Društvo

Rezultati ankete: Rešenje za neodgovorne vlasnike pasa su kazne, a ne uvođenje poreza

Foto: Pixabay ilustracija

Foto: Pixabay ilustracija

Građani Požarevca uglavnom nisu za uvođenje poreza na pse, o kojem je govorio Generalni sekretar Kinološkog saveza Srbije Mahmud al Dagistani, sudeći po rezultatima ankete <a href="https://boom93.rs/info/drustvo/moze-li-porez-na-pse-resiti-problem-neodgovornog-vlasnistva-anketa/">„Može li porez na pse rešiti problem neodgovornog vlasništva?”</a>, koju je Boom 93 nedavno sproveo.

Od ukupno 75 anketiranih, 46 njih (61.3%) je protiv uvođenja poreza na pse, a 29 njih (38.7%) podržava uvođenje poreza. Da se problem neodgovornog vlasništva ne može rešiti uvođenjem poreza smatra 50 ispitanika (66.7%), dok 25 ispitanika smatra da bi porez mogao da doprinese većoj odgovornosti vlasnika.

Neodgovorno vlasništvo nema nikakve veze sa uvođenjem poreza, smatraju neki naši ispitanici. Evo nekih od odgovora:

  • „Ako je vlasnik neodgovoran prema svom ljubimcu, porezom se tu ništa ne rešava”;
  • „Odgovorno vlasništvo nema veze sa porezom. To su dve različite kategorije”;
  • „Neodgovorni ljudi su takvi sa porezom i bez njega”;
  • „Neodgovorni ljudi su takvi i porez ne može takva bića da uozbilji i natera da budu odgovorni”
  • „Onaj ko ima novac može sve u Srbiji,pa čak da plati i porez i da se ponaša bahato”.

Ima ispitanika koji smatraju da ne samo da porez ne bi doprineo tome da vlasnici budu odgovorniji nego bi imao i suprotan efekat, jer bi u želji da izbegnu plaćanje poreza, ovakvi vlasnici svoje pse izbacili. Ono što je dodatno problematično jeste da bi porez bio dodatni udar na vlasnike koji poštuju sva pravila u vezi sa držanjem kućnih ljubimaca. Neki od odgovora su:

  • „Nemaju ljudi para za osnovne životne potrebe. Ovim im se uskraćuje želja da vole i čuvaju svoje ljubimce bez dodatnih troškova” ;
  • „Odgovorni, savesni i ljudi koji drže pse iz ljubavi, tog psa smatraju delom svoje porodice i takvima ne treba nametati dodatne obaveze. Neodgovoran vlasnik je takav zbog svog mentalnog sklopa, i takav će pre pustiti psa na ulicu ili ga ubiti, nego što će platiti porez. Zamislite da mu nametnete dodatnu obavezu, a on ne ispunjava ni osnovnu – brigu o tom biću” ;
  • „Porez na pse bi bio udar na odgovorne vlasnike. Neodgovorni bi ih i dalje izbacivali krisom”;
  • „Samo nam jos jedan porez fali pre ce ljudi da bankrotiraju od silnih poreza Vec se placa sto sta Ako ne zelite pse lutalice manite se poreza”;
  • „Vlasnici koji su odgovorni prema svojim ljubimcima poštovaće i dalje sva pravila i voleće ih, a oni drugi koji samo eksperimentišu, puštaće ih i dalje da ostavljaju izmet svuda po ulici, da ugrožavaju komšiluk time što ih ostavljaju same po ceo dan u stanovima u kojima psi od očaja laju i samim tim smetaju onima koji nisu pristali na tu buku. Vrhunac svega je da takvi vlasnici vrlo često odluče da svoje pse puste na ulicu”.

Jedan od ispitanika smatra da država ne bi mogla uspešno da kontroliše naplatu poreza: „Mnogi ljudi bi našli način da izbegnu plaćanje poreza i sumnjam da je država sposobna da kontroliše naplatu.”

Oni koji smatraju da porez treba naveli su probleme koje uočavaju:

  • „Ne postoji kažnjavanje za nedolično ponašanje. Kad već ne postoji komunalna policija, neka nešto postoji.”
  • „Smatram da ljudi koji drže pse u stanovima ugrožavaju sve građane zbog toga što pseći izmet skoro niko od njih ne čisti, ima ga svuda, travnate površine su obesmišljene, jer ne smete da zakoračite na njih, trotoari takođe. Osim toga, ni pseći urin nije beznačajna stvar, mada o njemu niko ni ne priča. Psi jedu fabričku hranu, koja je veoma lošeg kvaliteta, i na taj način ispuštaju u zemlju puno loših stvari. Kontaminiraju je. Postalo je pomodarstvo šetati nekog rasnog psa. Pravi ljubitelj životinja uopšte ne boluje od toga da pas bude rasan, već usvaja iz prihvatilišta, ili direktno sa ulice, ne plaća ih stotine evra. Znači, čisto pomodarstvo, koje ugrožava sve oko sebe. Dalje, kada neko od njih i krene da pokupi izmet, da li ga pokupi u potpunosti? Da li trava ili asfalt ipak ostanu umrljani? Šta ako je ređa stolica? Gde to bace, u kantu na ulici? Pa i odatle se šire zaraze. Mislim da je stanje nepodnošljivo, a da je ovo možda jedini način da se malo uredi.”

