Film

Kritika filma “Moć psa”: Porodična drama suptilnog rediteljskog rukopisa

Youtube screenshot

Youtube screenshot

Pobedom u Kanu filmom ‘’Klavir’’ (1993), novozelandska autorka Džejn Kempion napravila je trijumf koji je bio jako važan za probojnost žena u filmskoj industriji. Tridesetak godina kasnije, ostvarenjem ‘’Moć psa’’ (The Power of the Dog, 2021), sa ikonografijom vesterna, proslavljena rediteljka nam donosi delikatnu porodičnu dramu kojom stiže do Zlatnog globusa, što je tema najnovije recenzije Gorana Jovanovića.

Iako je Džejn Kempion veliko rediteljsko ime svetske kinematografije, to je ipak najviše zahvaljujući njenom najvećem umetničkom uspehu, vizuelno i dramski superiornoj priči Klavir. Kasnije ta karijera nije uvek išla stazama naročitog uspeha (Portret jedne dame, Svetla zvezda, Sveti dim).

Filmofili koji vole neonoarovske priče sa dosta seksa drže jako zanimljivim i značajnim psihološki triler Mračne opsesije sa Meg Rajan i Markom Rafalom u glavnim ulogama, mada ga kritika i nije nešto sjajno prihvatila.

Baner Boom93 Android aplikacija

Dakle uspeh Klavira nikada više ni približno nije ponovljen, ali 2021. godine autorki se posrećilo da skrene pažnju svetske filmske javnosti ostvarenjem Moć psa, sasvim svežim pobednikom trke za Zlatni globus u konkurenciji drame, a pre toga film je predstavljen u glavnom programu Venecijanskog festivala, gde je Džejn Kempion osvojila Srebrnog lava za režiju, a tom priznanju pridodala je i Zlatni globus za svoj rediteljski domet.

Džejn Kempion ima tu odliku da jako strpljivo i studiozno gradi kadrove, gluma u njima je očito plod velike i temeljne pripreme. Poetski prizori, priroda, čak i banalni detalji, u vizuri ove autorke dobijaju poseban, visokosofisticiran tretman, a naročito pleni činjenica da ona i o najgrubljim i najtežim stvarima ume da progovori na rafiniran, a istovremeno  dramski uzbudljiv način. Dizanje tenzije unutar kadra, gradiranje psihološkog saspensa kroz dijalošku ravan između protagonista, obrti, igra nerava između junaka, trpljenje ili prikrivanje patnje, počesto gruba provala u svet intime ojađenih likova, jesu takođe neke od odlika senzibilnog autorskog sveta Džejn Kempion.

U filmu Moć psa, u priči smeštenoj u Montanu 1925. godine, najinteresantniji lik je Fil Berbank kojeg u svojoj briljantnoj interpretaciji donosi Benedikt Kamberbač, po svemu suprotan karakter od njegovog rođenog brata Džordža, u tumačenju Džesija Plemonsa. Obojica su rančeri, prilično bogati za to vreme, a izvor sukoba i netrpeljivosti između braće biće činjenica da se Džordž zaljubljuje u vlasnicu gostionice, Rouz, udovicu koja ima odraslog sina, koji je prilično introvertan i zatvoren.

Na pažnju Džordža, koji za nju pokazuje puno razumevanja, Rouz ne ostaje ravnodušna i ubrzo njih dvoje stupaju u brak. Sve vreme, još dok su svraćali u gostionicu kod Rouz, da bi se okrepili tokom teranja stoke, Fil pokazuje izuzetnu netrpeljivost prema udovici, učestalo se rugajući njoj i njenom sinu Piteru. U nekim trenucima to dostiže i pravo maltretiranje.

Kad ljubav procveta između Džordža i Rouz, Fil je prinuđen da se pomiri sa odlukom brata ali i sa tim da će Rouz neprestano gledati u svojoj blizini, kad se braća vrate na vlastito imanje. On je ubeđen da se Rouz udala za njegovog brata iz koristoljublja. Dok se u njegovoj blizini dešava romansa, Fil postaje svestan svoje ogoljene samoće, shvatajući da njegovo przničenje, namrgođenost i isključiva posvećenost poslovima oko imanja, ne nudi baš neko ispunjenje i sreću.

U jednom trenutku, kada se Piter iz škole vrati majci, Fil uspostavlja sa mladićem neobično prisan odnos, učeći ga da jaše i drugim poslovima oko imanja. Baš kad počne da doživljava pozitivnu transformaciju i pokazuje jedno sasvim novo, empatično lice, dolazi do tragedije.

U filmu Moć psa Džejn Kempion ulazi duboko u psihu i emotivni svet svojih mahom nesrećnih i neostvarenih karaktera, u čemu joj pomažu izuzetni glumci. Osim sjajnog Benedikta Kamberbača, veoma su upečatljivi Kodi Smit Makfi, koji igra pomalo hendikepiranog Pitera, kao i Kirsten Danst u liku Rouz, koja svoju frustriranost nagomilanu još i pre braka sa Džordžom, utapa u alkoholu.

Takođe odličnu rolu doneo je i Džesi Plemons u liku Džordža, kultivisanog i obrazovanog Filovog brata. Jako raduje povratak značajne glumice Kirsten Danst, koja odavno nije imala zanimljiviji i veći glumački izazov.

Tragični lik robusnog Fila, Benedikt Kamberbač doneo je na briljantan način. Fil pokazuje kako sve zna o zemlji, životinjama i prirodi, ali o ljudima baš i ne puno, i on je svestan da bi nešto morao da preduzme kako bi neka toplina ušla u njegovo okrutno srce.