Društvo

Šta je direktna demokratija koju praktikuju studentski plenumi?

Foto: Zvezdan Veljković/Boom93

Foto: Zvezdan Veljković/Boom93

Od pojave plenuma studenata u blokadi, direktna demokratija se najčešće pominje kao rešenje. Politikolog i novinar Boris Varga kaže da je u slučaju protesta u Srbiji to krizno odlučivanje, kao i da je bilo sličnih dešavanja i u regionu i u svetu. Ističe da se kriza predstavničke demokratije pojavila nakon hipi pokreta 60-ih godina, te da se u poslednjim decenijama postavlja sve više zahteva za direktnom demokratijom.

Varga za N1 objašnjava da je direktna demokratija u slučaju plenuma način odlučivanja u avangardnim, bezliderskim, horizontalno ustrojenim pokretima, koji žele da se prikažu pravednijim, inkluzivnijim, čak čistijim, demokratskijim od posredničkog načina odlučivanja, kada imamo izabrane predstavnike i lidere.

„U slučaju protesta u Srbiji to je svakako krizno odlučivanje, kao za vreme prisetimo se pokreta Okupiraj (Okupiraj Vol Strit 2011.), ili pak u našem regionu tokom političke krize u Makedoniji 2014. ili studentskih blokada u Hrvatskoj“, kaže sagovornik N1.

Ističe da se u poslednjim decenijama postavlja sve više zahteva za direktnom demokratijom, s obzirom na to da je, kako kaže, posrednička demokratija u krizi.

„Već duže vreme posrednička demokratija ima određene probleme kao što su nefunkcionalnost, deregulacija, oslabljenost liberalnih vrednosti, zaštite pojedinaca i manjinskih grupa. Jer sve veći je uticaj u svetu interesnih grupa i oligarhije koji ruiniraju taj izvorno liberalni tip demokratije“, kaže Varga.

Kriza demokratije se, prema njegovim rečima, pojavila odmah nakon hipi pokreta 60-ih godina, kada su „predstavnička tela i lobističke industrije od naroda ukrali odlučivanje“.

„Zloupotrebljena je tada bila ideja zahteva za više slobode i u stvari kako se došlo od najboljih namera da se liberalizuje sistem što se i sada traži u svetu, stiglo se do toga da u stvari građani u demokratijama samo na izborima biraju svoje kandidate. I nakon toga je sve u rukama tog otuđenog sistema, od tada se u poslednjim decenijama postavlja sve više zahteva za tom direktnom demokratijom“, kaže politikolog.

Podseća da je pojam direktne demokratije poznat još iz antičkih vremena i da se u svakoj fazi razvoja demokratije pojavljuje uvek kao neki ideal.

„Ideal zato što pojedincu daje nadu i od njega očekuje veću društvenu i političku svest i angažman. Da se prisetimo malo da je direktna demokratija danas prisutna u posredničkoj demokratiji u obliku referenduma, građanskih inicijativa, javnih konsultacija i negde u opozivu izabranih predstavnika. Znači, to nije samo posrednička već i neposredna demokratija bez poslanika i bez posredničkih vlasti. Zato je i na neki način to utopija“, objašnjava on.

Međutim, kako dodaje, direktna demokratija veoma lako može postati manipulativna.

„Nije problem kada imate stotine ili čak hiljade učesnika direktne demokratije, kao na pomenutim plenumima. Problem nastaje sa milionima gde je unapred sigurna pasivnost i osrednjost koju donosi bilo koja masovna pojava, jer ko od nas danas ima vremena i kompetencije da pročita sve te nacrte zakona koje imamo na sajtovima i da o njima raspravlja na nekom ekspertskom nivou. Znači, upravo zato direktna demokratija može da postane veoma lako manipulativna i da preraste u tu često pomenutu tiraniju većine veoma impulsivnih hejtera, rekao bih. Mehanizam direktne demokratije veoma uspešno mobilizuje glasače da ograniče prava manjinama, nemojmo ni to zaboraviti, to je praksa minulih decenija i zabeleženi su slučajevi od Sjedinjenih Američkih Država pa sve do ovih naših krajeva, na primer – pokušaj referenduma o ćirilici u Hrvatskoj. Znači, više direktne demokratije u vremenu mrežocentričnih sistema i društvenih mreža je sasvim jedan prirodni zahtev. I to totalno povezivanje putem interneta stvorilo je uslove tog globalnog polisa u kome je sve realnije participiranje birača putem, nazvao bih je elektronske direktne demokratije“, navodi Varga.

On ipak ističe da nismo sazreli za direktnu demokratiju i da je rešenje kombinacija predstavničke i direktne demokratije.

„To nije hibrid neka dva alternativna sistema, u smislu da jedan isključuje drugi, već to su dva sistema koja se mogu naizmenično dopunjavati kroz takozvanu, to je u stvari ta integralna demokratija, to je ideal kome težimo. Ja verujem da će i veštačka inteligencija takođe uticati na to da olakša pojedine do sada veoma nesavladive izazove, glomaznosti, koja je pomenuta, direktne demokratije, sve to iščitavanje, tumačenje, svih tih stvari koje jedan pojedinac treba da zna. Ali istovremeno ne zaboravimo da veštačka inteligencija može da bude i novo sredstvo manipulacije. Tako da je tu u stvari svaki korak dualne prirode“, objašnjava Varga.