Kao što se vidi i iz prethodnih odgovora, ispitanici smatraju da bi nakon uvođenja poreza na pse vlasnici više napuštali svoje ljubimce. Da je to tako smatra 52 ispitanika (69.3%), a da porez ne bi uticao smatra 23 ispitanika (30.7%).

Neki od anketiranih to su obrazložili na sledeći način:

  • „Ako ta suma bude bila previsoka (uopšte ne sumnjam u našu državu da će biti simbolična), sigurno će veliki broj ljudi napustiti svoje ljubimce”;
  • „Ne smatraju svi vlasnici svoje ljubimce bitnima i finansijski namet bi to samo potvrdio”;

Ipak, među odgovorima ima i onih koji smatraju da uvođenje poreza ne bi dovelo do toga da vlasnici napuste svoje ljubimce, već misle da bi to pre doprinelo da se teže odluče da udome novog.

Građanima je posebno zasmetala ideja da se porez uvede u društvu koje je već dovoljno opterećeno različitim nametima: „Niko ne bi želeo da pored već povećanih cena komunalija i prehrambene robe plaća još dodatno i porez za ljubimca”; „Živimo na rubu siromaštva. Zamislite usamljenog penzionera koji ima samo psa…”; „Zakon je predviđen da pljačka već ozlojeđen narod i da političari iz vlasti samo pojačaju svoje već abnormalne prihode. Ovo je još jedan zakon koji bi osiromašio već siromašne građane”.

Koje je rešenje?

Na pitanje „Koje mere treba sprovoditi kako bi vlasnici pasa bili odgovorniji?” 24 ispitanika (72.73%), od ukupno 33 koliko je odgovorilo na ovo pitanje, dalo je odgovor da pre svega neodgovornim vlasnicima treba naplaćivati novčane kazne. Među odgovorima izdvaja se edukacija vlasnika u vezi sa propisima o držanju životinja, kao i sprovođenje i bolja kontrola već postojećih propisa – obavezno čipovanje i sterilizacija pasa, kao i pridržavanje pravila o opasnim rasama poput obaveze da se na javne površine opasni psi izvode sa zaštitnim korpama i na povocu. Takođe, anketirani kažu da treba da postoji bolja kontrola, te smatraju da treba povećati broj radnika u nadležnim telima, a pojavljuje se i odgovor da treba uvesti kontrolore. U jednom od odgovora navodi se da bi trebalo povećati i broj prihvatilišta, pa, ako odluče da ostave psa, on bi završio u prihvatilištu, a ne na ulici.

Kada su u pitanju kazne, jedan od ispitanika smatra da bi trebalo uvesti efikasan model naplate i daje primer kako je to regulisano u nekim zemljama: „Pri kupovini i čipovanju psa uzme mu se i DNK. Kada se nađe izmet na ulici, odnese se uzorak u laboratoriju i u roku od par dana vlasniku stiže kazna na vrata. Nema rasprave, nema suđenja, nema troškova, jer nesavesni vlasnik na kraju plati i troškove laboratorije i sve ostalo. Pa da vidim da ga ne pokupi sledeći put.”

Jedan od anketiranih dotakao se problema divljih odgajivačnica – „treba suzbijati divlje odgajivačnice drakonskim merama,jer ti ljudi ne vole pse, samo novac”.

Neki od predloga ticali su se toga kako se problem može rešiti na lokalnom nivou:

„Nesavesne, koji pse drže u neodgovarajućim uslovima, kažnjavati i oduzimati pse. Svakako se prihvatilišta i azili finansiraju sredstvima lokalne samouprave, a koji se puni već postojećim nametima i porezima gradjana. Promovisati zakonsku odredbu o umanjenju poreza na dobit pravnih lica kada doniraju sredstva udruženjima građana, gde spada veliki broj azila, tako obezbeđivati sredstva, hranu. Kroz projekte lokalnih samouprava i Ministarstva poljoprivrede omogućiti razvoj prihvatilišta koji bi se mogao subvencionisati sredstvima Ministarstva poljoprivrede, zaštite životne sredine.”

„Uvesti besplatnu sterilizaciju ili ako je to mnogo za lokalnu samoupravu, onda bar 50% participacije.”

Rešenje za neodgovorno vlasništvo, dakle, nije uvođenje dodatnih nameta, kojima bi bili opterećeni i oni koji se ponašaju odgovorno, već bolja kontrola postojećih zakonskih propisa i kažnjavanje vlasnika za njihovo kršenje.