. godine konstatovano je da organizacionu nezavisnost ovog tela ograničava mogućnost političkog uticaja prilikom izbora članova Saveta REM-a, odugovlačenje sa izborom članova Saveta REM-a, nedavanje saglasnosti na Statut, primena propisa o položaju zaposlenih u državnoj upravi i propisa o javnim nabavkama.

Budući da je od početka primene Zakona o elektronskim medijima Narodna skupština kasnila sa donošenjem odluke kojom se daje saglasnost na Finansijski plan, a to kašnjenje je nastavljeno i zaključno sa 2018. godinom, kao i činjenica da se REM finansira isključivo iz naknada koje plaćaju elektronski mediji, narušena je i finansijska nezavisnost REM-a.

U Strategiji je navedeno da je potrebno obezbediti organizacionu, funkcionalnu i finansijsku nezavisnost REM-a. Ipak, REM je pod kontrolom vlasti, a bez političke volje, situaciju ne mogu promeniti ni najbolji zakoni – jedan je od glavnih zaključaka pomenute debate o ulozi regulatornih medijskih tela održanoj u Požarevcu.

Da je tako potvrđuje to što u nacrt nije ušao predlog da se nakon usvajanja zakona izabere novi sastav REM-a, kao ni predlog da se državni organi, nadležni odbori skupština Srbije i Vojvodine, isključe sa spiska ovlašćenih predlagača članova Saveta REM-a. Ono što je usvojeno jeste da Nadležni odbor Skupštine Srbije umesto dosadašnja četiri kandidata bira dva.

Uslovi za za izbor članova Saveta REM-a biće rigorozniji, te će predloženi članovi morati da imaju 10 godina iskustva u svojoj profesiji i završenu visoku školu koja postoji najmanje 20 godina, a, takođe, novina je da će se birati na šest umesto dosadašnjih pet godina, kao i da neće moći da budu ponovo izabrani.

Među važnim novinama o kojima je pisala Cenzolovka jeste i to što će REM moći da izrekne novčanu kaznu u izvršenju rešenja posrednom prinudom sve dok se ne postupi u skladu sa izrečenom merom. Novčana kazna se određuje u okviru raspona predviđenog zakonom kojim se uređuje opšti upravni postupak.

O tome koliko je ova izmena važna najbolje govori način izveštavanja o tragedijama u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” u Beogradu i selima u okolini Mladenovca i Smedereva. U nizu senzacionalističkih medijskih sadržaja prekršen je Kodeks novinara Srbije, ali i medijski zakoni. Nažalost, želja za čitanošću pokazala se većom od odgovornog i profesionalnog izveštavanja. Ako je novčana kazna jedini način da se neodgovornost medija sankcioniše, onda bi pomenuta izmena zakona mogla biti smislena.

Ipak, koliko god izmene postojećih zakona bile pozitivno ocenjivane, jedino što bi zaista moglo unaprediti stanje jeste politička volja, ali i svest svakog novinara i urednika pojedinačno da se zakon mora poštovati. Ignorisanjem zakonskih odredbi ili traženjem rupa u zakonu slika medija u Srbiji nastaviće da se urušava.

Projekat se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.